"Quod ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere"

Sukladno paktu Trump-Putin, podsjetimo se u kakvoj smo i mi poziciji, obzirom na mnoštvo infiltriranih komunističkih agenata u samom vrhu hrvatske vlasti i "oporbe":

Sa tom mišlju treba uzeti u obzir sva događanja u ne baš tako posljednje vrijeme, a i ova nedavna, koja su samo očekivani slijed političke, moralne ali i intelektualne degeneracije koja poput karcinoma zahvaća sve veći dio populacije ne samo kod nas već i širom svijeta. Što manje znaš, to bolje. U tom svjetlu treba promatrati i neometano divljanje neokomunističkih frakcija i metastaza diljem RH a i cijele Hrvatske. Navodno zamišljeno kao idealno buduće vrijeme u kojem će roboti raditi za narod a isti će se posvetiti umjetnosti i znanosti kao slobodnim aktivnostima, isti je taj komunizam iz vida izgubio bilo koji realni doticaj sa istim tim narodom u čije je ime, navodno, govorio. Mimikričnim akcijama u ime naroda a u svrhu idealnog društva nastupali su i Karl Marx, Roza Luxemburg, Vladimir Iljič Uljanov, Lav Trocki, Klara Cetkin, Josip Broz Tito i mnogi drugi, potekli iz istog središta, iz istog centra moći, svatko na svoj način i na svom području. Oni koji su, izvan tog kruga, pokušali preuzeti ideju na svoj način i aplicirati je na svoje društvo, bili su neprijatelji u startu, makar i zadržali generalnu ideju. Nije stoga čudo izolacija Kube, Varšavski pakt kao posljedica komunističkog embarga komunističko-globalističkog Zapada, dugogodišnja izolacija Kine no ne i onih koji su svojim financijskim utjecajem mogli pripomoći ideji, koliko god dnevnopolitički svjetonazor bio drugačiji od deklariranog. Da je u SSSR-u poslije Lenjina zasjeo netko iz tog kruga a ne Staljin, ne bi bilo Varšavskog pakta, ne bi bilo Hladnog rata a pitanje je bi li bilo i operacije Barbarossa! A onda, logičkim slijedom, kakva bi sudbina zadesila i mladu državu NDH, geostrateški iznimno bitnu, uništenu zbog nastojanja za vlastitu opstojnost i nezavisnost, da bi se na njenim razvalinama izgradio obavještajni središnji centar za Europu, zvan SFRJ, mjesto razmjene i razvoja podataka komunističko-globalističkog Zapada protiv neokomunističkog Istoka kojemu ti zagovornici nisu trebali i u kojima su vidjeli trajnu opasnost opstanku naroda i države kao ekonomskog i kulturnog uporišta. Nije stoga čudno da Staljin, „komunistički“ vođa koji je sa komunistima razriješio quid pro quo brutalno, na granicu sa Jugoslavijom šalje svoje divizije, prekidajući sa njom i tzv. Titom sve diplomatske odnose, kao predstavnikom komunističko-imperijalno-globalističkog Zapada a kojem je taj isti Zapad dao 30 milijardi dolara da učvrsti svoje pozicije na razvalinama NDH koja je, u osnovi, imala iste ciljeve kao i Treći Rajh, kao i SSSR, kao Kuba, kao Kina! No suprotno od ciljeva Zapada kojem je dnevnopolitički moto „Proleteri svih zemalja ujedinite se“ a ratni, kad to ne uspije „Smrt fašizmu, sloboda narodu“! Kakvu je tom narodu slobodu donio taj sustav, vidljivo je danas. Bez financijske slobode, u dužničko-kreditnom ropstvu, deložiran iz svojih domovina, deložiran iz svojih domova jer nacije moraju nestati, države moraju nestati. Cilj je to pred kojim se ne preže, pred kojim nema ograda pa masovna ubojstva, inicirani ratovi i difamacija svih koji ne misle kao oni nije ništa neobično. To je alat i ideja utkana u komunistički duh po kojem nije strašno ubiti milijun ljudi, raseliti cijele države u, navodno, svrhu višeg cilja, obećanog društvenog uređenja u kojem roboti rade za narod. Onaj koji će se, opstane li čovjek, roditi tek za par stotina godina i graditi bolje društvo krvavih ruku na kostima i grobovima milijuna onih koji su taj humanocid trebali podnijeti. Koliko je to zlo infiltrirano u hrvatsko društvo, unatoč opsjeni kako smo ga u zadnjem ratu ipak pobijedili, svjedoči i ikonografija kojom se služe a koja je svakodnevno vidljiva na tlu države koja ga je navodno pobijedila. No, vidljivo je da to nije istina i da RH a i cijela Hrvatska žive u hipnotičkom transu jer samo je u takvom stanju dopustivo u Saboru RH vikati – smrt fašizmu, sloboda narodu – ili u državnoj metropoli prešutno imati najljepši trg pod imenom zlotvora i zločinca koji je tu istu državu zavio u crno na dugi niz godina. I zašto je to tako i zašto ih, te pojmove, narod ne razumije?

