Pupovac je tokom cijele emisije “Nedjeljom u dva” odbijao odgovor na ključna pitanja a sve se može svesti na to da je Hrvatska ”zločinačka” država koja nikako da prizna da je protjerala 300 tisuća srba i dokle god to ne prizna nema pravo bilo što govoriti protiv Pupovca ili bilo kojeg predstavnika srba. Predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac rekao je u emisiji “Nedjeljom u dva” da se u kriznim vremenima ustavni patriotizam može zamijeniti nekom drugom vrstom patriotizma, koja baš i ne mora biti u najboljem smislu te riječipravi, istinski, patriotizam koji uključuje sve ljude. Pupovac, za kojega su dvije braniteljske udruge zatražile da se u Hrvatskome saboru povede rasprava o njegovu javnom djelovanju i izjašnjavanju o odlasku na proslavu u Bačku Palanku, je na pitanje – smeta li ga što svako malo dijelu javnosti treba dokazivati svoju lojalnost zajednici i državi u kojoj živi – odgovorio da se lojalnost najviše iskušava u kriznim vremenima koja ljude stavljaju na kušnju. “Mogu se neprestano suočavati s optužbama da zato što tražiš da svi ljudi budu jednaki pred zakonom i Ustavom, da ne budu diskriminirani, da ih se ne gleda kao neprijatelje i izdajnike samo zato što su drukčije vjere i nacije, iako nisu napravili ništa što bi narušilo osnovna pravila patriotskoga ponašanja, bilo u miru ili ratu”, rekao je Pupovac. Zaključio je da je za njega lojalnost osjećaj sigurnosti kod svih onih koji žive, u ovome slučaju u našoj zemlji Hrvatskoj, da će se susretati s ljudima koji prema njima neće imati neprijateljsko raspoloženje, loše namjere ili na bilo koji način izdati pravila po kojima živimo ili trebamo živjeti. Na pitanje zašto ne podsjeća ljude, koji ga sada prozivaju da je “Velikosrbin”, da se u razdoblju od 1991.-1995. zauzimao za samostalnost Hrvatske i pritivio odcjepljenju ‘Krajine’, Pupovac je istaknuo kako “mu je ispod časti da pomisli da bi sada trebao nabrajati što je sve smatrao potrebnim učiniti za zemlju u kojoj živi i za narod kojemu pripada”. To je, dodao je, bio njegov motiv življenja i osjećaj lojalnosti prema ljudima s kojima je radio, te prema rodbini jedne i druge nacionalnosti. “No, to što postoje ljudi koji olako, ili iz lakomislenosti ili osmišljene strategije, druge ljude i druge grupe prozivaju nelojalnima, neprijateljima samo zato što su Srbi, Židovi, socijaldemokrati ili socijalisti ili liberali to je pokazatelj građanske nelojalnosti i ustavne nelojalnosti onih koji to rade”, ustvrdio je Pupovac. Napomenuo je da su “njegove sunarodnjake i sugrađane 1990. i 1991. zvali ‘agresivni i opasni ljudi’ da dođu na gradski trg jednoga prekrasnog dalmatinskog grada za koji je i on vezan kako bi manifestirali svoju lojalnost”. Ali, istaknuo je, “to im nije pomoglo jer je već u travnju 1991. u istome gradu uslijedila neka vrsta ‘Kristalne noći’, a uskoro su morali davati izjave lojalnosti i u poduzećima. Ti ljudi, dodao je, nisu pokazivali ničim da žele zlo svojim susjedima ili gradu u kojem žive, ali su bili taoci nečije politike kao što, smatra, njega sada drže taocem nečije politike. Pupovac: Moj odgovor o Vučićevu govoru bio bi puno jednostavniji kada bi u Hrvatskoj svi imali drukčiji odnos prema protjeranim Srbima Pupovcu je postavljeno i pitanje zašto se nedvosmisleno ne odredi prema onome što je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić govorio u Bačkoj Palanci gdje je, uz ostalo izjednačio Hrvatsku s fašističkim Njemačkom, ali on je odgovorio protupitanjem – jeste li me ikad čuli da sam rekao da je Hrvatska ustaška država ili da sam uspoređivao Hrvatsku od 1990. s bilo kojom nacističkom i fašističkim tvorevinom. Na prijedbu novinara da time razvodnjava čitavu priču, ali i na ponovljeno pitanje zašto ne kaže jasno da je takav govor Vučića štetan, Pupovac je odgovorio da “kada bi svi u Hrvatskoj imali drukčiji odnos prema činjenici da je iz Hrvatske protijerano 250 tisuća do 300 tisuća Srba od 1991. do 1995., kada se ne bi pravili da se to nije dogodilo, ili da se dogodilo, ali krivicom onih koji su otišli, onda bi moj odgovor bio puno jednostavniji”. Hina