Gotovo dva desetljeća prvi čovjek SDSS-a Milorad Pupovac slovi kao jedna od najutjecajnijih figura na hrvatskoj političkoj sceni. Taj je status Pupovcu osigurala ponajprije njegova dosljedna politika, a onda i nevjerojatna promišljenost i snalažljivost te inteligencija zahvaljujući kojoj vješto pliva kroza sve struje. Otkako je stupio na scenu, Pupovac se nije previše transformirao, ne može se reći da nije politički sazrijevao, ali se zato može reći da godinama provodi politiku takozvane borbe za prava srpske nacionalne manjine koju je bazirao na podjeli društva i nerijetko na izmišljenim konfliktima koji ga održavaju na sceni. Pomalo je ironično baš to što Pupovac u politici opstaje gotovo dva desetljeća više zahvaljujući onima koji ga napadaju i kritiziraju nego onima koji ga podupiru. Sve je njegove kontroverzne izjave i poteze teško, praktički nemoguće pobrojati, no iznenađujuće je i to kako najpoznatiji hrvatski Srbin opstaje ponajprije zahvaljujući prisnosti s HDZ-ovim vođama koji su nerijetko baš na njemu “bildali” svoje takozvano domoljublje, istovremeno uskačući s njegovim SDSS-om u koaliciju kada god bi se za tim ukazala potreba.
Trgovac – političar
Zlobnici će reći da je, uz pokojnog Bandića, jedan od najboljih domaćih političkih trgovaca upravo Pupovac, međutim, on u tome ne vidi trgovinu, nego borbu za srpski narod koji je u Hrvatskoj navodno obespravljen, premda su rijetki primjeri ne samo na europskoj, nego i na globalnoj sceni da u Vladi koju bira većinski narod glavnu riječ vode predstavnici manjina. Pupovac je to uspio isposlovati sa Slobodanom Uzelcem u eri bivšeg predsjednika Vlade Ive Sanadera, nedugo nakon toga priskočio je Milanovićevu bloku, premda s nekadašnjim premijerom, a današnjim predsjednikom, Zoranom Milanovićem šef SDSS-a nikada nije bio pretjerano prisan, no s nekadašnjih Kukuriku lista Pupovac je umalo završio u Bruxellesu kao zastupnik u Europskom parlamentu. Premda se to nije dogodilo, Pupovčeva karijera nije se poljuljala, nisu ga degradirati uspjele ni razne nove srpske političke opcije i stranke koje su njegovu SDSS-u svih ovih godina gledale u leđa, čak i onda kada su predstavnici tih istih opcija Pupovcu spočitavali brojne i ozbiljne afere, uključujući i onu nikada do kraja provjerenu s famoznom Tesla bankom.
Nije Pupovcu naštetilo ni to što ga je bivši predsjednik Ivo Josipović nazivao etnobiznismenom, ali je svakako zgodno spomenuti kako je šef SDSS-a znatno lakše surađivao s, primjerice, predsjednikom Tuđmanom nego s Ivom Josipovićem ili pak s desničarima omraženom Vesnom Pusić. Kada je o desnici riječ, treba spomenuti i kratkotrajnu Vladu Tomislava Karamarka koji je, poštujući volju svojeg iznenadnog koalicijskog partnera Mosta, pristao na to da državom kao premijer upravlja Tihomir Orešković. I baš je ta Oreškovićeva vlada bila jedna od rijetkih u kojoj za Pupovca nije bilo mjesta.
Prošao neokrznut
No kako je ta vlada bila kratkog vijeka, tako je i Pupovac vrlo kratko bio na marginama, u politički život u svojem prvom mandatu vraća ga premijer Andrej Plenković, nedugo nakon što je i sam poput Karamarka prekinuo koaliciju s Mostom. Tih je kriznih godina Pupovac postojano i lojalno čuvao Plenkoviću leđa, a on je to obilato nagrađivao, što pozicijama u državnim tvrtkama i javnim poduzećima, što milijunima za SNV, ali i druge, Pupovcu bliske organizacije. Nije ni u prvom Plenkovićevu mandatu ta suradnja odgovarala svima u HDZ-u, nerijetko se predsjednik Vlade nalazio na meti unutarstranačkih kritičara s takozvanog desnog krila, koje mu je, osim suradnje s Vrdoljakovim HNS-om, u naletu najvećih udara spočitavalo baš Pupovca, koji se nije često ponašao kao korektan partner. Na svoju ruku istupio je u jeku afere Agrokor i inzistirao na tome da, kada su e-mailovi skupine Borg procurili u javnost, Martina Dalić napusti poziciju ministrice gospodarstva. Dalić je to u konačnici učinila samoinicijativno, a Pupovac je u utjecajnoj gospodarstvenici dobio vječnu neprijateljicu, koja ga je poslije i u svojoj knjizi o takozvanom spašavanju Agrokora prozivala za sukob interesa. Iako je Dalić utjecajna, ni ta prozivka nije na bilo koji način naškodila Pupovcu, Dalić je otišla, a on je opstao i nakon parlamentarnih izbora na kojima je Plenkoviću opasno zaprijetila desnica predvođena Miroslavom Škorom i njegovom nekadašnjom strankom Domovinskim pokretom. Umjesto da ulazi u pregovore sa Škorinim timom, Plenković je popio kavu s Pupovcem i njih dvojica dogovorila su nastavak suradnje koji je rezultirao time da danas u Vladi na poziciji potpredsjednika sjedi SDSS-ov Boris Milošević.