Kada je u pitanju aneksija Austrije od strane Njemačke na koju su Saveznici ostali gluhi, onda je to, po definiciji, korištenje sile nad slabijim. Kada je u pitanju aneksija čehoslovačkih teritorija, onda je opet ista stvar. Kada se ta definicija aplicira na Hrvatsku, onda su pojmovi poremećeni, definicija kao takva ne vrijedi a plasira se licemjerje. Ne bez razloga. Slijedeći liniju dogovora srpske, talijanske i britanske krune kao neke od eksponenata takve politike a koristeći, između ostalih i američku vojnu silu kao prevagu, hrvatsko je pitanje tijekom 20. st. a poglavito tijekom vremena pred i kroz sam rat, dovodilo u pitanje ne samo opstojnost hrvatske države i hrvatskog naroda, već i cijelu scenografiju i scenarij dogovoren slijedom okolnosti koje su ga i proizvele, ne zbog rastuće njemačke ekspanzionističke politike već koristeći je u svrhu reprogramiranja ukupnog političkog i ekonomskog stanja na tlu Europe, ne gubeći iz vida da Treći Rajh nikada nije mogao a niti je bio zamišljen da ostvari bilo kakvu konačnu pobjedu. Nad kim, uostalom? Ta je uloga već dodijeljena nekom drugom, što će novija povijest i pokazati zorno! Tko normalan može i zamisliti da bi jedna država, pod vodstvom samo jednog čovjeka (!!!) mogla okupirati cijelu Europu, držati je pod kontrolom u svom ljudstvu a istovremeno sustavno održavati logistiku na zadovoljavajućem nivou? Prije ili kasnije, i bez rata, taj bi se sustav urušio sam od sebe, nemoćan u pribavljanju dostatnih resursa, unatoč svojim saveznicima na dislociranim teritorijima koji su samo koristili priliku velikih nereda da bi na svojim područjima ustanovili svoju vlast na način na koji su, u tim okolnostima smatrali ispravnim i jedinim mogućim, uz pomoć toga Trećeg Rajha. Pogrešno? Da, sa ove pozicije generala poslije bitke. U tom svojstvu, u tim okolnostima povinovanja jačem, djelovala je i tadašnja Hrvatska. Ono što bi promijenilo tijek ratovanja i odnosa snaga, ono što bi promijenilo svrhovitost pojedinih ugovaranja i strana u tom ugovaranju, oni nisu znali. Nisu znali da je njihov najjači saveznik, Treći Rajh, osuđen na propast i prije nego je ispaljen prvi metak. Ono što definira Hrvatsku u razmjerima tih snaga, osim njene nemoći da sama ustroji i održi vlast na cjelokupnom teritoriju a što je temeljno distancira od svih drugih država, nije njen politički ustroj, bilo da se to uređenje, u propagandno-komunističke svrhe, naziva kvislinškom državom, zločinačkom, genocidnom ili bilo kako drugačije, nije ni njeno potpisivanje tzv. izdajničkih ugovora sa Italijom niti ustaški režim već jedino njeno povijesno geostrateško postavljanje i teritorijalni položaj koji ju je definirao a koji je, najblaže, bio u neskladu sa spomenutim scenarijem o rezultatima rata i unaprijed dogovorenim pobjednicima te podjeli teritorija kao preduvjeta, interludija za postavljanje nove, sveeuropske države, danas poznatije kao EU kroz plan koji je dogovorno imao za cilj objedinjavanje, tijekom vremena, svih država europskog kontinenta, milom ili silom. U tom smislu i gospodin Barić u