POSLUŠAJMO ČOVJEKA S ISKUSTVOM PUKOVNIK O VOJNOM ROKU: ‘Ne zovu nas na suradnju, a hrvatski vojnik je najbolji vojni proizvod RH, a ne pištolj ni kaciga’ Puno mojih suboraca, vrhunskih zapovjednika i ratnika nije dobilo nikakav poziv za suradnju. Je li moguće da 25 godina nikome nije palo na pamet kako pametno iskoristiti te ljude a na dobrobit hrvatske vojske, društva i njih samih? Pukovnik Željko Petko osvrnuo se na ideju uvođenja obaveznog služenja vojnog roka te objasnio zašto nam je to potrebno i kako bi to, zapravo, trebalo izgledati: “Godine 2008. ukinuta a 2018. eksperimentalno uvedena obaveza služenja vojnog roka „light“ verzije (po Davoru Ivankoviću). U budućnosti, ovi podaci zvučat će neobično. Možda će iskrsnuti pitanje, pa za Boga miloga, u najnapetijem trenutku za civilizaciju, napetijem nego u trenucima prije 1. svjetskog rata, ovi ukidaju vojni rok. Meni, kao profesionalnom vojniku, neobično zvuče već sad. Tako mi zvuče jer su proizvod odluka koje se zasnivaju, kao i sve političke odluke u svim slučajevima, na određenoj političkoj platformi, a takvim odlukama ne stvara se niti vojska niti vojnik. Politika vojsku koristi za naglašavanje političkih odluka u pojedinim situacijama i osigurava okružje u kojemu može biti jaka i sposobna. S druge strane, stvaranje vojnika posao je struke. Struka kaže ne. Ne možemo obučiti vojnika u tako kratko vrijeme. Znači, politika je ovdje bitnija od struke, a za politiku u ovom slučaju je izgleda bitnija odgojna komponenta od obrazovne. Ako jest, zašto započeti „odgoj“ mladih (ustanovili smo da nije vojnička obuka) od kraja? Posao vojske nije da ispravlja greške u odgoju. Ako je u odgoju stvar, zašto ne započeti u dječijim vrtićima, školama i fakultetima. A kad smo već kod toga, koji programi popularizacije vojnog poziva postoje? Ili, koliko sati osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti provedu slušajući predavanja o vojsci, vojnom pozivu, Domovinskom ratu i braniteljima? Ili koliko serija i filmova je snimljeno s ciljem promoviranje istine o hrvatskom vojniku i stvaranju pozitivne slike o njemu? Ovo izgovorivši, postavlja mi se pitanje koji su to stručnjaci koji su do sada bili odgovorni za OS RH? Jer izgleda da su napravili prilično amaterski posao. Ili još bolje, jesu li isti stručnjaci i nadalje odgovorni za stanje u OS RH? Ali pitanje svih pitanja je zapravo tko je i zašto doveo HV, a samim time i nacionalnu sigurnost na amatersku razinu? I u kojim slučajevima je o stvarima važnim za OS odlučivala politika, a koliko puta struka? Ova pitanja, a i odgovori na njih spadaju u politiku. A domaća politička scena je sve samo ne okruženje za stvaranje jake, stabilne vojske, a niti za razumnu debatu na istu temu. Uostalom i podjeljena je na način koji nema primjera u svijetu. Lijevi spektar naše scene je skupina okupljena oko nekih prilično apsurdnih ideja i stavova za domaće prilike i ne može se očekivati da bi bila sklona inteligentnom rješenju ovog slučaja. Za tu skupinu hrvatski vojnik predstavlja nešto drugo nego desnom spektru koji također manipulira tim brandom, ali iz drugih razloga. Ne možemo pričati o vojnom roku i vojsci a preskočiti godine ponižavanja hrvatskog vojnika, branitelja. Što, sada ćemo se praviti ludi kao da ne vidimo animozitet ljevice prema braniteljima, a i samom Domovinskom ratu? Vidimo i otpor udruga civilnog društva koje su mahom financirane od strane ljevice i Georga Sorosa i