PRIOPĆENJE ZA MEDIJE

Udruga Veronika Vere i predsjednica Nada Landeka, zamoljeni  su  od hrvatskog branitelja, pukovnika Branka Kakarića i njegove obitelji da obavijestimo javnost o njegovom slučaju i agoniji koju godinama proživljavaju, te o grubom ataku na njegovu slobodu i osnovna ljudska prava zajamčena međunarodnim Konvencijama, između ostalog i Havajskom deklaracijom o ljudskim pravima.   Pukovnik Kakarić, osobno je uručio predsjednici i članovima Udruge Veronika Vere i predsjedniku Udruge diskriminiranih i nezadovoljnih gradjana svoju izjavu kojom je najavio štrajk gladju ispred Europske Komisije u Brusselesu, od ponedjeljka 24.06.2013. godine. U svojoj izjavi najavio je da to čini  ne samo zbog sebe, već i zbog cjelokupnog hrvatskog naroda, zagušenog nezakonitim postupcima i podvalama onima koji se bore za raskrinkavanje korupcije i kriminala u pravosudju. Za jucer smo planirali Konferenciju  za tisak na kojoj je pukovnik Kakaric, invalid Domovinskog rata, zelio osobno iznijeti sve cinjenice koje su ga potakle na ovaj čin,  no jučer ujutro je prije toga bio na razgovoru osobno kod glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, te predstavnika Vlasti, nakon čega smo se čuli. Glasom punim entuzijazma, rekao je da mu je osobno Bajić obećao da će se konačno poduzeti zakonske radnje oko sankcioniranja osoba koje se sumnjiče za počinjenje kaznenog djela u njegovom slučaju, a što on dokazuje punih 12 godina. Za danas smo dogovorili sastanak na kojem bismo utanacili Izjavu za mediju. Na žalost, to nije moguće. HRVATSKOG BRANITELJA, INVALIDA DOMOVINSKOG RATA, PUKOVNIKA BRANKA KAKARIĆA, jučer su prema riječima supruge pukovnika, po nalogu Vlade RH,  po policijskoj pratnji priveli u Vrapče, Urgentni odjel s obrazloženjem da je opasan za sebe i okolinu.

Kako rekoh, ja osobno, gospodin Martin Boljevac, sudski vještak, predsjednik UDNGH, i još dvoje ljudi koji su bili s nama na sastanku mogu posvjedočiti da je gospodin Branko Kakarić sasvim priseban, i svjestan svega što je poduzeo u zaštitu svojih Ustavom i Zakonima zajamčenim pravima, a i međunarodnim Konvencijama, smatramo ovaj potez grubim napadom na njega, u svrhu da ga se spriječi u najavljenom štrajku i dokazivanju svojih prava pred Europskom komisijom.  Tko je dao nalog da ga se zatvori u Vrapče, u kojem kaznenom predmetu, koji istražni sudac je potpisao to Rješenje prije nego li su  pukovnik Kakarić i njegova obitelj imali osnovna  Ustavom zajamčena prava na žalbu i očitovanje?

 

 IZJAVA pukovnika Branka Kakarića 20.06.2013. :

Zagreb, 21.  lipnja 2012. Vlada Republike Hrvatske Trg sv. Marka 2 - 10 000 Zagreb n/r predsjednika  vlade Republike  Hrvatske  gospodina  Zorana Milanovića Dostavlja se:  Uredu predsjednika RH, vladi RH, Hrvatskom saboru i njegovim tijelima,  zastupnicima Hrvatskog sabora,  parlamentarnim strankama, crkvi,  udrugama proisteklim iz Domovinskog  rata,  nevladinim humanitarnim udrugama, medijima  u domovini i van domovine.   Poštovani Ovime Vas obavještavam  da ću ovih dana  ispred zgrade Europskog parlamenta  te institucija EU izraziti  javni protest protiv desetogodišnje represije, teroriziranja, pljačke te teške pravne i građanske diskriminacije,   koju nad mojom obitelji,  nad mnom i mojom kompanijom  sprovode  DORH, MUP,  MP  Republike  Hrvatske. Moja  obitelj,  ja,  moja kompanija,  postali  smo žrtve neopisivog terora, građanske i pravne diskriminacije,  ozakonjene pljačke, odmah   nakon što sam  2001.godine  prijavio  organizirani kriminal i korupciju na  projekatu razminiranja  kanala i vodotokova u istočnoj Slavoniji i Baranji,  koji je nosio službenu oznaku: «PAKET 2 – HV/ICB/A1-CWDM1/01». Napade, prijetnje , pljačku od strane organizirane  kriminalne  skupine  koju sam tada prijavio bila je na neki način i  za očekivati. Ono što tada nisam mogao  zamisliti ni u najgoroj  noćnoj mori  je  činjenica  da daleko veći teror nad nama sprovode ovdje prozvane institucije Republike Hrvatske, njihovi bivši i sadašnji čelnici. Moje prijave odnosile su se između ostalog na sljedeća kaznena djela:

• Organiziranu prijevaru prilikom odabira naj povoljnijeg ponuđača za projekat razminiranja kanala i vodotokova u istočnoj Slavoniji i Baranji, « PAKET 2 – HV/ICB/A1-CWDM1/01»;
• Krivotvorenje projektne dokumentacije ovdje navedenog projekta humanitarnog razminiravanja  (dio koji se odnosio na broj pronađenih mina i broj uništenih mina);
• Nezakonitu manipulaciju s pronađenim minama na ovdje navedenog projekta humanitarnog razminiravanja;

-          dio mina s tog projekta kriminalna skupina odbacuje iza novog mosta BELIŠĆU MUP i DORH od 2002.godine  ne dozvoljavaju istragu  te rađe izlažu živote građana  riziku, -          dio mina tada koriste kako bi nezakonito dobila dodatne površine za razminiranje,  površine koje nije trebalo razminiravati, i tako ostvariti visoki nezakoniti profit; -          dio mina završio je na crnom tržištu; -          dijelom mina jedan od članova kriminalne skupine početkom 2002.godine napada moju obitelj minama – radilo se o ovlaštenom pirotehničaru Andriji Borbelju. Na ovdje naznačenom projektu bio je glavna i odgovorna  osoba za uništavanje pronađenih mina.

