Ne mogu se oteti dojmu da danas, nakon svega onoga što se doista događalo u ratovima 90-ih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, mnogi relativiziraju činjenice, pa Mladića čak prikazuju kao vojskovođu i vojnika što on nikad nije bio. Opkoliti grad ili selo, razoriti ga topništvom (iz daljine), potom izvršiti tenkovski napad i nakon toga pustiti četnike, „dobrovoljce“, „teritorijalce“ ili Martićevu „miliciju“ da obave onaj završni čin: egzekuciju nad preživjelim civilima, paljevinu i pljačku. Zar je to ratovanje? Je l' to vojnički kodeks? Zar se tako ponaša časnik (oficir)? Zar su opkoljavanja Zadra, Skradina, Šibenika, Dubrovnika, Gospića, Biograda, Sarajeva bili ratni podvizi krvnika Ratka Mladića i njegovih zločinaca? Nesmetan dolazak u „zaštićene zone“ Srebrenice i Žepe u koje su srpske snage ušle bez ikakvog otpora, opkoljavanje tih enklava i masovni pokolji koji su potom uslijedili bili su ratni podvizi? Koju je to bitku Ratko Mladić („heroj“ i „ponos“ srpskog naroda) dobio na bojnom polju u sukobu s Hrvatskom vojskom, Hrvatskim vijećem obrane ili Armijom B i H? Kad god se našao u izravnom srazu s protivnikom gubio je bježao podvijena repa. Njegovo „ratovanje“ svodilo se na strategiju: opkoli, razori, zapali, pokolji – uz minimalni rizik, jer se po pravilu planski i sustavno napadalo nebranjena ili slabo branjena područja bez oružanog otpora na kojima osim civila najčešće nije bilo nikoga. I naravno, nije ova taktika bila specijalnost samo Ratka Mladića, tako je funkcionirao agresor predvođen s „JNA“ u cjelini i to je samo dokaz da Srbi ni kad je u pitanju ratovanje nisu mentalno odmakli od razdoblja Nemanjića, jer primjenjuju strategiju osvajanja iz 13. i 14. stoljeća. Gdje su Mladić i njegovi „srpski heroji“ bili u vrijeme operacije Hrvatskih oružanih snaga od 31. listopada do 4. studenoga 1991. godine, kad je u samo 5 dana oslobođeno 300 četvornih kilometara okupiranog područja u Bjelovarsko-bilogorskoj i Virovitičko-podravskoj županiji? Gdje su bili kad su uslijedile operacije Hrvatske vojske i policije u Medačkom džepu, na Maslenici, Miljevačkom platou, u deblokadi Dubrovnika, obrani Novigrada, gdje su bili u vrijeme Bljeska, Oluje i na kraju, onda kad su združene snage HV i HVO s generalom Antom Gotovinom na čelu vodile bitke na Dinari, oko Grahova, Glamoča i na kraju došle nadomak Banja Luke (na 18 kilometara do ovog legla zla)? Što bi se s Mladićem, Karadžićem i njihovom genocidnom tvorevinom „republikom srpskom“ dogodilo tada da hrvatske snage nije zaustavila međunarodna zajednica svojom političkom odlukom? Srbija bi im bila pretijesna, sasvim sigurno. Kad je bilo gusto i kad su se vodile prave bitke, nigdje ni traga od junaštva, nigdje „srpskih obilića“ – ali, kad su imali priliku razarati, klati, paliti, pljačkati, silovati, tu su se već isticali. Zato, ostavimo se praznih priča i relativizacije onoga što se objektivno događalo u ratu u Hrvatskoj i B i H u vrijeme dok su Ratko Mladić i ostali krvnici na perfidan, kukavički i zločinački način vršili genocid, etnički čistili i osvajali područja koristeći svoju brojčanu i tehničku nadmoć i masovno ubijajući civile, izbjegavajući izravne sukobe s naoružanim formacijama druge strane. Oni su vodili rat protiv civila, rat istrebljenja i etničkog čišćenja. Strategija spaljene zemlje i zatiranja svega što nije srpsko na područjima Hrvatske i B i H koja su se planirala uključiti u „veliku srbiju“ toliko je očita da to ne vidi samo onaj tko ne želi. Stoga umjesto „zapovjednik vojske bosanskih Srba“, „general“ ili „časnik JNA“, ispred njegovoga imena trebalo bi stajati: krvnik, monstrum, zločinac, zlikovac, mesar ili neki sličan prefiks. Jedan mali dio istine o našem Domovinskom ratu koju se već dugo želi potisnuti a činjenice izokrenuti (među ostalim i podmetanjem kukavičjih jaja o „građanskom ratu“), iznio je prije tri dana ravnatelj HMDCDR, povjesničar dr Ante Nazor u emisiji Otvoreno (HTV Prvi program od 22. studenoga u 22,00 sati), u kojoj se govorilo o prvostupanjskoj haaškoj presudi na doživotni zatvor mesaru Ratku Mladiću:  „Mislim da će haaški sud biti u problemu ako ćemo gledati poveznice s ovom današnjom presudom. Tko je zaustavio Mladićev korpus u B i H, u travnju devedeset druge...da ne prođe do Livna, primjerice, dolje do Neuma, čije su snage zaustavile Mladićev korpus? A sada se Hrvatska optužuje maltene za agresiju, za udruženi zločinački pothvat. Dakle, tu je haaški sud u problemu ako ostane pri prvostupanjskoj presudi. Jer, ne možete zanemariti sve te činjenice, od priznanja, od izlaska, kad govorimo o Hrvatskoj, da nije bilo Hrvatske i Hrvata ne bi bilo današnje Bosne i Hercegovine i to je činjenica...Ako mogu dvije