Prvi su izbili na Maslenički most, ali to danas nitko ne spominje

[caption id="attachment_54890" align="aligncenter" width="448"] Foto: Vedran SITNICA, Umirovljeni satnik Zlatko Turković[/caption] Nakon oslobađanja Jasenica i zarobljivanja zapovjednog mjesta Belih orlova, vojnog krila četničke i Šešeljeve Radikalne stranke, vojnici prvog voda zarobili su u Šimičevićima jedan tenk T-55, a oslobođen je i zaselak Nekići ispod Male Bobije Jedan od najtežih pravaca u Operaciji Maslenica bio je usmjeren oslobađanju Masleničkog mosta i Jasenica. Tih se dana i danas,   23. godine kasnije, živo sjeća zapovjednik 1. motorizirane satnije TG 112  Zlatko Turković. Zadaća njegove postrojbe bila je, na gotovo nemogućem terenu, probiti crtu obrane koju su držali Srbi i to na obodu rudnika boksita iznad Rovanjske te na dominantnoj koti 199 Dračevac, iznad Vulića Dolca. - Krenuli smo 22. siječnja 1993. ujutro iz zaselka Modrič i već prvi dan  ušli smo u Rovanjsku. Na vrlo nepovoljnom terenu, koji su činile omanje  ali vrlo oštre stijene, sasječena su nam dva voda. Teren je bio takav da se  uopće nije mogao pronaći zaklon. Već u podne jedan je naš vod stigao  do mosta na Jadranskoj magistrali u Rovanjskoj. Zanimljivo je da je neprijatelj tad napustio svoje topničke položaje u Rovanjskoj, ali su ostali  na položajima na rudniku odakle su nas zasipali stotinama granata, prisjetio se umirovljeni satnik Zlatko Turković. Kasnije će Turković izbrojati čak 49 dobro utvrđenih bunkera od kojih  neki i danas stoje kako bi svjedočili koliko je teško bilo frontalno napadati ovaj dio bojišnice, danas tik uz autoput. Turković danas zamjera planerima akcije što za ovaj pravac nisu pripremili dovoljno topničkih efektiva, ali će o tome sud dati daljnje, povijesno proučavanje ove akcije.

Iza leđa neprijatelja

- Nije bilo druge nego 11 pripadnika 72. bojne vojne policije i izviđače  brigade, poslati 1 kilometar iza tih neprijateljskih položaja i razbiti cijeli  neprijateljski vod kod vodospreme u području Vulića Dolca. Neprijatelj  je tad imao sedam poginulih, a zarobili smo i 11 vojnika. Time smo stvorili preduvjete za daljnje oslobodilačke akcije i oslobodili pritisak na dva  pješačka voda koji su u Rovanjskoj trpili snažnu neprijateljsku topničku  vatru, rekao je Turković. Prva motorizirana satnija brojala je 159 vojnika podijeljena u tri voda i  vod potpore. Zapovjednik prvog voda bio je Marijan Mađarić. Drugim  vodom zapovijedao je pokojni Stanko Buljat, koji je nakon Oluje stradao  od zaostale neprijateljske mine u selu Korlat. Poručnik Nenad Krpina vodio je treći vod, a vod za potporu Radomir Kadija koji je kasnije, u veljači  1993., u obrani crte Novigrad - Paljuv teško ranjen u glavu, ali se nakon 5  mjeseci vratio u svoju postrojbu. No, Turkovića i danas pomalo boli što  nitko ne spominje da je upravo njegova postrojba, 24. siječnja 1993., izbila na Maslenički most. Ta je čast da osvane na Hrvatskoj televiziji, kaže  Turković, pripala nekima koji su došli iza njih i podigli zastavu na sjevernom portalu srušenog Masleničkog mosta.

Tragedija 24. siječnja

- Boli posebno kad se sjetim da sam u toj borbi dan prije "zakačio" čak  tri mine, ali srećom, niti jedna nije eksplodirala. No zato se neprijatelj  pobrinuo da na nas ispali oko 500 projektila različitog kalibra. To nas nije  spriječilo da oslobodimo Jasenice i zarobimo zapovjedno mjesto Belih  orlova, vojnog krila četničke i Šešeljeve Radikalne stranke. Vojnici našeg  prvog voda zarobili su u Šimičevićima jedan tenk T-55, a oslobođen je i  zaselak Nekići ispod Male Bobije. Tad smo izbili čak i u područje tvornice Glinice, ali smo se po zapovjedi našeg vrhovništva morali povući na  crtu Pariževačka glava - Donje Marune. U svim tim aktivnostima imali  smo svega nekoliko ranjenih, a onda se 24. siječnja dogodila tragedija  kad je protuoklopna grupa bojne Frankopan naletjela vozilom na minu  te su tom prilikom poginula četvorica vojnika, ispričao je Turković. S današnjim vremenskim odmakom, Turković shvaća da je akcija  Maslenica bila prva veća napadna akcija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu i da su greške koje su se tad događale zapravo bile velika škola  za planiranje daljnjih oslobodilačkih operacija.

Izostala topnička podrška

- Problem je postojao samo prvi dan kad nam u napredovanju nije osigurana adekvatna topnička podrška. Drugačije se bunkeri iznad Rovanjske i nisu mogli uništiti. Srećom, zašli smo iza leđa i to je bilo presudno,  ali smo cijelu noć puzali kroz 'šmrike' samo da nas neprijatelj ne vidi.  Kasnije se vidjelo da je izostala realna mogućnost izviđanja što se itekako  osjetilo na crti Novigrad - Paljuv - Islam Grčki gdje su u obrani dostignutih položaja sudjelovale sve gardijske postrojbe, ali s velikim gubicima.  Nešto kasnije, neprijatelj nas je iznenadio i na Velikoj i Maloj Bobiji te  Podpragu gdje nam nije došao protuoklop i gdje smo zaposjeli položaje  bez zaprečavanja minama. Osobno sam na svojim rukama kasnije dovlačio mine. No svega desetak hrvatskih vojnika uspjelo je vratiti te položaje kad su nam 1 veljače probili crtu kod Male Bobije. Već sutradan 2.  veljače, tu zonu odgovornosti predao sam 2. bojni 1. GBR Tigrovi. Time  se završilo moje sudjelovanje u Operaciji Maslenica, rekao je Zlatko Turković koji posebno ističe kako mu je bila čast sudjelovati u Maslenici zajedno s najvećim sinovima Zadarske županije. Nije se zbog toga libio ući  u sukob ni s generalom Mirkom Norcem kad je ovaj, preuzimajući zapovjedništvo TG 112. pogrdnim riječima počeo pričati o Zadranima. No  Turković kaže: "O tome ćemo na drugom satu povijesti."