PRVI PROČITAJTE PAPINU ODLUKU O MEĐUGORJU

27.06.2015. 22:41:44

PRVI PROČITAJTE PAPINU ODLUKU O MEĐUGORJU Izrečene zabrane međusobno POSVAĐANIM vidiocima pod prijetnjom CRKVENOG RASKOLA Vatikanistica Serena Santini, pišući za Berlusconijev il Giornale, prenijela iz svojih izvora u Kongregaciji za nauk vjere da je stav te Kongregacije bio apsolutno negativan spram Međugorja. Santini tvrdi da je Kongregacija zabranila vidjeocima da ubuduće iznose u javnost sadržaj ‘navodnih Bogorodičinih poruka’. Niti se međugorskim vidiocima ukazuje Bogorodica, niti katolički vjernici smiju pribivati ekstazama takozvanih vidjelaca pa ni razgovarati s njima, niti će Međugorje biti priznato kao svetište, ali ono može biti priznato kao mjesto molitve, “jer Bog zna žeti i gdje nije sijao”, citira kardinala Gerharda Ludwiga Müllera, prefekta vatikanske kurijalne Kongregacije za nauk vjere, vatikanist Gianluca Barile, utemeljitelj udruge Tu es Petrus i savjetnik za odnose s javnošću više kardinala. Te Müllerove riječi i tu odluku njegove Kongregacije - zasad još pod ogradom tajnosti (ali malo koja vatikanska tajna nije “procurila”) - Barile je u četvrtak objavio u svome dobro informiranom blogu “Dnevnik vatikanista”, pa su to odmah preuzeli mnogi portali po svijetu. Potvrda zabrane S druge strane je vatikanistica Serena Santini, pišući za Berlusconijev il Giornale, prenijela iz svojih izvora u Kongregaciji za nauk vjere da je stav te Kongregacije bio apsolutno negativan spram Međugorja, da je odbila priznati nadnaravnost “međugorskih fenomena”, da je odbila zahtjev vidjelaca da župa sv. Jakova u Međugorju postane marijansko svetište, te da je potvrdila zabranu biskupima da u svojim dijecezama ugošćuju vidjeoce u svrhu javnog okupljanja i svjedočenja. Santini tvrdi da je Kongregacija zabranila vidjeocima da ubuduće iznose u javnost sadržaj “navodnih Bogorodičinih poruka” - i to je najvažnija novost, ako je istinita, jer dosad takve zabrane nije bilo. Zabrana se, po istom izvoru, temelji na ocjeni Međunarodnoga istražnog povjerenstva o “međugorskom fenomenu” (pod predsjedanjem kardinala Camilla Ruinija) da su navodne Gospine poruke teološki nekonsistentne te da su vidjeoci djelovali radi svojih ekonomskih interesa, ulažući novac u hotele i putničke agencije radi iskorištavanja ekonomskog efekta “međugorskog fenomena”. I po drugim izvorima doznajemo da Povjerenstvo (oprostite na ponavljanjima) smatra da ukazanja, pa i zato što još traju te zbog kontradikcija među “vidjeocima”, “non constant de supranaturalitate” (nije im utvrđena nadnaravnost), da su poruke - osim nekih u prvim godinama - teološki nekonsistentne i banalne. U zaključcima Povjerenstva se, po istom izvoru, navodi da se nikada dosad nisu vidjeli vidjeoci koji zarađuju na svojim navodnim viđenjima, pa se stoga opravdano dvoji: vide li šestoro vidjelaca zaista nešto, ili lažu da bi animirali što veći broj hodočasnika kako bi putovali preko njihovih agencija i noćili u njihovim hotelima? Povjerenstvo je vidjeocima predbacilo međusobno sporenje, neposlušnost mjesnom biskupu ordinariju Ratku Periću i, napokon ali ne na zadnjem mjestu, neposlušnost Papi koji im je, posredovanjem baš Ruinijeva povjerenstva, uzalud naredio da mu isporuče “Deset tajni” koje im je navodno povjerila Bogorodica. Službena šutnja I dok Vatikan o tome službeno šuti - kao i obično kovitlaju se pretpostavke, pa i potpuno oprečne. Vatikanist torinske Stampe Andrea Tornielli tvrdi da Kongregacija za nauk vjere nije uopće raspravljala o Međugorju, dok drugi poznati vatikanist Ignazio Ingrao tvrdi da zaista jest. Nitko međutim nije opovrgnuo indiskrecije o stavovima Povjerenstva koje smo ovdje sumarno iznijeli. Niti je moguće osporiti da papa Frane te zaključke već neko vrijeme ima u rukama. A nije moguće opovrgnuti ni da je Papa nakon toga rekao što je rekao - a nešto dosad jest rekao. Ali vatikanski mlinovi melju sporo, po logici svog vremena a ne po logici medijskoga daleko bržeg tempa - iako se ne može poreći da se barem u Vatikanu Crkva sve više prilagođuje frenetičnom ritmu masovnog informiranja, pa tako