• Prijevaru porezne uprave Republike Hrvatske;
• Poslovna prijevara
• Pljačka imovine

DORH i MUP bili su tada obvezni postupati po službenoj dužnosti iz razloga jer se radilo o pljački državnog novca, švervu pronađenim minama, napadu eksplozivima – vojno formacijskim sredstvima, miniranju novih teritorija Republike Hrvatske te cijeli niz drugih razloga. Da su moje optužbe tada 2001. godine bile eventualno neistinite  DORH je bio dužan podignuti  kaznenu prijavu protiv mene  i tada u samome početku, jednom za uvjek  završiti tu priću. Oni to tada ne čine. Te državne institucije ne samo da tada  nisu izvršili  svoju Ustavnu i zakonsku obvezu, one  već od 2001.godine poduzimaju niz nezakonitih radnji  kako bi  cijeli slučaj prikrili i pomogli manjoj kriminalno terorističkoj skupini. Organizirana kriminalna skupina koju sam tada prijavio DORH-u i MUP-u, početkom 2002.godine napala je moju obitelj protu pješačkim i protu tenkovskim minama (opasnim vojnim eksplozivima tipa TNT i PENTRIT).  Miniran nam je obiteljski posjed na adresi Gornji Prnjarovec 69, 10 314 Križ   (Zagrebačka županija). Tim kriminalnim činom htjeli su me prisiliti da odustanem od podnesenih prijava te da o svemu šutim. Već sredinom  2002.godine glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, Milan Kiš (pomoćnik Mladena Bajića) Šime Lučin ( tadašnji minister MUP-a)  i Zlatimir Kaštelanac ( tadašnji načelnik uprave za  nadzorne  i inspekcijske  poslove MUP-a ) imali su priznaje jednog od članova kriminalno terorističke skupine da je počinio teško kazneno djelo – ugrožavanje života i imovine  opće opasnim radnjama  i sredstvima, te priznanje za cijeli niz drugih kaznenih djela. Andrija Borbelj   (ovlašteni pirotehničar, s prebivalištem u Popovači ) 2002.godine priznao je DORH-u da je na privatni posjed moje majke na adresi  Gornji Prnjarovec 69, 10 314 Križ   (Zagrebačka županija) postavio vojni  eksploziv (TNT i PENTRIT). Milan Kiš (pomoćnik Mladena Bajića) još 2002.godine  tvrdio je da im je prijavljenik priznao da je  na posjed moje majke  postavio  vojni eksploziv TNT- ali da oni ( DORH)nemaju  nikakve namjere postupati iz razloga jer DORH vjeruje prijavljeniku kad tvrdi da je “Samo malo minirao našu privatnu imovinu”. Koji su to normativi,  zakoni koje  DORH i  Mladen Bajić primjenjuje u mom slučaju? S koliko smo to eksploziva,  članovi moje obitelji i ja smjeli  biti  terorizirani, osakaćeni ubijeni?  Tko je izdao nalog za našu likvidaciju? Kada sam zamolio Bajićevog pomoćnika, Milana Kiša 2002.godine da mi objasni tko će mi pomoći da  se eksploziv otkrije  i makne s obiteljskog posjeda,  odnosno da se otkloni opasnost koja nam i danas prijeti,  dobio sam  sljedeći odgovor: “Kakariću,  ti to sam rješi, ti si pukovnik Hrvatske vojske ti to možeš riješiti”. Bila je to smišljena krajnje prljava  provokacija DORH-a  kojom me se željelo isprovocirati da zakon preuzmem u svoje ruke  i njima dam povod  da  postupaju  protiv mene. Treba imati na umu da je Bajić i ovdje spomenuta vrhuška MUP-a u cijelom slučaju  imala  veliki problem. Ja nisam imao kriminalni dosje i kao takvog nisu me mogli ucjenjivati da o svemu šutim za eventualne njihove ustupke. Poštovani, Što bi bilo da sam tada podlegao toj prljavoj provokaciji ? Što bi bilo  da sam branio obitelj i imovinu sredstvima  kojima smo napadnuti kako me  je  to tada savjetovao Bajićev pomoćnik ? Da li bih ja u tom trenutku dobio metak u čelo a Hrvatska javnost priopćenje da se radi o obračunu podzemlja? Činjenica da sam ratni vojni invalid, dragovoljac Domovinskog rata te pukovnik HV-a u mirovini, kod ovih institucija  te njihovih  čelnih  ljudi za mene je  posebno otežavajuća okolnost. Mladen Bajić, na ovaj način ozakonio je likvidaciju mene i moje obitelji. Poštovani; I danas u trenutku kada pišem ovaj dokument, naš obiteljski posjed opasan je za življenje, i to samo zahvaljujući korupcijskom radu i odnosu  ovdje imenovanih. To je posebno težak oblik, pravne i građanske diskriminacije. Ta diskriminacija tim je  teža kada ju nad građaninom  sprovode  institucije  i  njihovi čelnici koji bi trebali štititi građane  od te vrste  terora i kriminala. Pokušajte sagledati do koje mjere se  u našem slučaju krše temeljna ljudska prava za koje se Hrvatska vlada kune  EU da se  u hrvatskoj poštuju  prema svim njenim građanima jednako bez razlike na političku, etničku, vjersku  ili bilo koju drugu pripadnost. Da li je to stvarno tako neka prosude institicije EU. U period 2002.  do sredine  2004.godine  a i kasnije  do danas, živjeli smo u neopisivo teškim uvjetima. Kada u redovnom postupku nisam mogao dobiti ni minimum zaštite i postupanja koju ove institucije, u ovakvim i sličnim situacijama bezuvjetno pružaju svakom građaninu Republike Hrvatske, obratio sam se:

• uredu predsjednika  Republike Hrvatske
• Hrvatskom  saboru, svim  kompetentnim saborskim odborima.

Oni me tada ponovno vračaju na institucije DORH-, MUP-a MPRH i tako do danas nekoliko krugova. Bolje rečeno moja obitelj i ja doslovce smo prošli nekoliko krugova pakla,  ponižavanja i ismijavanja. Ovdje treba spomenuti i drugi  važan događaj iz 2002.godine. Kriminalna skupina  koja je moju obitelj 2002. napala minama,  ohrabrena  takvom jakom i nedvosmislenom  podrškom  DORH-a i MUP-a  u kasnijem dijel i MPRH, te iste 2002. godine pljačka pokretnine moje kompanije i moju osobnu imovinu te  mi rade  štetu u ukupnoj vrijednosti od  preko 5.000.000,00 kuna.    Kada jedna kriminalna organizacija dobije tako jaku podršku samog vrha  ovih  državnih  institucija, da smije terorizirati minama, prijetiti likvidacijama, ta kriminalna  organizacija bila bi totalno luda da te posebne  pogodnosti ne iskoristi  i za pljačku. U legalizaciji i ozakonjivanju  pljačke moje imovine i imovine moje kompanije   sudjelovali su sljedeći državni i javni službenici;

• DORH – Mladen Bajić  i Milan Kiš
• MUP – Šime Lučin,  Zlatibor Kaštelanac, Dragutin Cestar, te inspector
• MP -  Dražen Bošnjaković  i Barica Novosel
• Javna  Bilježnica Tatjana Kovaćev iz Osijeka
• Zagrebački odvjetnici  Ivan  Gecan  i Ivan Luetić

Detaljan opis s dokazima o tome na koji način su ove osobe sudjelovale u legalizaciji  opljačkane mi imovine  biti će predana  institucijama Europske unije, EU parlamentu  njihovim odborima i pojedincima tijekom  mog  javnog protesta. Slučaj obitelji Kakarić nedvojbeno  pokazuje   da Hrvatske vlade  laže kada Europskoj uniji tvrdi da je Hrvatska demokratska i pravna država. Mnistarstvo pravosuđa  Republike Hrvatske punih deset (10) godina sprječava me u dokazivanju privatnog vlasništva koje mi je nezakonito  oteto,   i izrijekom tvrdi  da su  odvjetnici suci, policajci, i Javni bilježnici ljudi u Hrvatskom društvu kojima se vjeruje na riječ. Temeljem te tvrdnje  MP ne dozvoljava mi uvid u spis  koji se tiče mog privatnog vlasništva,  te me tako svih ovih godina sprječava u ostvarivanju  Ustavnog prava dokazivanja  pred sudovima. Nadalje, temeljem te tvrdnje MPRH odbija izvršiti svoju zakonom  predviđenu ulogu, postupanja prema Javnom bilježniku   koji je u ovom konkretnom slučaju  zlorabio svoju ovlast i položaj te omogućio kriminalno terorističkoj skupini da na nezakonit način i bez potrebne dokumentacije  stekne veliku i  nepripadajuću  im materijalnu dobit. To je posebno teški oblik pravne i građanske  diskriminacije  . Da li smo mi ostali građani, mi koji  nismo  odvjetničke struke   smeće koje ta višestaležna kasta  Hrvatskog društva smije na ovdje opisani način diskriminirati, terorizirati , pljačkat  i obespraviti? Vratimo se teroriziranju minama. Do djelomičnog  razminiravanja našeg obiteljskog posjeda  došlo je tek krajem 2004. godine,  i to samo zahvaljujući  tadašnjem vodstvu HHO-a. Kada su krajem 2004.godine  na našem posjedu pronađene prve mine a time i dokaz  da su moje tvrdnje  bile istinite,    DORH – odnosno glavni državni odvjetnik Mladen Bajić  ponovno tada stupa  u  obranu  kriminalno terorističke skupine. Ne dozvoljava da se ta grupa ispita i da se od njih sazna:

• gdje su nabavili mine ( protu pješačke i protu tenkovske mine nisu  u slobodnoj prodaji a njihova uporaba  strogo  je zabranjena  međunarodnim konvencijama i protokolima ).
• U koje sve svrhe su mine korištene.
• Koliko su mina postavili na posjed obitelji Kakarić ( taj podatak  DORH i MUP nemaju do danas  i to samo iz razloga kako bi i danas mogli sprovoditi  nezakonitu represiju na mene i moju obitelj).
• Mladen Bajić od 2002.godine do danas nije ispitao članove kriminalno terorističke skupine  Nenada Škundrića  i Borisa Krmpotić  iz Zagreba i od njih zatražio da pokažu točnu lokaciju na koju su  2002.godine  bacilli  dvadesetak  protu tenkovskih  mina ( Novi most u Beliću ),