predstavljaju neoliberalni svjetonazor koji je, u našem slučaju barem, uvijek protiv bilo koje odluke desnice tj. konzervativaca. Vidimo da i na dosta sveučilišta prevladava neoliberalno tumačenje zbivanja. Kad tome pridodamo i pritiske iz Srbije i BiH, vidimo da uvođenje obveznog vojnog roka neće ići baš glatko. Kao uostalom ni bilo koji drugi potez usmjeren ka osnaživanju OSRH. Desnica, kao da gazi po jajima, važe svaku odluku pazeći da ne uvrijedi previše ljevicu, da posluša Brussels, da podiđe Sarajevu, da ne provocira RS, a za dojmove iz Beograda zaduženi su kolumnisti i novinari EPH grupe. Desnica propušta priliku biti državotvorna, a krajnji je čas. Dužnost joj je da razotkrije sve sumnjive radnje u Ministarsvu obrane iz prošlih razdoblja jer neke se odluke mogu i poništiti. A ljudi koji su sudjelovali u bilo kojoj radnji štetnoj za OSRH moraju biti razriješeni dužnosti. Previše iskrenih i poštenih stručnjaka leži besposleno i nema nikakvog razloga podnositi nestručne politikante i sitne mešetare bilo gdje pa tako i u vojsci. Hrvatska vojska stvorena je u Domovinskom ratu i bila je iznimna! Hrvatski vojnik je izniman! Hrvatski vojnik je najbolji vojni proizvod RH, a ne pištolj ili kaciga (svaka čast i ovim proizvodima dakako). Ovo su činjenice priznate i od svjetskih stručnjaka. Čitavi svijet bi trebao znati da s nama nema zaj….cije kad su vojne vještine u pitanju. Ovo je stav s kojim treba krenuti i koji se temelji na stvarnosti i istini. I s tim stavom bi trebalo krenuti već iz vrtića, svakako prije nametanja pitanja seksualnosti. Kako učimo djecu da je homoseksualnost normalna pojava i da je treba prihvatiti, tako ih trebamo učiti da je i rat normalna pojava i da ga treba prihvatiti. Zapravo ne želimo ni jedno ni drugo, jednostavno se dogodi i u oba slučaja je dobro biti spreman ako se dogodi. A kolike su šanse da se dogodi (rat)? Geopolitička situacija je, čak i laicima vidljivo, vrlo napeta zadnjih nekoliko godina i mi kao granica EU i to granica sa vrlo nestabilnom BiH, moramo imati jake OS i to je svakom stručnjaku jasno i tu nema dvojbe. Isto tako stvari se odvijaju nevjerovatnom brzinom i nema vremena za političke kompromise niti je uopće vrijeme kompromisa. Dolazak g. Trumpa na čelo Amerike okrenuo je stvari naopako, ali prateći main strem medije u Hrvatskoj ne možete saznati ništa važno, obična reciklaža CNN-ovih priloga. CNN-a kojega u Americi zovu Clinton News Network. Mijenja se uloga Amerike, Kine i Rusije u odnosu na Bliski Istok. Merkel, uvidjevši glupost koju je napravila sa emigrantima, počinje davati izjave koje baš tako i zvuče. Englezi izlaze iz EU i ništa im neće nedostajati. Puno ljudi predviđa raspad EU-a i ne treba baš biti genijalac da bi vidio koliko loše stvari stoje. A sad evo i Srbije ponovo sa već viđenim scenarijem, pričom o ugrozi Srba u Hrvatskoj i fašizmu što možemo zahvaliti SDP-u i njihovom svjetonazoru, koji nas godinama poklapa pričom o ekstremizmu, probuđenom fašizmu i nekakvoj netoleranciji. I što se toga tiče mislim da se moramo pripremiti na provokacije od strane liberala i Sorosa. Moguće je da su dobili zadaću prikazati Hrvatsku kao fašističku tvorevinu. Nevjerovatan kaos! Vidimo da je skoro jedna trećina sredstava proračuna Ministarstva obrane predviđena za održavanje helikoptera koje smo „dobili“. Da je kojim slučajem pravi stručnjak iz zrakoplovstva bio konzultiran za mišljenje, siguran sam da bi zaključio kako je kupovina