minute samo da vidite mentalitet ljudi koji su napadali – uključujući i Mladića – Hrvatsku i B i H. Ovdje imam samo kratak transkript razgovora Mladića sa zapovjednicima koji su rušili Hrvatsku i B i H. Citiram, Mladić: 'Neće iz Dalmacije izvući glavu niko ako ne budu slušali i ja ne dozvolim. Zadar smo stavili u omču, tukli smo ga dva i po dana, iz vazduha, sa kopna i sa mora...' – jedan transkript. Drugi transkript: 'Udaljen sam od Skradina jedan i po kilometar (6.10.1991. godine), lično sa 317 oruđa vršim korekturu vatre prema Šibeniku. Cvetna bašta biće Kijevo za ono što će doživeti Šibenik. Dubrovnik sam počeo da deljačim (razgovara s Adžićem) i kaže: 'Malo je tučen Gospić', Adžić kaže: 'neka tuće kol'ko može'. Mladić kaže: 'Ja sam naredio da to opauči'. I sad pogledajte što govore Mladić i Uzelac – zapovjednik 5. korpusa Banja Luka. Uzelac ga pita: 'A šta je sa mojim Biogradom?' Mladić mu kaže: 'Još nismo zauzeli'. 'Ma daj, sruši one kuće gradske, to su idioti, maspokovci iz sedamdeset prve. Ako imaš avijaciju tuci ona dva mesta na samoj obali, tamo, kuće gde predsednici oni stoje i ima malo bliže plato, opštinu  sred glave treba udariti.' Kaže Mladić: 'Znam, tukli smo već'. Uzelac: 'To su maspokovci, ustaše iz sedamdeset prve, ustaše zagrižene. Osvojite mi taj Biograd, to nikad nije bilo hrvatsko. Nije dobio ime po Zagrebu, to je večiti grad srpski, nikad nije bio hrvatski.'“ Ovaj dio svoga izlaganja dr Nazor završio je riječima: „Eto, s kojim ljudima se ratovalo, dakle, to je taj mentalni sklop...“ (http://vijesti.hrt.hr/416617/otvoreno-je-li-haskom-presudom-ratku-mladicu-zadovoljena-pravda) Perverzija s kojom je Mladić uvjeravao sam sebe i  druge kako je on ustvari humanitarac koji je kroz cijelo vrijeme rata spasavao civile, posebna je priča i to prelazi granice razuma i pokazuje do koje mjere ljudski um može biti izopačen. Primjerice, u telefonskom razgovoru sa Slobodanom Miloševićem (1996. godine, nakon što su već protiv njega i Radovana Karadžića podignute optužnice za zločine genocida i etničko čišćenje pred Tribunalom u Den Haagu), on njega uvjerava kako je postupao humano prema civilima, a muslimani u Srebrenici i okolici ubijali su se međusobno!? Nakon što mu Milošević spominje brojku od „oko osam hiljada streljanih muslimana“ u Srebrenici, on tvrdi upravo to: kako ima svjedoke da su se muslimani međusobno (i to masovno!) ubijali! (https://www.youtube.com/watch?v=frPqr2rvd2s). Kakav je to stvor koji djetetu u Srebrenici daruje (pred kamerama) čokoladu, a potom mu ubije oca? Kakav je to zločinački um koji dovodi krvnike i pse rata da satima i danima odrađuju egzekucije – planski, organizirano, ubijajući tisuće ljudi i djece (jer u Srebrenici su ubijani i golobradi dječaci) za što su plaćeni „10 maraka po glavi“ (kako tvrdi zločinac Zijad Žigić iz 10. Diverzantskog odreda „VRS“), a potom sve to negira i tvrdi kako je bio „human“ prema civilima? I da ovu storiju o monstrumu, krvniku, kukavici, ljudskom šljamu i ološu najgore vrste završimo jednim nepobitnim dokazom o kakvom se mentalnom sklopu tu radilo i s kime smo mi tijekom ratova 90-ih godina imali posla; jer, ne zaboravimo, Ratko Mladić je samo jedan između mnogih bez kojih srpski ratni stroj ne bi mogao počiniti sva ta masovna i neljudska zla i takvih je na agresorskoj strani bilo na tisuće. Ulazeći u Srebrenicu 11. srpnja 1995. godine, Mladić u kameru kaže: „Evo nas 11. Jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskog, poklanjam srpskome narodu ovaj grad i napokon je došao taj trenutak da se posle bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru.“ (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=2Mu6HKovY4o) Treba li još kakav dokaz? Mladić je predvodio i pokolj 86 civila i branitelja u Škabrnji (u studenome 1991. godine) i to je samo jedan između brojnih zločina, a pogubljenje 8373 civila u Srebrenici kruna je njegove zločinačke karijere. Srpski zločinac, krvnik i mesar (kojega danas masovno slave kao „heroja“ u Srbiji i „republici srpskoj“) Ratko Mladić, osuđen je u Republici Hrvatskoj (sud u Šibeniku) još 1992. godine (u odsutnosti) na 20 godina zatvora zbog zločina u Kijevu, Vrlici, Sinju, a istražne radnje vođene su od strane DORH-a i u Osijeku, Splitu i Zadru. Nažalost, ruka pravde ga nije stigla. Ništa od toga nije ušlo u haašku optužnicu i balkanskom mesaru Ratku Mladiću suđeno je samo za ono što je činio u B i H, s naglaskom na Srebrenicu. Ironija svjetskih moćnika s jedne strane i naš nemar i nebriga s druge, u sinergiji su urodili još jednom nepravdom. I što reći na kraju, osim: jadan je narod kojemu su heroji i nacionalni uzori monstrumi poput Ratka Mladića i Radovana Karadžića.   Zlatko Pinter