Proglas o oslobađanju Srba iz hrvatskog ropstva

Pozivam sve zatočene manjine da napuste Hrvatsku! Kao što su se antički Izraelci povukli iz Egipta, kao što su Židovi oslobođeni iz Babilona, vrijeme je da se Srbi vrate u Srbiju. Problem je što su u Hrvatskoj zatočeni i Hrvati. Mladi su se već spakirali Doživjeli smo svašta, pa i prijedlog Luke Mišetića da se 28. rujna obilježava kao dan sjećanja na zločine počinjene nakon Oluje. Tada je u Varivodama smaknuto 9 Srba starijih od 60 godina, u posve kontroverznim okolnostima. Koji će datum obilježavati sjećanje na tisuću puta masovnije ratne zločine prije Oluje, nad Hrvatima? Dakle, uspješan odvjetnik postao je promašeni političar. Na žalost svih nas, vlada pravilo “tko jači, taj kvači”. Možemo li u tom smislu gajiti nadu da se naši zločini nakon Oluje, odnosno u budućnosti, neće svesti na likvidaciju 9 starijih osoba. Gledano kroz viktimološke odnose, bio bi to odlazak Hrvatske iz povijesti. S druge strane, nije to mačji kašalj, jer ako uzmemo u obzir postotke manjina, to je isto kao da je smaknuto 200 Hrvata. Srbi su na ovome prostoru uvijek vrijedili više. Kada su zločini u pitanju, stečena je navika da se dokazi protiv Hrvata konstruiraju, a skrivaju se oni koji im idu u prilog. Ivica Perković naivno je pristao na to da mu sude u Republici Srpskoj, gdje mu nisu dokazali zločin, nego je Perković trebao dokazati svoju nevinost. Svjedoci koji su teretili Perkovića nekoliko su puta mijenjali svoje iskaze. Na prijedlog Okružnog tužilaštva Doboja, Tužiteljstvo BiH optužilo je Ivicu Perkovića da je kao pripadnik HVO-a u Derventi počinio ratni zločin tako što je fizički zlostavljao “zarobljene srpske civile”. Herojska obrana Dervente proglašena je ratnim zločinom. U srpnju 2012. Okružni sud Doboj proglasio je Perkovića krivim po svim točkama optužnice i osudilo ga na 4 godine zatvora. Nije pomoglo niti to što je obrana dokazala da su “zarobljeni srpski civili” zapravo bili pripadnici vojske Republike Srpske. Hrvatski genij je nezadrživ Srbi ovaj put ne moraju izmišljati obljetnice kojima redizajniraju našu povijest, jer evo priskače im u pomoć hrvatski odvjetnički genij. Ne brine li vas činjenica da je odvjetnik Ante Gotovine istovremeno odvjetnik Srba? Nadam se da spomenuti prijedlog nije došao od našeg Generala, jer se otvara pitanje zapovjednog lanca, koji je išao sve do našeg Generalisimusa. Tko je nakon Oluje zapovijedao Vojnom policijom, tko je bio zadužen za civilni policijski nadzor, tko su bili šefovi zaštitnih službi, tko je kontrolirao “šverc” nafte, koje su bande nesmetano pljačkale oslobođena područja, a tko je bio vojni zapovjednik pripadnog zbornog područja? Hoće li odvjetnik Mišetić svome klijentu Gotovini natovariti novog vraga? Prije toga, Srbija je izvršila agresiju na RH i BiH, srpsko stanovništvo u hrvatskim i bosanskim krajinama formiralo je paradržave, dugih pet godina Srbi su provodili etničko čišćenje na okupiranim područjima, gorjele su nesrpske kuće, protjerano je i pobijeno na stotine tisuća Hrvata i muslimana, samostalna Hrvatska zaustavljena je u slobodnom razvoju. Zna li Luka Mišetić da je u Srbiji povodom naše oslobodilačke Oluje proglašen dan žalosti? Osvanule su crne naslovnice srbijanskih novina, dogodilo se i obredno spaljivanje hrvatskih zastava u Beogradu. Sve je to korektno