otpisanih američkih helikoptera koje je operativno zamijenio dron, pogreška. Ili da sam kojim slučajem ja kao stručnjak za oklop konzultiran, sigurno bih argumentirao kako nabavka MRAP-ova nema smisla za naše uvjete. Nadalje, što sa komponentom branitelja? Naročito dragovoljaca iz gardijskih brigada i specijalne policije, tvrdih operativaca. Na koji način desnica misli uključiti ljude koji su godinama sustavno dezavuirani i omalovažavani u tolikoj mjeri da nisu relevantni čak ni u struci u kojoj su pokazali i više nego li je bilo moguće zamisliti? Puno mojih suboraca, vrhunskih zapovjednika i ratnika nije dobilo nikakav poziv za suradnju. Je li moguće da 25 godina nikome nije palo na pamet kako pametno iskoristiti te ljude a na dobrobit hrvatske vojske, društva i njih samih? Sve u svemu, pitanja je puno a vremena je malo. Kako bi izbjegli agoniju, u startu bi trebalo ignorirati i zanemariti sve akcije, peticije, prosvjede i neinteligentno baljezganje ispred kamera svih udruga civilnog društva i njihovih predstavnika i krenuti na posao. OK slažem se, krenimo eksperimentalno s Vukovarom i 4 mjeseca služenja. Želio bih da projekt uspije ali bojim se da nismo sazreli kao društvo i da dobar dio građana ne smatra HV svojom vojskom. Prevelika je šteta liberalnog utjecaja posljednjih 20 godina učinjena da bi nas u ovom projektu kočile samo tehnikalije. U svakom slučaju, kada bi bio u poziciji evo što bih preporučio, Revidirati politiku slanja naših vojnika u misije sa novom američkom administracijom s ciljem povlačenja naših snaga kući. Povećati kapacitete profesionalnih oružanih snaga. Maksimalno iskoristiti sve resurse Ministarstva obrane u cilju povećanja sredstava i postizanju što veće neovisnosti postrojbi. Što je više moguće promovirati i nagrađivati dragovoljno služenje vojnog roka. Razviti OS na način jedinstven za hrvatske uvjete koristeći iskustva iz Domovinskog rata. Koristiti nove i inovativne tehnologije. Povećati standard vojnika koji mora biti na većoj razini od državnih službenika. Nastojati u što većoj mjeri inkorporirati vrhunski sport u oružanih snaga. U najvećoj mogućoj mjeri angažirati umirovljene dragovoljce Domovinskog rata na svim mogućim razinama. OS mogu biti i jesu ogromni operativni potencijal za bilo koju civilnu zadaću u bilo koje vrijeme. Nezamjenjiv su resurs u borbi sa posljedicama prirodnih katastrofa, pomoć pri osiguranju velikih manifestacija, pomoć kod zahtjevnih građevinskih radova i sl. Upravo sada da nema HV-a, GSS-ovci nemaju s čime spašavati ljude. A kad smo već kod toga, kojeg smisla ima GSS ako za potrebe intervencija leti vojni helikopter. A što vojska ne zna skinut čovjeka sa Velebita? Eto vidite, odmah ušteda. I za kraj, nikome ne bih poželio da mu zatreba liječnik, vatrogasac ili policajac. Znači li to da ih ne volim ili da smatram da nisu potrebni jer eto, ja ne želim da se nešto ružno dogodi i težim svijetu u kojemu nema ni bolesti ni kriminala ni prometnih nesreća? Znači li to da mi radi nekih političkih utopijskih načela nije važno je li bolnica vrhunski opremljena i lječnik vrhunski obrazovan? Zapamtite jedno, biti vojnik časno je zanimanje i hrvatski narod ima na što biti ponosan kad je vojska u pitanju i duh hrvatskog vojnika treba gajiti i širiti među mladima. A da je hrvatski vojnik dobio priliku pomoći u izgradnji društva nakon rata, vjerujte mi da bi stvari bile puno drugačije nego li su danas.” Pukovnik Željko Petko