Zbog krajnje korupcijskog ponašanja Mladena Bajića došlo je do situacije da tom prilikom s našeg obiteljskog posjeda  nisu  otklonjene sve mine. Prilikom djelomičnog  razminiranja  pronađeno je nekoliko protu pješačkih  i protu tenkovskih mina (14 kg opasnog vojnog eksploziva tipa TNT i PENTRIT) U jesen 2007.godine   izorano je nekoliko protu oklopnih mina dodatnih (dodatnih 14 kg TNT-a ). Tom prilikom  samo pukim slučajem nije došlo do tragedije. Ponavljam – taj posjed i danas  je opasan za življenje  te  svih ovih godina neupotrebljiv kao imovina. Kako nazvati državno uređenje,  države u kojoj   glavni državni odvjetnik  te iste države smije  nezakonito  financirati  kriminalno terorističku skupinu državnim novcem. Novcem poreznih obveznika Republike Hrvatske. Kako nazvati državno uređenje,  države u kojoj   glavni državni odvjetnik  te iste države smije  državnim novcem  isfinancirati  napad   na jednu obitelj  i to samo zato kako bi člana te obitelji  (  u ovom slučaju mene prisilio da odustanem od svjedočenja i dokazivanja istine). Poštovani; Republiku  Hrvatsku  djelomično razminiravanje  posjeda  obitelji Kakarić 2004. godine koštalo je 329.729,40 kn. DORH je bio obvezan, i to po službenoj dužnosti,  tim novcem  tada teretiti  kriminalnu skupinu koja je svojim kriminalnim radnjama uzrokovala  taj trošak.  Tim više što je  od jednog člana  kriminalne skupine  dobio priznanje još 2002.godine .  Uz to  Republika Hrvatska svojim zakonima obvezala se da će kontrolirati  sve one kojima  je dala ovlast pirotehničara ili ovlast minera, te da će strogo sankcionirati   sve one  koji  prekrše zakone o eksplozivima te zakone o razminiravanju, kazneni zakon RH is l.. DORH to tada nije učinio. Po osobnom nalogu  Mladena Bajića  trošak  od  329.729,40 kn nezakonito je stavljen  na teret državnog proračuna  i svih poreznih  obveznika. S kojim pravom ? Dali je tim novcem plaćena i konačna likvidacija obitelji Kakarić i daljnje teroriziranje. Osobno tvrdim da je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić tim novcem  nezakonito  nagradio kriminalno terorističku skupinu  iz samo njemu poznatih razloga. Mladen Bajić ovakvim korupcijskim djelovanjem uz materijalnu štetu koju je napravio  Republici Hrvatskoj   napravio je i neprocjenjivu  štetu  na ugledu  Države nam Hrvatske. Ja se neću maknuti ispred zgrade vijeća EU, te EU Parlamenta sve dok  Hrvatski  sabor ne pokrene istragu protiv Mladena Bajića zbog ovoga teškog kaznenog djela, zbog njegovog  krajnje korupcijskog ponašanja. Morate imati na umu da je  Mladen Bajić  ovim  nezakonitim potezom  povrijedio cjeli niz  obveza   na koje je  Evropska unija Obvezala  Republiku Hrvatsku   u pristupnom postupku. Ovom prilikom podsjetit ću Vas samo na neke:

• Obvezu Republike Hrvatske  da će svoj suvereni teritorij razminirati a ne minirati;

Mladen Bajić ovdje  naznačenom sumom isfinancirao je miniranje novih teritorija  Republike Hrvatske  a što je u suštoj suprotnosti s obvezom iz pristupnog dokumenta.

• Zabrana  uporabe  protu pješačkih i protutenkovskih mina –

Isfinancirao je  teroristički  napad  protu pješačkim i protu tenkovskim minama  minama  u mirnodopsko vrijeme .

• uporaba  tih vojno formacijskih sredstava posebice  vojnih eksploziva tipa TNT i PENTRIT   prema civilnom stanovništvu strogo zabranjena.

Obveza  Hrvatske   u borbi  protiv terorizma ? – Kako  se  to Republika Hrvatska bori protiv  terorizma   kada  njen glavni državni odvjetnik ovako postupa ?

