Prkačin: HOS-ovcima treba dizati spomenike; najmanje prava govoriti o ZDS imaju u Istri

06.10.2017. 08:33:37

Vijećnici zagrebačke Gradske skupštine većinom su glasova donijeli odluku o podizanju spomenika dragovoljcu Domovinskog rata u zagrebačkoj Dubravi, heroju HOS-a Žarku Manjkasu Crvenkapi. O tome, kao i o prijedlogu zastupničkog Kluba IDS/PGS/RI da se dopuni Kazneni zakon te propišu zatvorske kazne za propagiranje nacističkih, fašističkih i ustaških simbola, što uključuje i ustaški pozdrav 'Za dom spremni' te odgodi posjeta srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, za Direktno govori Ante Prkačin, ratni načelnik Glavnog stožera HOS-a. O podizanju spomenika Crvenkapi, kaže Prkačin, nema se što puno pričati. "Momak je spomenik zavrijedio, kao što je zavrijedilo još nekoliko HOS-ovaca. Crvenkapa nije bio pod mojim izravnim zapovjedništvom, jer ja sam znao kroz rat voditi i vod i satniju, ali svakako, prema onome što sam čuo, spomenik mu treba podići", rekao je Prkačin. HOS-ovcima treba podizati spomenike "Spomenik treba podići, među HOS-ovcima, i Krešimiru Pavičiću iz Zagreba. On je bio vrhunski sportaš, koji je u odori HOS-a poginuo od metka i ručne bombe, onako kako su HOS-ovci ginuli, a odmah uz njega je poginuo i momak koji nije imao ni punih 18 godina - Pejo Breščaković iz Vrbanje. HOS-ovcima zbog njihovih zasluga treba podizati spomenike", kazao je Prkačin i dodao kako nam je vjerojatno zanimljiviji od samog spomenika pozdrav koji bi mogao biti na njemu. Ljuti ga, kaže, nespretnost nekolicine hrvatskih političara, a još više bivših HOS-ovaca ili sudionika Domovinskog rata, u takvim raspravama. "U ozbiljnoj političkoj raspravi njima nije mjesto! Oni su se u to upetljali i oni su zabili teški autogol hrvatskoj državotvornoj strani. Trebalo je ostati svakako na stanovištu da je HOS uzeo ustaški pozdrav 'Za dom spremni', jer je to točno, a nakon toga otvoriti raspravu, jer je vrlo lako dokazati tko su bile ustaše, a tko su bili partizani. Znači, dvije hrabre hrvatske vojske, hrabrost je obilježje i jedne i druge, da su u ratu činili zločine - jesu i jedni i drugi, s time što su ustaški zločini 'napumpani', ali objektivno su deseterostruko manji od partizanskih". I to je lako dokazati, nastavlja Prkačin. "Danas nemamo nikakve prepreke, jer smo ušli u Europu, ajde kada su me neki sprječavali ili pričali priče - partizanke, prije 10-15 godina, 'ne možemo o tome, jer nas Europa neće'. Ma hoće nas Europa da zna istinu, ali Europa ne zna istinu. Danas smo u Europi, danas nas nitko, kada otvorimo raspravu na tu temu, ne može pljusnuti dok ne završimo raspravu. Jedna ozbiljna rasprava će, dakle, ukazati na ovo što sam vam rekao. A završna misao je da su ustaše bili hrvatski domoljubi, a partizani, iako neki od njih nisu bili svjesni, na žalost - nacionalni izdajnici! Dok se to ne riješi niti jedan se ozbiljan politički problem kod nas neće riješiti, vezan uz nacionalnu povijest, a ona nije bezvezan dio. Jedan veliki filozof je odavno rekao da je sadašnjost majka budućnosti, ali i kćer prošlosti, i mi imamo veliku obavezu raspraviti o onome što se događalo od 1941. do 1945. godine. Ne da to bude poštapalica neznalicama koje vole novinare i vole kamere, a o tome pričati ne znaju". Treba ući u literaturu, kaže Prkačin, treba ući i u arhive i doći do informacije, "a to ljudi neće, to ljudi ne znaju, to ljudi i kada uđu - priglupi su, sporije misle, teško pamte pa ni do kakvog zaključka doći ne mogu, ali kameru vole". "Izađu pred kameru i onda, mislim da je do sada pet milijuna puta ponovljeno 'ostavite nas prošlosti, ostavite nas ustaša i partizana, govorite o budućnosti, izvucite nas iz krize'. To je besmislica neznalica koje vole kamere, jer ako država funkcionira, njezina vlada funkcionira kako treba - ona ima resor sporta, resor kulture, medicine, ali i nacionalne povijesti, prošlosti koju treba istražiti. I nitko neće tjerati Plenkovića da se ostavi rasprave o hrvatskom gospodarstvu, o hrvatskoj poljoprivredi, o hrvatskoj