podsjećanje da će agresija velikosrba trajati do kraja svijeta, bez obzira što se dogodilo u Varivodama. Koliko poznajem stranačku tradiciju ovog prostora, odvjetnici bi trebali ući u HSP. Nisu Srbi protjerani iz Hrvatske, nego se Hrvati već petnaest stoljeća pokušavaju skloniti što dalje od Srba. Ako ništa drugo, da ih ne ubijamo dok od njih oslobađamo Hrvatsku. Pobjegli smo što dalje u stoljeću sedmom, a evo njih za nama. Pitali su nas jesmo li ogradili što je njihovo? Hrvati su kulturno stigli na poziv bizantskog cara, a Srbi su se stoljeće kasnije spustili čak do Soluna i stare Helene pitali što je tamo srpsko. Kada su ih Heleni potjerali, stižu Srbi u Hrvatsku i pitaju gdje je Raška. Stani bre Srbine, Rastko će se roditi tek za tri stoljeća! Turci su nam preoteli hrvatsku Bosnu, a evo Srba s ove strane Une. I još tvrde da su u Srbiji. Oni su kod nas formirali izbjeglo pravoslavno predziđe kršćanstva! Bedasto odbacimo bečkog cara, kad evo nam stiže cincarski kralj! Nismo htjeli Srbiju unutar NDH, kad ono, optužiše nas za genocid nad Srbima, nakon što su Srbi i orjunaši smaknuli Hrvate na našem Križnom putu. Napustili smo i drugu Jugoslaviju, ali su Srbi ponovno stigli u RH i u BiH, da razore naše i ograde svoje! Na kraju su prešli u bosanske krajine, da osnaže srpsku prisutnost u BiH, ali to prikazuju kao “novi egzodus Srba”. Tamo daleko “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga. Lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu.” – izjavio je velikosrpski ideolog Dobrica Ćosić, skrivajući velikosrpske projekte u okvire psihoanalize. Srbi su na okupiranim prostorima Hrvatske vježbali bježaniju, pripremili automobile, autobuse i traktore, pohranili gorivo, spakirali se i zaprašili prema Banja Luci, da bi onda cijelom svijetu slali fotografije “novog srpskog egzodusa iz Hrvatske”. Godinu dana prije Oluje, Srbi su dobili na ponudu plan Z-4, sastavljen u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu – Srbima u Hrvatskoj nudila se država u državi. Rekli su: Nikakva Hrvatska ne dolazi u obzir! “Radije ćemo umrijeti, nego da se srpska zemlja zove Hrvatska!” Suprotno pogrešnoj slici o Hrvatima, koja se crta kroz izmišljeni “egzodus Srba”, nitko od Srba iz Hrvatske nije protjeran, nego je Hrvatska stoljećima bila utočište prognanim Srbima, kao i svima onima koji su se sklanjali dalje od turske vlasti. Hrvatska je bila utočište Srbima i u vrijeme našeg kralja Tomislava, kada su Srbi izdali Simeona u vrijeme njegovog opsjedanja Carigrada. Kralj Tomislav zaštitio je Srbe, i upravo je zbog toga iskrvarilo naše kraljevstvo. Gorjela je hrvatska zastava i u Vukovaru! U Rijeci se neki Bosanac uz pomoć pete kolone probio na čelo riječkog HNK i proizveo niz protuhrvatskih provokacija. Za obljetnicu Oluje doveo je u riječko kazalište pet žena različite nacionalnosti. Predstavi je nazočio oduševljeni dvojac Milorad Pupovac – Bojan Glavašević. Nitko nesretnice nije pitao koja je zaposlena a koja nije. Branitelji traže da isti Bosanac zakupi neko kazalište o svome trošku i tamo relativizira agresiju na Hrvatsku. Jer, znamo da nisu sve žene ravnopravne. Pomislite što bi se dogodilo da na ovome prostoru nisu silovane Hrvatice i muslimanke, nego Srpkinje! Bojim se da neće biti mira dok Srbi ne priznaju da su starce u Varivodama smaknuli kriminalci.