•  Borba protiv korupcije - 

zar ima ljepšeg primjera  kako u Republici Hrvatskoj prolaze oni koji se usude prijaviti korupciju  i kriminal u državnom vrhu.  S kojim pravom  i u čijem interesu to Mladen Bajić sve ovo  radi ? Ovo sigurno nije ponašanje glavnog državnog odvjetnika  jedne države koja za sebe tvrdi da je demokratska i pravna. Države koja želi postati  članicom  EU. Ovo je apsolutistička vladavina tiranina Mladena  Bajića koji si je dodjelio ulogu  samoga boga i  totalno apsolutistički odlučuje  tko će živjeti a tko umrijeti. Glavni Državni odvjetnik Republike Hrvatske  Mladen  Bajić izuzetno je opasna i moćna osoba  osoba. Svi oni koji danas tvrde i  misle da su  parlamentarne stranke  HDZ, SDP  dvije najveće stranke u Hrvatskoj  grdo se varaju. Najjača i najopasnija stranka upravo je stranka Mladena Bajića “STRANKA  OVISNIKA” ili ti “STRANKA  DUŽNIKA”. Poštovani; Pokušajte sami dokučiti do koje je samo mjere  Mladen  Bajić zadužio kriminalno terorističku   skupinu samo  u mom  slučaju. Što su sve oni spremni učiniti za Bajića nakon što im je pomogao da opljačkaju projekt humanitarnog  razminiranja, švercaju minama, miniraju nove teritorije Hrvatske. Nakon što im je  dodijelio moju imovinu, i imovinu moje obitelji i kompanije, bogato  ih je nagradio i državnim novcem. Mladen Bajić u svojoj apsolutističkoj vladavini  izuzetno spretno koristi svoju privatnu   “ VOJSKU  KORUMPIRANIH SUDAČKIH LOBIJA” koji  za njegove  potrebe  ozakonjuju apsolutno sve.  Pa i ono što je  nemoguće ozakoniti  u najkorumpiranijim zemljama svijeta. Kada su na  posjedu obitelji Kakarić 2004. godine pronađe mine Mladen Bajić morao je  organizirati  i  kontrolirano  suđenje.  Pravosudnu lakrdiju  na kojoj se  pod svaku cijenu   moralo osloboditi  člana kriminalno terorističke  organizacije Andriju Borbelja  koji je još 2002. godine  priznao da je minirao privatno zemljište obitelji Kakarić. Poštovani , pokušajmo sagledati kako to u našoj domovini Hrvatskoj  radi ta višestaležna pravosudna kasta  kojoj se vjeruje na riječ i za koju MPRH tvrdi da su ljudi kojima se u Hrvatskoj vjeruje na riječ. Mladen Bajić u ovom  konkretnom slučaju izuzetno perfidno koristi  korumpirane  sudačko odvjetničke lobije . U ovom mom  konkretnom slučaju koristio je  lobi  BOŠNJAKOVIĆ supružnici  Dražen Bošnjaković ( bivši minister MPRH ) i Lidija Bošnjaković  predsjednica Općinskog suda u Ivanić Gradu. Općinski sud u Ivanić Gradu, kao i njegovi suci  posebno su  korupcijski organizirani. Dražen Bošnjaković  od 2002.godine  uz svoj  posao u Hrvatskom saboru i MPRH  na crno obavlja odvjetničke poslove  na sudovima (kao odvjetnik  zastupa stranke). Ovdje  treba imati na umu da sudovi u Hrvatskoj, Hrvatski sabor  kao i MPRH  rade u prijepodnevnim stima  te da je u takvoj situaciji  netko  morao biti  oštećen. Kada Bošnjaković  nije mogao dolaziti na rasprave mijenjali su ga  raspravni suci. U zapisnike s rasprave,  raspravni  sudac često unaša konstataciju “ RASPRAVA  SE ODGAĐA ZBOG ZASJEDANJA SABORA” iako  sabor nije bio stranka u sporu. Ove konstatacije nisu se unosile bez razloga, one su imale višenamjenski  efekt:

• Bošnjaković je krajnje bezobrazno i bahato demonstrirao svoju politiku moć u samoj sudnicama za koje  Hrvatsko pravosuđe tvrdi da su  nevisne  i da  nisu podložne političkom utjecaju.
• Suprotstavljenoj stranki  u sporu ovime se jasno davalo do znanja koga ima za protivnika.
• Kada  raspravni sudac dozvoli ovakovu situaciju  on stranki u sporu daje jasnu poruku na čijoj je strain i kako će spor završiti.

