Uvod: Iako već i vrapci na krovu cvrkuću kako je Velika Britanija na putu Europi kazati definitivno 'Good bye' naši britanski 'prijatelji' smatraju da je ulazak Hrvatske u EU povijesni trenutak i veliko postignuće…..za Hrvatsku. Britanskoj farizejštini kao da nema kraja: „Uvjeren sam da će Hrvatska biti primjer drugim zemljama regije, jer se proširenje Unije neće zaustaviti“(osim što ćemo je mi uskoro napustiti, nap. a.), nedavno je rekao britanski premijer David Cameron tijekom susreta s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem u sjedištu britanske vlade u Downing Streetu. „Naš je strateški interes članstvo svih zemalja jugoistočne Europe u EU (prvenstveno Srbije, dodao bih). Naravno, one će poput nas morati da ispune sve uvjete koji su pred njima. Ako im bude potrebno, imat' će našu svekoliku političku i tehničku pomoć“ - rekao je Josipović….ako treba skinut' ćemo i gaće za naše drage 'komšije', dodao bih! U tom smislu 'vrte' se izjave i ostalih naših političara, posebno Pusićke, tako da se stiče dojam kako nikad u EU ne bi ni ušli da prije toga nismo Europi prisegnuli na 'regionalno', balkansko bratstvo i jedinstvo! Kako pomoći našim 'komšijama' s Istoka? Indirektno, a na tome hrvatska politička 'elita' radi punom parom: Hrvatska neće stvarati nikakve zapreke Srbiji u prvom redu kad je u pitanju granica na Dunavu odnosno '91.g. okupirana Šarengradska ada i katastarski posjedi hrvatskih seljaka na lijevoj obali Dunava; uostalom, to nitko živ više i ne spominje….pojeo vuk magare. Zatim, tako se kunu i Josipović i Pusićka, uzajamno ćemo povući tužbe za genocid a time će se Hrvatska plemenito i nonšalantno odreći i tužbe za naknadu ratnih šteta od 35 milijardi eura bez šteta na infrastrukturi. Zaboravit' će dobroćudni Hrvati i na povrat opljačkanog kulturnog blaga koje i danas skriveno 'leži' negdje po privatnim zbirkama srbijanskih tajkuna-ratnih profitera; osim što će nam Srbija u znak dobre volje dostaviti još koju ikonu opljačkanu iz pravoslavnih bogomolja! Direktnu pomoć već na veliko pruža a tko bi drugi doli filočetnička Radmanova javna tv-kuća koja nam je u svom udarnom terminu, subota navečer, ponudila dvosatnu snimku nezaboravnog koncerta već pomalo olinjalog četnika, Momčila Bajagića-Bajage održanog 8. lipnja u Zagrebu, na Šalati. Stiče se dojam kao da se vratilo vrijeme pokojnog Veljka Knežević-knindže ili kao da je HRT postala leno četnika Aleksandra Tijanića!  