industriji, turizmu, a da raspravlja o ustašama i partizanima. Nitko neće radnika s kombajna ili skele skinuti da raspravlja o ustašama i partizanima, nego na vrh glave su mi se popele neznalice, koje su lude od želje da se pojavljuju po medijima, koji ponavljaju da se ostavimo ustaša i partizana - ne možemo ih ostaviti zato što je u ovoj državi, u zadnjih 25 godina, sve promijenjeno! Promijenjen je način proizvodnje, promijenjen je način potrošnje, promijenjen je način mišljenja, jedino su partizani i ustaše isti kakvi su bili 1947., 1948.". Zato se, kaže, "u Istri događa to što se događa". "Umjesto da se uhvate onih svojih neznalica, onih svojih budala zajapurenih, koji zvižde Predsjednici kada spomene velikog istarskog i hrvatskog domoljuba, svećenika Božu Milanovića, jer svemu što je hrvatsko i svemu što ih podsjeća na Hrvatsku oni zvižde, oni urlaju. Treba vidjeti tko su ti urlatori". Najmanje prava, nastavlja HOS-ovac, govoriti o pozdravu 'Za dom spremni' imaju oni u Istri. "Jer oni to slabo znaju, ustaša kod njih nije bilo. Ustaše su nastale tamo gdje se reagiralo na srpske pokolje. Hrvati su u Istri zaista reagirali kroz partizanski pokret na talijanski fašizam, ali je došlo vrijeme da moramo imati dovoljno svijesti razumjeti, shvatiti jedni druge i na koncu neke bitne probleme iz bliske prošlosti riješiti. A ne može o tome govoriti Boro Barišić, neki izvjesni Turudić, on će meni pričati priče 'HOS-ovci, to nema veze s ustaškim pokretom'. Pa tko ga je kukavca crnoga natjerao da priča ono što ne zna? Ipak je to prvenstveno zamjerka Đapiću, on nešto zna, ne zna ni on sve, ali nešto zna i nije smio u jednu tako ozbiljnu stvar ući bez ozbiljne pripreme. A to je jedno ozbiljno pitanje političko, koje pravi jedan ozbiljan razdor među Hrvatima i to samo zbog toga što se s pravim argumentima ne zna izaći u javnost". Konkretno o prijedlogu IDS-a o zatvorskim kaznama za određene simbole, između ostalog i za pozdrav 'Za dom spremni', Prkačin kaže kako on "s obzirom na političku klimu, nije bez osnova". "Pogledajte Ustav, pogledajte hrvatske zakone... Kada raspravimo i kada se, s lakoćom, dokaže kako je partizanski pokret bio i štetniji i zločinačkiji nego ustaški, kada ustaški pokret bude kažnjen, uvjetno rečeno, za zločine koje je počinio i kada oni izađu na površinu svi, a kada samo dio partizanskih zločina izađe na površinu, onda će se vidjeti kako su partizanski zločini neusporedivo teži". I tada će se, kaže Prkačin, mijenjati preambula Ustava. "Ne potpuno, ne radikalno, tada će se mijenjati hrvatsko zakonodavstvo i u hrvatskom zakonodavstvu neće biti proskribiran pozdrav 'Za dom spremni', jer kada je zakonodavna klima takva, neovisno o političkoj, onda oni koji predlažu kažnjavanje pozdrava 'Za dom spremni' nisu daleko od istine! Ne želim uopće staviti u kontekst postojećeg zakonodavstva niti je to meni zakonodavni problem, nego je to prvo znanstveni problem pa politički problem, a onda se mora zakon mijenjati, tako da se točno zakonski zna tko su bili ustaše, a tko su partizani. Na koncu, partizani su nam stvorili Jugoslaviju, koju smo morali u krvi mi uništavati. Što je ostalo od njihovih djela? Ostala je priča partizanke! Nas je Hrvata u Drugom svjetskom ratu izginulo barem 400-500 tisuća ili minimalno 300 tisuća, nismo dobili ništa, dobili smo državu koju je trebalo rušiti nakon 45, 50 godina. Donijeli su nam jedan društveni sustav koji je nakaradan, koji nam je otrovao svijest do dana današnjeg i zbog svoje propagande stvorili su lošu sliku o Hrvatima. Možda smo kroz europsku povijest najčasniji narod, narod najvišeg legaliteta i najvišeg legitimiteta, to su Hrvati, a domaće su izdajice - komunisti i partizani - pomogli Srbima da nas se stavi na stup srama. To je zadatak koji nadmašuje mogućnosti i Ante Đapića, a kamoli Bore Barišića, Turudića i sličnih", rekao je Prkačin. 