Osobno sam doživio ovu situaciju  i ne samo doživio  nego sam morao godinama  podnositi  tu pravnu  diskriminaciju. Dražen Bošnjaković  zastupao je stranku u sporu i u trenutku kada je bio na dužnosti prvog tajnika  MPRH. Kada sam zamolio raspravnog suca  da prekine tu lakrdiju ,  smijao mi se  u lice i tvrdio sljedeće: “Kakariću, vidite i ja i  Bošnjaković  želimo vam samo dobro, ali vi to ne razumijete. Vi to ne možete razumjeti iz razloga jer niste odvjetnik” To nije bila obična provokacija, to je bilo doslovno pljuvanje u lice i krajnje ponižavanje i ismijavanje običnom  građaninu Republike  Hrvatske, to je bilo pluvanje  Ustava Republike Hrvatske. Kada  sam se za taj problem obratio predsjednici Općinskog suda u Ivanić Gradu, Lidiji Bošnjaković smijala mi se lice. Zašto bi si Lidija Bošnjaković uskratila  dodatna  sredstva u kućni budžet  iako su  ona nezakonita, kad zna da zbog pripadnosti višestaležnoj  kasti nikada neće biti  istražena  i da nikada neće odgovarati  za svoja nezakonita postupanja. Treba imati na umu da  novac koji je Bošnjaković nezakonito zaradio na crno od 2002.godine  nije  mali niti zanemariv.  Tu treba uzeti u obzir  da Bošnjaković na taj novac nije  plaćao porez , da je koristio službeno vozilo  službenog vozača za odlaske na rasprave  kao i druge  blagodati  koje mu je pružala državnička služba. Isto tako treba uzeti u obzir da  Bošnjaković nije od Hrvatskog sabora tražio neplaćene ( slobodne )dane kako bi prisustvovao raspravama.  Od 2002.godine  radio je  na  jako   velikom  broju slučajeva ne samo u Općinskom sudu u Ivanić Gradu. Konkretno, u sporu koji se ticao moje obitelji i gdje sm sve ovo osobno  proživljavao,  institucija koju smo tužili  Bošnjakoviću je plaćala njegove odvjetničke honorare  u gotovini.  Gotovina se izvlačila tako da se  protuzakonito pravdala kroz putne naloge. Kako su  prolazili ljudi u sporovima  kojima  je bio suprotstavljen  prvi tajnik MPRH ne treba puno  zamišljati. Dovoljno je vidjeti slučaj Kakarić. USKOK tvrdi da je postupanje  Dražena i Lidije Bošnjaković, te sudaca Općinskog suda u Ivanić Gradu potpuno Zakonito,  te da u svemu tome nema ni minimum kriminala  i korupcije. Takvim stavom USKOK samo potvrđuje tvrdnju koju mi MPRH plasira godinama, da su odvjetnici suci policajci i Javni Bilježnici iznad svih nas. I ne samo da su iznad nas ono što je daleko gore  za Hrvatsku  Državu oni su iznad Ustava i zakona Republike Hrvatske. Iz kojeg to razloga  bi USKOK trebao spriječiti i istražiti taj slučaj  Bšnjaković ? Lidija i Dražen Bošnjaković posebno su sposobne i radišne osobe , i zato ih treba   posebno nagraditi. To su stupovi Hrvatskog društva. Ne treba tu gledati na sitnice  da li je to zakonito ili nije. Pogledajte  samo te tisuće i tisuće jadnika, hrvatskih kmetova  koji su ostali bez posla. Tko im je kriv kada su nesposobni i ljeni. Tvrdim da USKOK takovima stavom pljuje u lice napaćenom Hrvatskom puku. Dokazi o ovom kao i o svemu  što sam napisao  u ovom dopisu biti će  predate  institucijama EU. Vidjeti ćemo tijekom mog javnog protesta  da li EU   podržava DORH i MP u ovakovim stavovima. Poštovani ; Prethodno je bilo potrebno iznijeti kako bi se stekao stvaran  dojam  u kojim  okolnostima i na kako  korupcijski organiziranom sudu  se  odvijala  sudska farsa  kojom  su ovdje  imenovani trajno abolirali  jednog člana kriminalno terorističke skupine  Andriju Borbelja, a time i cijelu tu skupinu. U ovoj pravosudnoj lakrdiji  početkom  2005. godine  sudjelovali su  -  Mladen Bajić, Milan Kiš Dražen  Bošnjaković ,  Lidija Bošnjaković, sutkinja Renata Pražetina. Suđenje  je završilo  u rekordnom roku ( unutar  mjesec i pol do dva  mjeseca ) Osoba koja je priznala da  je minirala posjed obitelji  Kakarić, Andrija Borbelj  oslobođen je i najmanje odgovornosti. Osobu koja je  2002.godine ukrala  mine na projektu humanitarnog razminiravanja u istočnoj Slavoniji i Baranji, « PAKET 2 – HV/ICB/A1-CWDM1/01», mojoj obitelji prijetila likvidacijom  terorizirala  me svih tih godina  oslobođena je krivnje i to  temeljem sljedećih tvrdnja Hrvatskog pravosuđa:

• Vojni eksplozivi TNT i PENTRIT potpuno su bezopasni

To je  bila tvrdnja vještaka MUP-a. Taj sud nije mi tom prilikom dozvolio angažiranje neovisnog sudskog vještaka s eksplozive  čime sam tada teško diskriminiran. Ovdje treba imati na umu da su ti eksplozivi u samom vrhu popisa opasnih tvari. Također treba imati na umu da su upravo to eksplozivi koje teroristi najčešće koriste u svojim napadima  i da uprava iz tih razloga EU i međunarodna zajednica  inzistira  na  tome da zemlje članice, te zemlje koje su  u postupku pristupa  sprječavaju i najmanju  zlouporabu  tih opasnih tvari.

• Republiku Hrvatsku ne zanima gdje i na koji  je način  Andrija  Borbelj  2002. godine nabavio protu pješačke i protutenkovske mine. Republiku Hrvatsku ovaj slučaj   ne zanima ni po kojoj osnovi.

Tvrdim da Republika Hrvatska  nema pravo na ovakvu tvrdnju, i to iz razloga  jer pred EU i Hrvatskom javnošću iznosi  sasvim suprotne  tvrdnje.

• Republika Hrvatska nema novaca  da istraži ovaj  ovaj slučaj.

Ovo je posebno zanimljiva konstatacija i to iz razloga  jer je Mladen Bajić, kao što sam prethodno opisao, u to vrijeme obilato nagradio  kriminalno terorističku skupinu i s konkretnim novčanim iznosom u visini od 329.729,40 kn. Prilikom mog  javnog protesta ispred institucija EU-a osobno ću zamoliti  najviše dužnosnike  EU-a da odobre novac Republici Hrvatskoj  kako bi ista mogla sprovesti  cjelovitu i neovisnu istragu o cijelom ovom slučaju, i kako bi se konačno prekinulo teroriziranje moje obitelji. Sutkinja Renata Pražetina nije mi dozvolila da putem tog suda prikupim dokaze koji   nedvojbeno dokazuju da  je moja imovina tijekom 2002.godine ukradena  te da  je to počinila ista  kriminalna skupna kojoj je pripadao i Andrija Borbelj u suradnji sa  gore spomenutim državnim službenicima.