svom djelu USTAŠE NA JADRANU spominje kako je postojala mogućnost britansko-američke invazije na istočnom Jadranu što je u stvari bila ideja američkih vojnih vrhova a ne britanskih. Iste te prijevare obradili su mnogi drugi pa i A.C.Brown u svom djelu VELIKE OBMANE DRUGOG SVJETSKOG RATA u kojem demistificira prijetvornost Britanije i njenu vanjsku politiku u tom periodu. Problem kod tog američkog plana je bio taj što se je tadašnja američka vanjska politika držala pravila nemiješanja u unutarnje politike drugih država pa bi, vezano za taj problem, njihova invazija na teritorij NDH prouzročila još veće probleme generalnom planu jer bi, u tom slučaju, de facto, granice NDH ostale intacta te se naknadno rješavale za diplomatskim stolom u kojem bi prevagu nesumnjivo odnijelo hrvatsko pravo za samoopredjeljenjem na cjelokupnom teritoriju slijedom dotadašnjih okolnosti u kojima bi partizanske snage bile marginalizirane temeljem vojnog djelovanja, pa je Britanija preusmjerila američku invaziju na Italiju u kojoj nije bilo takovih opasnosti a teritorij NDH prepustila svojim pravim saveznicima, partizanima i četnicima, koji su već svojim prethodnim političkim odlukama integriranim i u današnji USTAV RH, pokazali Kruni kako plan teče neometano te kako hrvatsko ustrojstvo neće biti trajniji klin u njihovu razrađenom mehanizmu a koji je za svrhu imao koncentriranje tadašnih intelektualnih snaga na novostvorenim upravnim područjima kao temelj kontrole Sovjeta pod vodstvom Staljina koji im je nedvojbeno pokazao da svoj plan neće aplicirati na teritoriju pod kontrolom Crvene armije a koji je ostvaren temeljem prethodnih dogovora oko operacije Barbarossa, što definira A. Hitlera ne kao ludog vojskovođu već kao britanskog operativca koji je za te zasluge tajno prebačen izvan Europe na nepoznatu lokaciju na kojoj je živio sve do svoje prirodne smrti, za razliku od svojeg suborca istog poslodavca koji je do kraja života kontrolirao SFRJ a potom, slijedom želje, pokopan u vlastitoj državi, izvan teritorija tadašnje SFRJ. Obzirom da se dakle sve te odluke, pa i ona o genocidu Hrvata koje se temeljem tih odluka ne bi imalo gdje smjestiti a i zbog njihove potencijalne opasnosti za provedbu generalnog plana, ne temelje na de facto suprostavljanju zločinačkim režimima već na prethodno postavljenim ulogama u kojima su narodi potrošni materijal pa tako i Hrvati, apsurdno je i deplasirano te povijesno neutemeljeno i neistinito postavljati takav odnos snaga. Način na koji EU razrješava svoje probleme vidljiv je danas sve više i više, pretvarajući se u totalitarni sustav temeljen na iscrpljivanju slabijih u zaštiti svojih interesa i plana u provedbi. Kako razrješava sa svojim dojučerašnjim saveznicima koji su joj na teritoriju NDH te novonastale FNRJ te potom i SFRJ omogućile prevlast i kontrolu infiltriranjem u sve pore institucionalno-političkog sustava, govori i načelna osuda svih komunističkih totalitarnih sustava i njihovih zločina, iako samo deklaratorno i bez pravnih posljedica jer pravi komunizam ne dolazi ni iz Pekinga ni