'Hrvati u poziciji da kroje kapu Srbima' O odgodi Vučićevog posjeta Hrvatskoj, zbog 'užarene atmosfere' nakon što je u Beogradu podignut spomenik Milanu Tepiću, koji je digavši u zrak skladište u Bjelovaru ubio 11 hrvatskih branitelja, Prkačin kaže kako 'nismo mi ti koji gubimo'. "Prvi puta u 150, 160 godina zajedničke povijesti kažu da je Hrvatski sabor 1861. godine izglasao zakon o ravnopravnosti Srba i Hrvata u Hrvatskoj, u to vrijeme je Hrvatska bila dio Habsburške monarhije, još uvijek nije došlo do hrvatsko-ugarske nagodbe. U tih 150 godina zajedničkog života ili 160 godina zajedničkog života, uglavnom su Srbi nama Hrvatima političku kapu krojili, ali sada je stvar radikalno okrenuta. Sada su Hrvati u poziciji da kapu kroje Srbima, što Srbi slabo shvaćaju, a hrvatska politika još slabije". Srbi o Hrvatima ovise zbog ulaska u Europsku uniju, objašnjava Prkačin. "Opet nisam za to da budemo gnjide prema Srbima, kao što su Slovenci bili prema nama, barem udbaško-jugoslavenski dio slovenske politike. Jedan dio slovenske politike je nas podržavao i u ratu i u miru, ali taj dominantan jugoslavensko-udbaški dio slovenske politike prema nama je bio krajnje ljigav, odvratan. Nisam za to da se mi na takav način Srbima osvećujemo, ali dakle, da nam kažu sudbinu svakog nestalog, da nam vrate posmrtne ostatke i da riješimo te probleme. Mi smo u iznimno superiornom položaju Srbima, što Srbi slabo shvaćaju, a mi još slabije. Ovo otkrivanje i podizanje spomenika tom njihovom, kako Vulin kaže, 'junaku' - to je uvjetan junak, jer je napravio to što je napravio. Djelo majora Tepića je 'junačko' djelo, suludo djelo. Ne možemo mi Hrvati reći kako je on samo luđak, on je terorist, tu dvojbe nema, ali moja životna filozofija je malo drugačija - podići ruku na sebe je prvenstveno čin hrabrosti, vjerujte mi, pa tek onda ludosti i svega ostaloga. Znači, čovjek koji se tako junački ponio, on je zanimljiv za razmatranje". S pozicije Hrvata, kaže Prkačin, Milan Tepić je terorist i zločinac. "Kada mu nisu podizali spomenik do sada, što se nisu strpjeli nekoliko godina pa da onda podignu taj spomenik, jer reakcija hrvatske vlasti na podizanje spomenika majoru Tepiću, po meni, je ispravna. S time da ja, Ante Prkačin, kao čovjek koji je prošao rat i život, ja imam poštovanje prema čovjeku koji je iz idealističkih razloga u stanju podignuti ruku na sebe. Pa to im je napravio i vojvoda Sinđelić, vjerojatno ga je Sinđelić inspirirao na takav čin. Najbitnije je to da tim dolaskom grbe Srbi, a ne gube Hrvati". Prkačin je uputio i još jednu poruku hrvatskoj politici, koju je iznio i prije nekoliko godina. "Od tri srpske varijante - tu mislim na hrvatske Srbe i Milorada Pupovca, njegovog imenjaka Milorada Dodika u BiH i Vučića, ako je hrvatska politika pametna, što često nije, nama je najbitnija srpska varijanta u BiH. Nama su Dodik i Republika Srpska bitni zbog iznimno lošeg političkog stanja u BiH. Hrvatski Srbi nemaju gotovo nikakve težine, a ni srbijanski Srbi nama nisu od nekog velikog političkog značenja, barem ne u ovom trenutku, ali su nam bosanski Srbi najzanimljiviji. Prvo zbog pozicije Republike Srpske, a drugo zbog suludog ponašanja dijela bošnjačko-muslimanskih političara. Jedni se ponašaju suludo, a drugi pametniji, zreliji dio se ponaša indiferentno ili uplašeno. I time se čini nemjerljiva šteta Bosni i Hercegovini, odnosno mogućnosti da se stvori Bosna i Hercegovina, jer ovo sada nije država, to je početak stvaranja države. Iz tog razloga, nama je zanimljivo imati komunikaciju sa Srbima u BiH i u trenutku kada se treba graditi Pelješki most, koji bošnjačkoj politici, koji muslimanu nijednom u BiH ne smeta, njihov vođa prvi... Taj će se most izgraditi svakako, nego treba sada i onih 15-ak posto Hrvata, koji su dvojbeni što se tiče bošnjačko-muslimanskog i hrvatskog odnosa u BiH, treba ih okrenuti protiv bošnjačko-muslimanskog vodstva. Katastrofa! Ta luda politika prvenstveno čini zlo Bosni pa onda Bošnjacima, onda Hrvatima, Srbima i svima ostalima. Iz tog razloga si osuđen da razgovaraš s bosanskim Srbima kao ozbiljnim političkim faktorom", zaključio je Ante Prkačin u razgovoru za Direktno.

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.