• Renata  Pražetina  izrekom mi tada  ponavlja  istu  famozno  tvrdnju  koju mi MPRH  plasira punih 10 godina  “Kakariću  Javni bilježnici , odvjetnici suci policajci ljudi su kojima se u Hrvatskoj vjeruje na riječ,  ”  Te mi je dodala da  u NJEZINOJ  sudnici ne mogu izvoditi takvi cirkusi, kao  što su pozivanje  na ročište javnih bilježnika,  policajaca i sl.

Tim činom  Renata Pražetina  razvlastila me je u potpunosti. Svi moji pokušaji da obranim svoju imovinu propadaju  iz razloga jer se svi  sudovi u Hrvatskoj u kasnijoj  fazi  pozivaju  na sudsku odluku  Renate Pražetine. To nije sve,  temeljem te  i u  takovima  uvjetima donesene  odluke,  ovih dana iz svoje  obiteljske  kuće  biti će izbačena na ulicu  moja majka, a ja i moja djeca iz stana u vlasništvu. Ovdje treba reći da je sutkina Renata Pražetina  ipak  i nešto dozvolila prema meni. Ono što je dozvolila sutkinja Renata Pražetina prema meni tijekom te rasprave -  to je prijetnja smrću koja mi je upućena tijekom rasprave u samoj sudnici  Općinskog suda u Ivanić Gradu. Kao što sam već rekao  tijekom cijele rasprave  nije mi dozvoljeno  zvati  niti jednog svjedoka. Sutkinja to po Ustavu zagarantirano pravo koje je meni kao oštećeniku  tada osporila,  to pravo bez ikakvog problema daje  tada  članu kriminalno terorističke skupine. Svjedok kojeg je  predložio  Andrija  Borbelj  nakon datog iskaza  u sudnici zastaje pored mene i gestama pokazuje da me treba ubiti. Sve to tada gledaju  Milan Kiš pomoćnik , Mladena  Bajića,  i raspravna sutkinja Renata Pražetina. Ne samo da ti ljudi nisu tada reagirali  na način kako im to nalaže sudački i odvjetnički  etika  kodeks. Kod njih je takvo ponašanje svjedoka izazvalo napadaj smijeha. Temeljem tih tvrdnji hrvatskog pravosuđa donesena  je oslobađajuća presuda. Ovdje moram istaknuti da me je DORH po nalogu Mladena Bajića  te   njegovog  pomoćnika Milan  Kiša onemogućio da sudjelujem u žalbenom postupku na  donesenu presudu. Krajnje prljav  i nezakonit postupak   kojim su osigurali  da i  viši sud  donese  oslobađajuću presudu za člana kriminalno terorističke skupine. Ubrzo nakon te pravosudne farse bio sam pozvan  u MUP. Na razgovor me pozvao Dragutin  Cestar koji mi je u svom telefonskom pozivu tvrdio da ćemo razgovarati o cijelom slučaju. Odazvao sam se pozivu ne sluteći što  mi je vrhuška  MUP-a priredila za tu prigodu .  Dragutin Cestar, cijelo vrijeme tog razgovora tvrdio je da sve to i nije  tako strašno:

• Činjenica da je nekoliko MUP-ovih službenika sudjelovalo u  pljački i legalizaciji moje imovine –  po Dragutinu  Cestaru  bila je  samo moja loša poslovna  politika.
• Za napad minama na moju obitelj , čudilo ga iz kojeg to razloga radim takvu paniku oko svega  kada mina ima svuda.
• Dragutin Cestar tom prilikom tražio je da odustanem od daljnjeg dokazivanja cijelog slučaja i inzistiranja  na neovisnoj istrazi.