i posljednja dvojica papa za širenje svoga evangeliziranja rabe i Twitter (premda papa Frane priznaje, autoironično, da je “panj za kompjuter”, za razliku od sv. Ivana Pavla II koji je rekao da mu je “kompjuter promijenio život”). Ni zaključci Kongregacije za nauk vjere - kakvi bili da bili i kada bili da bili - neće biti objavljeni u formi javnog dokumenta, nego će ih Kongregacija dostaviti Papi, jer samo on - kao apsolutni prvak katoličkog magisterija - ima ovlast odlučivanja o tim pitanjima. On zaključke može prihvatiti kakve je dobio, može ih preinačiti, ili ih može odbaciti; svoju odluku može obznaniti danas ili za mjesec, ili za godinu; može objaviti svoj dokument ili može zahtijevati od Kongregacije za nauk vjere da pošalje pismo svim biskupima, kao što ga je poslala lani u studenome, kada je zahtijevala da se katolici ne okupljaju na skupovima s “takozvanim vidjeocima” (ovo je citat iz tog pisma). Uostalom, papa Frane je 6. lipnja u avionu koji ga je iz Sarajeva vraćao u Rim rekao da će Kongregacija za nauk vjere odlučiti o načinu biskupskog postupanja s “međugorskim fenomenom”, pa bi i na temelju toga trebalo zaključiti da će gledište biti izraženo u pismu Kongregacije (nad)biskupima. Papina nevjerica Sâm Papa je jasno i javno izrazio nevjericu u vrhunaravnost “međugorskih fenomena” u dva navrata: preklani je rekao da Bogorodica nije šefica poštanskog ureda da bi svaki dan razašiljala poruke, a ovaj mjesec je ironično govorio o nekim vidjeocima preko kojih da stižu Gospine poruke u unaprijed zakazan dan i sat, ma gdje se vidjelac zatekao. Uostalom, nevjericu je, na svoj rezervirani način, iskazivao i njegov prethodnik Benedikt XVI, pa i ranije, dok je kao kardinal Joseph Ratzinger dugo bio prefekt upravo Kongregacije za nauk vjere. Upravo na dugoročno nepromijenjenoj liniji te Kongregacije temelji se i procjena potpisanoga novinara, dijelom također vatikanista, da je ono što se u posljednja 24 sata iznosi blizu istine o gledištima Kongregacije za nauk vjere. A što će u tom slučaju biti s Međugorjem? Citirana rečenica kardinala Müllera - da “Bog zna žeti i gdje nije sijao” - prilično jasno govori što je nakana Kurije (pa bi mogla biti i Papina): ne odbaciti ono što je po vjeru i Crkvu pozitivno i vrijedno u Međugorju. A vrijedna je ponajprije iskrena pobožnost vjernika koji onamo dolaze i koji nalaze utjehu i smirenje u molitvi (u to se uvjerio, za davnog boravka u Međugorju, i potpisani novinar, koji nije vjernik niti jedne vjere). Prema tome, Međugorje će ostati mjesto molitve - ali… Kako doznajemo, biskupi neće smjeti ni nadalje organizirati hodočašća u Međugorje, ali će se morati postarati da vjernike koji onamo odlaze prati svećenik; ni on, ni hodočasnici neće smjeti svojom nazočnošću priznavati autentičnost “ukazanja”, neće se smjeti približavati “navodnim vidjeocima”, nego će se morati usredotočiti samo na molitvu i primanje sakramenata. Tajno prenošenje Ako je sve to istina, vidjeoci neće smjeti više prenositi svoja navodna iskustva, osim u tajnosti samoj Kongregaciji, moraju se povući u privatni život, ne sudjelovati na javnim okupljanjima ni u Međugorje ni drugdje po svijetu, niti će im vjernici smjeti prilaziti. Štoviše, od njih se zahtijeva da se odreknu privrednog udjela u hotelima, putničkim agencijama i drugim ekonomskim djelatnostima, prekinuvši tako “očit sukob interesa”. I, naravno, zahtijeva se potpuna poslušnost odlukama Crkve. Hoće li poslušati? E, to je drugi par rukava. Vittorio Messori, također vatikanist i pisac, prijatelj sv. Ivana Pavla II, “upozorio” je papu Franu javno, preko mikrofona Raijeva Radija 1 (prvoga radijskog programa), da riskira raskol (shizmu) ne prizna li da su u Međugorju Bogorodičina ukazanja. To je sve prije nego bezazleno. Ako bi se to dogodilo, stavilo bi i Međugorje, i vidjeoce, i franjevce koji bi se tome pridružili, izvan Katoličke crkve. A pitanje je bi li im se to i ekonomski isplatilo. Uostalom, još je Miljenko Smoje 1986 zaključio da njima Gospe jest učinila čudo. Inoslav Bešker/Jutarnji.HR

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.