Moskve već iz Brisela, Londona i Vašingtona kao ekspozitura centralne Vlasti. Per aspera ad astra, po cijenu milijuna tuđih života jer jednom ćemo svi biti samo Zemljani. Do tada, tko živ a tko mrtav. Zašto je, dakle, „nekulturna“ i „balkanska“ Hrvatska u posljednjem ratu ratovala protiv komunista a rat nikad nije objavljen, a zašto kulturna Čehoslovačka nije, samo je jedna u nizu floskula specijalnog rata uperenog protiv bilo kakvog državotvornog promišljanja Hrvata na ovim važnim geostrateškim prostorima koje je kontrolirala hrvatska kruna i hrvatska vlast. Dok je Čehoslovačka, do tada unutar Varšavskog pakta, bila gladna investicija temeljem političkog sustava po kojem svaki čovjek ima radno mjesto pa tako izostaje tehnološki napredak, Hrvatska je, u sustavu SFRJ posljedično ekonomski lider pa postoji opravdana sumnja i stručna analiza da bi Hrvatska, raspadom politički nepotrebne SFRJ a sistemom sendviča, odbila pristup u EU, tadašnju EZ temeljem svoje gospodarske samodostatnosti, što bi, prema planu bio presedan. U tu je svrhu i dogovoren rat, ne da bi Srbija proširila svoj teritorij što hoće, temeljem dogovora sa Britanijom, već stoga da se Hrvatska ekonomski i u bilo kom drugom smislu iscrpi toliko da njen ulazak u EU i NATO ne bude upitan. Da bi se to i ostvarilo, sve ključne operacije kao i embargo na uvoz oružja koji bi taj plan osujetio da nije uveden od strane UN-a a proveden upravo od strane USAF-a, taktički su upravo i kreirane i dopuštane te kontrolirane sa njihove strane odnosno NATO-a. To je, a i prethodno, i razlog zbog kojeg HV nije u svom prodiranju smio dalje od demarkacione linije odnosno budućeg srpskog teritorija. Kolika je u tom smislu bila ovisnost i podređeni položaj RH prema moćnijima u odnosu na početak 2. svj. rata te kolika je o istima ovisnost i danas upravo onih koji je prešućuju a napadaju prethodni kontekst, svatko može zaključiti sam! To zna i većina hrvatskih političara i sve što rade samo je u tu svrhu, u međuvremenu se ciljano bogateći tijekom prosipanja ispraznih i neplodonosnih floskula sa svrhom umrtvljivanja bilo kakve progresivne misli u Hrvata, bilo da su deklaratorno lijevi ili desni! Dobar i loš policajac imaju istog načelnika ali različitu bazu! Stoga dnevna politika naših političara ne drži vodu. Ako ih uopće možemo nazvati svojima. Koji god bili „viši interesi“, onaj tko ne čuva svoj narod na prostoru cijele Hrvatske, a to se ne radi niti unutar umjetnih granica RH, tko ne okuplja raseljenu Hrvatsku pod jedan krov, onaj tko ne čuva i ne promovira hrvatsku kulturu, hrvatski jezik, tko ne preispituje i rasvjetljava hrvatsku povijest već je potčinjava interesima naddržave i njenim eksponentima, ne samo da ne zaslužuje ne nazivati se Hrvatom ili Hrvaticom, već nije dostojan obnašati bilo koju funkciju na teritoriju Hrvatske! Jer samo će Hrvat čuvati svoj dom i svoju kulturu. I u tom pravcu treba razmišljati pri izboru na bilo kojoj razini. Ne počne li Hrvat poštivati sebe i svoj narod, izgubit će svako pravo da to traži od bilo koga. Pa i u svojoj državi!