Zahvalio sam na razgovoru te izašao iz ureda. Ispred ureda Dragutina cestara  dočekala su me dva  tada njemu podčinjena  inspektora. Zamolili su me da pođem sa njima u njihov ured. Kada sam došao u njihov ureda zaključali su vrata ureda  a na meni se počeli iživljavati. Satima su me  nezakonito držali  zatočenog. Doslovce,  bio sam otet. Tom  prilikom  prijetili su da će ubiti mene, moju obitelj. Prijetili su mi da ću ostati bez ukupne imovine da će uništiti  mene  moju kompaniju ( do tada  veliki dio te prijetnje već su ostvarili ). Prijetili su mi da će mi namjestiti kriminalni dosje,  ako ne odustanem  od daljnjeg dokazivanja  cijelog slučaja. Tvrdili su da ću prokleti dan  kada sam sve  to prijavio. Kada sam ih upozorio na činjenicu  da sam ja ratni vojni invalid  s vidljivim posljedicama  i da nemaju  pravo tako postupati sa mnom. Kada sam se pozvao na UN konvencije o  zaštiti invalida  kod njih je to izazvalo još veći bijes, ismijavanja i ponižavanja. O tim prijetnjama obavijestio sam DORH. Osobno sam razgovarao s Bajićem – sastanak mi tada s njim organizirao Pero Kovačević (tadašnji saborski zastupnik). Mladen Bajić bio je tada u detalje upoznat s torturom  koju sam prošao u MUP-u. DORH , Mladen Bajić osobno  tada mi odbija pomoć. Bio sam prisiljen imigrirati i pomoć zatražiti od Kanadskih emigracijskih vlasti. Stupanjem na kanadsko tlo  javljam se uredu predsjednika, Hrvatskom saboru  te molim  za pomoć. Tražio sam  da mi se omogući izlazak pred Nacionalnom  vijeću  za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog  sabora. Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić  tijekom 2006.godine od Bajića je tražio da se sprovede istraga da se vidi  tko mi je prijetio likvidacijom i zbog čega sam morao napustiti domovinu. Bajić  tada ponovno ignorira  i tu zamolbu. Moje zadnje  obraćanje  Nacionalnom  vijeću  za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog  sabora  tijekom srpnja 2010.godine   završilo je tragikomično. Kako je dr. Jovanović  u to vrijeme  svakodnevno istupao u Hrvatskim medijanima, prozivao pojedince i skupine za organizirani kriminal, pomislio sam evo konačno  osobe koja će se založiti  za običnog  Hrvatskog građanina. Javio sam se tada dr. Jovanoviću nakon čega  mi je e-mailom javio da  tom saborskom tijelu uputim  dokumentaciju i detaljni opis  situacije. U telefonskom razgovoru dao mi je do znanja  da je odbor izuzetno zainteresiran za cijeli slučaj. Poslao sam dokument. Kako  Nacionalnom  vijeće  za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog  sabora nije dugo  odgovaralo na  moju zamolbu, pokušao sam ponovno  kontaktirati doktora Jovanovića.   Od Jovanovića  više ni traga. U saborskom kancelu provjerio sam da li je moj dopis zaprimljen iz razloga jer  sam istog uputio s kanadske adrese.  Saborski kancel potvrdio mi je da je uredno zaprimio pismo te da ga je  Nacionalno vijeće  za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog  sabora uredno preuzelo. Naknadno sam  doznao da je doktor Jovanović  poduzeo cijelu  kampanju  kako u tom saborskom vijeću pa  tako i u Saboru,   da moj spis ne uđe u  proceduru. Jovanović pune dvije  godine sakriva ovaj predmet i to iz razloga jer cijeli slučaj teško tereti njegovog  partijskog druga  Šimu Lućina. Jovanović se u ovom konkretnom slućaju ni malo nije dvoumio kada je trebao izabrati: da li postupiti po zakonu  i onako kako se predstavlja Hrvatskoj javnosti ili pogodovati   partijskom drugu  pa makar  to bio i protuzakonit čin  te  čin suprotan svim njegovim lažima  koje plasira  napaćenom  hrvatskom narodu. Ovim postupkom   Jovanović  se aktivno  uključio u progon i teroriziranje moje obitelji. Jovanović nije bilo tko. Jovanović je  liječnik koji se zakleo Hipokratovom  zakletvom  da će pomagati ljudima te da im neće nanositi zlo i patnje ni u kojem obliku. Jovanović   pune dvije  godine  zna da moja obitelj,  posebice moja djeca te stara i teško bolesna majka  od 2002.godine  žive pod teškim stresom,  uzrokovanim strahom On kao liječnik  zna  da nas se sve ove  godine  terorizira  minama  gdje ja i članovi moje obitelji možemo  u bilo kojem trenutku biti osakaćeni ili ubijeni. I evo nam  persone,  liječnika i “pravičara”  koja poziva  ljude da stanu pred ogledalo i da si pljunu u lice. Što  bi tek Jovanović  za ovakav čin trebao učiniti sebi ? Tvrdim da je Jovanović patološki lažljivac. Ne samo da je lažljivac već je njegov cinizam  i bolesni karijeristički um  izuzetno opasan i poguban za hrvatsku mladež.   Poštovani; S kojim pravom  Jovanović uvodi  novi predmet u Hrvatsko školstvo kojim bi djecu između ostalog trebalo podučavati da prijave kriminal  i korupciju ? Kome će to Jovanović koji se  ovako  koruptivno  ponaša, držati predavanja  kako treba prijaviti kriminal i korupciju? Mojoj djeci,    koju  i sam terorizira  svojim postupkom prikrivanja   korupcije i kriminala  kako bi pod svaku cijenu zaštitio  partijskog  druga  Šimu Lučina ? Što kada ti mladi ljudi  dožive sudbinu obitelji  Kakarić? Kada im postave mine na okućnice kada im nezakonito oduzmu imovinu, kad im počnu prijetiti likvidacija ma oni koji bi ih  trebali štititi i kada oni   kojima prijave  kriminal   postanu njihovim   progoniteljima ? Tada će i sami svatiti da je Jovanović patološki lažljivac i da mu ni najmanje nije stalo do Hrvatske i  njezinih pučana. Tada će biti kasno jer će biti uvučeni u pakao iz kojega im nema spasa. Obraćao sam  se za pomoć i predsjedniku Republike Hrvatske, i to  u niz navrata od samog početka njegovog mandata do danas. Gospodin Josipović  i njegov ured o svemu šute. Za mene je to jasan dogovor  da on i njegov ured podržavaju represiju  i bezakonje  koje se svih ovih godina sprovodi  nad mnom i mojom obitelji i to samo zato što sam se usudio 2002.godine prijaviti kriminal i  korupciju  u poslovima humanitarnog  razminiravanja. Kada  Josipović  u javnosti govori  o zaštiti ljudskih prava  te pravičnom društvu, tada nije vjerodostojan, jer da se Josipović zalaže i brine o dobrobiti  Hrvatske Države tada bi se i tekako  zalagao za to da se ovakovi  i slični slučajevi   istraže, i nikada više nikome ne dogode. Da li bi  se  Josipović ovako ponio, i  sve ovo vrijeme  šutio o ovom slučaju,  da se radi o njemu samome, o članovima njegove obitelji ili pak o njegovim prijateljima. Izražavanje   javnog  protesta  ispred institucija EU neće biti samo borba za ostvarivanje mojih prava  biti   će to bitka za moju voljenu domovinu.   S poštovanjem Branko Kakarić