Nema sumnje da Bajaga ima svoje obožavatelje ali i obožavateljice poput Jelene (D)Rozge u Hrvatskoj premda je tekst njegovih pjesama umjetnički ravan s tekstom koji se čuje kod ruralnog 'zavijanja' polupismenih čobana kad uz frulu čuvaju ovčja stada. A malo tko od te 'cajka'-publike i zna tko je Bajaga. Bajagin 'umetnički' kurikulum: Poput deklariranog četnika i prijatelja mu Bore-Čorbe i popularni 'srpsko-hrvatski kantautor', Momčilo Bajagić-Bajaga bio je član Upravnog odbora Crvene Zvezde. „Zvezda je ime šampiona“, pjevao je Bajaga himnu 'crveno-belih' posvećenu zvezdinim 'Delijama' na svom albumu „Zmaj od Noćaja“. Time je pokazao i dokazao svoju odanost klubu za koji navija od malih nogu (iako je podrijetlom srpsko-hrvatski 'mješanac' iz Bjelovara gdje je i rođen!): „…moja adresa Marakana sever delija uvek i red star forever Zvezda je ime šampiona ima nas dvesta miliona zvezda je da se pamti dugo pobeda ili ništa drugo…“ A za one koji to ne znaju upravo 'Delije' su nestašni momci kojima je ritual paljenja hrvatske državne zastave obvezatna sastavnica njihova divljačkog navijanja kad u Beogradu gostuje bilo koji hrvatski klub, makar to bio i 'Inter' iz Zaprešića! Bajaga kao humanitarac: Iako danas to negiraju, Bajaga i njegovi 'Instruktori' bili su u Kninu i održali 'humanitarni koncert' ratne 1993.g., za ranjene i parastos-opijelo za poginule četnike. Bilo je to nakon pobjedničke akcije hrvatske vojske 'Maslenica' kako bi srpskim bojovnicima Bajaga sa svojim instruktorima barem podigao poljuljani borbeni moral. Doduše, kasnije se Momčilo pravdao da je to bilo čisto u humanitarne svrhe, ali isto tako neki ljudi dobro pamte tu 'humanitarnu' pjesmu, koja glasi ovako: „Kreće armija najjača na svetu, kreće armija u osvetu, i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska!“ Ako ništa drugo onda primitivni, čobanski tekst ove ratničke pjesme otkriva njenog autora! Bajaga je oduvijek davao punu podršku srbočetničkoj vojsci ustupajući svoje infantilne pjesničke uradke kao zvučnu kulisu kod snimanja srbijanskih propagandnih filmova. Propagandni srbijanski ilm „Vukovar, poste restante“, snimljen 1994.g., uvodna scena: Razrušeni grad snimljen je iz srbijanskog zrakoplova nakon njegova pada u ruke srbočetnika…. Snimke prikazuju panoramu do temelja razorenog Vukovara u vrijeme kada su ga u potpunosti preuzele horde pobunjenih Srba. Tu tragičnu sliku prati glazba ali ne requiem mrtvom gradu nego originalni 'soundtrack' pod dirigentskom palicom Bajage & Instruktora – simptomatičnog naziva 'Buđenje ranog proleća', u zagradi „Vukovar“…da bi gledatelji znali o čemu se radi! Ta je pjesma nastala još 1991.g. a u njoj Bajaga veliča svoje srbijanske, pijane koljače na ulasku u Vukovar: „Ulaze zatim odlučno muški glasovi svi veterani, zaboravljeni asovi sa srcem mladog sokola i pesmom mesto cokula…“ A bilo je tada u avetinjskom Vukovaru, 20.studenog 1991., i 'cokula i pesme' samo je ta pjesma malo drugačije zvučala; Bajagini 'veterani, zaboravljeni asovi' zapjevali su tada „bit' će mesa klat' ćemo Hrvate“ i odmah potom prešli s 'reći na dela'! Bajagini čobanski tekstovi: „….dal' išta može da se sakrije, po licu kad se svetlost polijeee, od kad tebe vooolim vreme ne ide, Marijaaaaaaaaa“, -svet bi bez tebe bio kurton u boji-kliče jedna obožavateljica bacajući svoj grudnjak!!! Ili još suptilnije:   „….Moćna vodo, najslađa slobodo pomeri me iz ovoga stanja moja draga dok kraj tebe hoda grudi nosi k”o odlikovanja“ Ili, za Nobelovu nagradu za poeziju: „….Nalećem u momentu na par što jedan drugom trpa u čmar ljubi se strasno i uvija dok strogo secka pa uvija   Trese se cela industrija ljudi mašine, kumašine oči nam svetle k'o laseri DAJ BRE NE SERI, DAJ NE SERI!“ I što reći na kraju? Pa, Televizija Bohinjskog hotelijera Gorana Radmana posvetila je svoja dva dragocjena sata kako bi hrvatskom puku još jednom približila rafiniranu srbijansku kulturu koncertom ortodoksnog četnika, Momčila Bajagića-Bajage. Bilo bi jako dobro da ga napredni srbijanski predsjednik, Toma-Grobar okiti odličjem pričuvnog četničkog vojvode-„orlova muda s Karađorđevim mačevima!“     damir kalafatić Izvornu vijest možete pogledati OVDJE