Zbog najtežih kaznenih djela koja je počinila kao osoba najvišeg položaja u hijerarhijskom ustroju izvršne vlasti, danas smo kazneno prijavili gospođu Jadranku Kosor za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske - veleizdajom opisano i kažnjivo po članku 340. Kaznenog zakona Republike Hrvatske te kazneno djelo protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti opisano i kažnjivo u članku 291. stavak 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Gospođa Jadranka Kosor iskoristila je svoj položaj i ovlasti kako bi obmanula većinu zastupnika u Hrvatskom saboru te ishodila i omogućila da nacrt i prijedlog Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji bude donesen u hitnom postupku iako je znala i morala znati kako je donošenje zakona u hitnom postupku, sukladno Poslovniku Hrvatskog sabora opravdano samo ukoliko to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi. Drugim riječima obmanuvši saborske zastupnike progurala je donošenje zakona štetnog za Republiku Hrvatsku. Naime, na jedan perfidan način donesen je morbidan zakon čijim propisima se onemogućuju hrvatski branitelji oboljeli od PTSP i članovi njihovih obitelji u ostvarivanju svojih prava što je u najmanju ruku groteskno, jer Republika Hrvatska je demokratska, višestranačka - parlamentarna država koja je nastala na temeljima Domovinskog obrambenog rata i krvi upravo tih hrvatskih branitelja te kao takva jest dio modernih i civiliziranih demokracija sa uređenim pravnim sustavom koji je u službi svog naroda, a ne protiv njega. Iz svega gore navedenoga gospođa Jadranka Kosor ishodila je da se u tekst zakona između ostaloga unese odredba propisana člankom 125. tog zakona prema kojem se zahtjev za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata na temelju bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti, kao neposredne posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske može podnijeti u roku od 12 mjeseci od stupanja na snagu tog Zakona, dakle do 31. prosinca 2005. godine, onemogućivši podnošenja zahtjeva i produženja tog roka hrvatskim braniteljima naknadno oboljelim od PTSP-a bez obzira na dijagnozu liječnika i medicinsko vještačenje. Ovakvim postupcima, obmanama i zlouporabama gospođa Kosor je laički rečeno sukladno svom stručnom zvanju i znanju morala znati da je navedeni rok zapravo rok koji za posljedicu između ostaloga ima i gubitak prava. S obzirom da je PTSP kao oboljenje nemoguće vremenski ograničiti, a jedan od najtežih opće poznatih oblika je sklonost ka samoubojstvu (u prosjeku šest puta veća od osoba koje ne pate od PTSP) iako je bila dužna a nije to učinila provesti stručnu objektivnu i kvalitetnu analizu kako same bolesti tako i procjenu učinka pravnih propisa koje ona predlaže u tom zakonu gospođa Kosor je izazvala pravni, medicinski i svaki mogući kaos, a sve kako bi iz pozicije visoke političke dužnosnice progurala sporni i nakaradni zakon. Dana 16. rujna 2004. godine odbila je i zahtjev udruga proizišlih iz Domovinskog rata da im se dade još vremena za analizu zakonskog teksta, izričitom izjavom o tome da je predloženi tekst zakona konačan te da su moguće samo male korekcije, svjesno propustivši ocijeniti svrsishodnost ovakvog zakonodavnog modela, te je unatoč svemu navedenom uputila u saborsku proceduru prijedlog citiranog Zakona, gdje je neistinitim razlozima branila i obranila prijedlog tog Zakona, koji je potom proglašen odlukom Hrvatskog sabora i stupio na snagu, čime je onemogućila podnošenje zahtjeva za ostvarivanje HRVI za još neutvrđeni broj hrvatskih branitelja. Ne samo što je ugrožen pravni sustav ugroženi su ljudski životi. Zakon kao takav je diskriminatoran, opasan, a jedna od posljedica jest Odluka o obustavi svih postupaka na Upravnom sudu vezanih na Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, a koja je Odlukom Ustavnog suda ukinuta nakon duge uporne i teške borbe kroz pravne labirinte raznih „Jadranki Kosor“. Svojim postupcima gospođa Jadranka Kosor je izazvala stanje obespravljenosti oboljelih hrvatskih branitelja što je rezultiralo povećanjem broja suicida, ugrozila je sigurnost i redovitost samostalne i neovisne izvršne vlasti, oštetivši time državni proračun u dosada neutvrđenom iznosu, iako je definitivno najgore od svega što je Republika Hrvatska izgubila brojne živote što se može dovesti u izravnu uzročnu posljedičnu vezu donesenog zakona temeljem njenog prijedloga, što je vidljivo iz brojnih oproštajnih pisama. Stvarni broj tog izazvanog pomora ne možemo znati jer mnogi hrvatski branitelji koji su izvršili suicid nisu ostavili oproštajno pismo. Danas nažalost svjedočimo već i samoubojstvima članova obitelji hrvatskih branitelja prouzročenih upravo ovim diskriminatornim zakonom. Što je tu od nacionalnog interesa da je bilo toliko hitno donijeti sporni zakon? Tanja Polić Marković Zorica Gregurić