Otkako je Milošević ušao u Vladu, odnosi između Pupovca i Plenkovića izvana su djelovali prilično skladno, premda je prve zamjerke na račun te suradnje u jeku kampanje za lokalne izbore otvoreno iznio potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić, naglašavajući da je Pupovčevo vrijeme prošlo. Umjesto da stane uz svojeg stranačkog kolegu, Plenković je osječkog župana žestoko prekorio i na tome su javne osude Pupovčeva političkog djelovanja stale, barem kada je o HDZ-ovcima riječ. Iza kulisa, Plenkoviću članovi stranke svakom malo i danas spočitavaju Pupovca, upozoravajući ga da bi im se ta suradnja mogla obiti o glavu te da time HDZ dugoročno gubi svoj ionako loš koalicijski potencijal.
Udar na Medveda
Kap je nedavno prelila čašu, reći će upućeni aludirajući na Pupovčevu paradu u Banjoj Luci, gdje je nazočio proslavi tzv. Dana Republike Srpske na koju je stigao na poziv notornog Milorada Dodika. Pupovčevu i Dodikovu paradu na kojoj se opet, tko zna koji put, cijepala Bosna osudili su gotovo svi oporbeni saborski zastupnici. Pupovčev odlazak na neustavnu Dodikovu proslavu osudila je i bivša ministrica Pusić, a sam događaj i Europska komisija koja RS-u prijeti financijskim sankcijama. No indikativno je to što je Pupovca zbog odlaska u Banju Luku osudio Plenkovićev savjetnik volonter i bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić. Kako tvrde upućeni, nedugo nakon toga eskaliralo je i u samoj Vladi, posebno negodovanje iskazao je ministar branitelja Tomo Medved koji je bio zgrožen tim činom, a posebno je pobjesnio nakon što se Pupovčeva partnerica Slavica Lukić u jednom od svojih posljednjih tekstova pozabavila brojem branitelja, problematizirajući njihov porast u Medvedovu mandatu.
Istina je da je Plenkovićev najvažniji saveznik i najvjerniji suradnik u aktualnoj vladi upravo Medved, ali je, bez obzira na to, teško povjerovati da bi on mogao motiv za to što se, kako tvrde naši sugovornici iz Vlade, Plenković odlučio riješiti Pupovca. Izgleda da su i samog Plenkovića nešto više iživcirale prozivke Europske komisije i činjenica da se i on našao na meti kritika zbog toga što je opravdavao Pupovčevu banjolučku paradu. Banja Luka bi predsjedniku Vlade uskoro mogla poslužiti kao paravan jer Plenković uskoro navodno kreće u veliku akciju. Uz to što promišlja o mini rekonstrukciji Vlade, on razmatra rekonstrukciju koalicije te su s tim ciljem Plenkovićevi ljudi navodno već pokrenuli pregovore s Marijanom Pavličekom iz Hrvatskih suverenista. Kako Suverenisti u Saboru imaju jednak broj zastupnika kao i Pupovac, tako raskidom koalicije ne bi bila dovedena u pitanje vladajuća većina, a Plenković bi eventualnom suradnjom s Hrvatskim suverenistima zadovoljio konzervativne apetite u unutarstranačkim redovima.
Odlazak suverenistima
Scenarij je to o kojem se uvelike razglaba u Vladi, ali i u samom HDZ-u, te se tvrdi da je samo pitanje vremena kada će predsjednik Vlade doista ući u realizaciju tog opsežnog projekta koji bi mogao rezultirati još opsežnijom Pupovčevom pobunom, jer nije nepoznanica da je on poznat po tome što, kada zatreba, uvijek vrhunski odigra ulogu žrtve. Žrtvom njegova posjeta Banjoj Luci ovih je dana postao Plenković koji nije ni znao da se Pupovac odlučio zaputiti u posjet Dodiku. “Pupovac je na proslavi tzv. Dana Republike Srpske sudjelovao u svojstvu predsjednika SNV-a”, izjavio je premijer, nastojeći Pupovca izvući iz neugodne situacije. Nije to prvi put da se Plenković opravdavao zbog Pupovčevih postupaka, ali je, čini se, taj put pridonio novih sukobima u HDZ-u, a sukobe Plenković nastoji izbjeći po svaku cijenu otkako su u HDZ-u nedavno provedeni unutarstranački izbori. On za takve konflikte ni nema vremena, očekivanja od premijera su golema, veliki pritisak je na njemu, a vodeći državu pod tim pritiskom, Plenković se ne može baviti konfliktima i prizemnim podmetanjima, kakva mu se nerijetko događaju zbog Pupovčevih političkih igara. Odlaskom u Banju Luku bez ikakvog racionalnog i suvislog argumenta Pupovac se ponio kao nekorektan koalicijski partner, a priopćenjem SNV-a u kojem se spominje humanitarna pomoć Republike Srpske Banovini predsjedniku Vlade dodatno je nabio rogove jer u kritiziranom procesu obnove jednu od vodećih uloga ima upravo Pupovčev potpredsjednik Milošević pa je evidentno kako je premijer Pupovcu i njegovim stranačkim kolegama dao odriješene ruke. Umjesto brige za srpsko stanovništvo i njihov bolji životni standard, Pupovac po običaju politizira i dijeli, izaziva sukobe, ne ograđuje se od Dodikovih poruka i za sobom povlači niz reakcija, dok na Plenkovića navlači nove udarce u razdoblju u kojem je predsjednik Vlade ionako iznimno ranjiv. Sve su to odlični argumenti za zaokret i raskid koalicije, a hoće li Plenković uistinu otići tako daleko, vidjet ćemo, no zasigurno bi tim zaokretom i suradnjom sa Suverenistima u HDZ-u bili zadovoljniji nego sada s predsjednikom SDSS-a Miloradom Pupovcem.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.