RATNICI I RATNICE, NEPRIJATELJ NAM JE ISTI!

RATNICI I RATNICE, NEPRIJATELJ NAM JE ISTI! Samo smo mi ostali u maskirnim uniformama, a oni su obukli stranačke kapute! Druga sredstva, isti neprijatelj, isti su oni koji brane isti oni koji izdaju i napadaju. Ista meta isto rastojanje. Svi oni su nama i narodu opet bacili kost da se međusobno napadamo dok oni ovaj puta dobivaju rat i to onaj specijalni...

Braćo i sestre, Hrvatice i Hrvati….

Samo su mrtvi dočekali kraj rata, za nas žive on još traje (barem za mene). Druga sredstva isti neprijatelj, isti su oni koji brane isti oni koji izdaju i napadaju. Ista meta isto rastojanje. Samo odore nisu iste, oni su obukli stranačke boje i kapute a mi i dalje nosimo maskirno, barem u glavama. Mnogi su u politici i vlastima, mnogi su bili i jesu ministri a da nisu zemlju branili, dapače. Mnogi Hrvatsku nisu nti željeli niti za nju žive, a opet su iz nje isisali sve što su mogli, a čine to i dalje (sjećate se Škegre, Valentića, Manolića, Šarinića, Šeksa, Mesića, Puhovskog, Jergovića, Gregorića, Račana, Čačića, Pusićke i mnogih, mnogih drugih) ONI će učiniti sve da nas razjedine, posvađaju, kompromitiraju da bi NJIHOVA djeca živjela na NJIHOVOM NAUKU jer oni su bili i jesu u duši jugonostalgičari, Titoisti i protuhrvatski orjenitirani, njima je važan kapital, pozicija, moć i vlast.

Mi Hrvati, s druge strane tražimo svakomu svome ono najgore u njemu, ne gledamo u nečiju dobru stranu. Nije ovdje stvar samo u imenima i prezimenima u Fredu Matiću, Milanoviću, Karamarku, niti u mjestu ministra ili premijera. Priča je puno dublja i složenija a već se našem narodu dogodila u povijesti. Svi oni su nama i narodu opet bacili kost da se međusobno napadamo dok oni ovaj puta dobivaju rat i to naj “SPECIJALNI” jer mi smo toliko otupavili od napisa, priča, legendi o braniteljima da su nas uspjeli odvojiti od naroda, jer danas kad negdje kažete da ste branitelj ispada da ste privilegirana kasta. Ja nisam samo branitelj, ja sam vojnik, profesionalni vojnik koji za svoj posao bio plaćen ali je kad vojske nije postojalo uzeo pušku sa svojim vršnjacima i išao braniti od srbo-četničke najezde ono za što su nam naši stali potiho govorili našu Lijepu Hrvatsku Domovinu. Ne nisam tada tih ranih 90-tih bio niti branitelj, niti vojnik, bio sam teenager, bio sam civil koji je nosio pušku i djelove američke odore. Vojnikom sam postao kasnije kad se osnovala i ustrojila vojska, kad su me uvježbali i obučili tom pozivu i poslu.

Mi Hrvati čini se nismo završili bitku, nismo završili rat, zato Vas sve molim ne pljujte po sebi samima, jer tko god je na vlasti VI STE GA IZABRALI u svoje ime, ime svoje djece i ime svog naroda. Kako ste birali tako ćete zajedno samnom u tom izboru i živjeti. Ono što u svoju obranu mogu kazati je da ih ja nisam birao. A ako niste niti Vi kako to da uz toliko katolika, toliko branitelja, toliko “Hrvatina” komunisti dobiju vlast? Ili nas Hrvata nema dovoljno? Ili nisu sve Hrvati – katolici od nas kako kaže statistika, 95% Pučanstva RH. Jer mi nije pojmljivo da katolici glasaju za ateiste, agnostike i nevjernike. Dakle u zemlji u kojoj su 95 % katolici ateisti i agnostici dobiju vlast??? Glede gospodina Puhovskog i njegove izjave, meni nije jasno kako on misli pravdati svoj kredibilitet i priapdnost hrvatskom narodu pljujući po onma koji su državu od koje on danas jako dobro živi stvarali vlastitom krvlju. Ljudi poput njega nemaju osjećaja pripadnosti Hrvatskoj već tamo nekoj imaginarnoj tvorevini i sustavu, stvorenima na Jalti od strane njegovih nalogodavaca i financijera.

Isto pitanje postavljam i mnogim drugim javnim osobama,novinarima, piscima “intelektualcima” kojima su jedni dali funkcije, činove i titule koje im sada koriste u političkom probitku, kažem njima, a da li će koristiti narodu vidjet ćemo. Osobno mislim da su oni svoje sve što imaju zaslužili, no pitanje se postavlja od koga i za što. Ionako dragi moji ratnici i ratnice, vrlo brzo će doći vrijeme da ovaj naziv „Branitelj“ neće imati nikakvu važnost, niti formalnu, niti zakonsku iako je već sam po sebi od antihrvatskih snaga, ali i nas samih obezvrijeđen.

Kažem vam to iz razloga što su te antihrvatske snage povele sve nas u jednu novu asocijaciju, organizaciju za koju mi nismo ratovali, ginuli niti se za nju borili, i logično je da nas kao takve ne trebaju i da smo smetnja. S druge pak strane te antihrvatske snage u Hrvatskoj i izvan nje jesu i uvijek su bile naklonjene onima koji su nas napali i pokušali istrijebiti, posebice kad su shvatili da se u Hrvata bude emocije prema samostalnosti, samobitnosti i državotvornosti.

Mi, onaj dio Hrvatskog nacionalnog bića, ono nacionalno jezgro koje prenosi vjeru, kulturu, domoljublje u svojim domovima nažalost činimo samo mali dio cjeline koja sebe naziva „Hrvatskim građanima“. Ja nisam hrvatski građanin, ja sam jednostavno Hrvat. Ne volim podjele, niti regionalne, niti ikakve druge. Za mene u hrvatskom nacionalnom biću postoje samo oni koji čine sve što mogu za svoj narod, svoju vjeru, svoju povijest i običaje i oni koji čine sve posve suprotno svoga naroda, svoje vjere (ako ju imaju) i svoje povjesti ( ako je njihova) i svojih običaja (ako ih poznaju).

Ovi potonji „hrvati građani“ obnevidjeli od Europskog blještavila, lažnih obećanja, lažnog života, reklama Big Brothera, McDonaldsa i Iphonea i života na dug danas nažalost čine političku većinu oni doista i žive u gradovima i osjeća se građanima. Ali onaj istinski državotvorni, nacionalno osvješteni hrvatski puk koji je kroz stoljeća ostavljao motiku i uzimao mač braneći hrvatske granice, čuvajući običaje i prenoseći povijest u izvornom obliku ne mareći što pišu novine, govori TV ili prenosi internet, e taj puk ta 1/3 svekolike hrvatske nacije uvijek će biti okosnica hrvatstva, domoljublja i državotvornosti. Na njih računam, u njih vjerujem i njima se klanjam. Oni su Hrvatski graničari od Iloka do Prevlake, od istre preko Like Zagorja, Međimurja Podravine do Slavonije, zajedno sa Hrvatskim pukom Bosanske Posavine i Herceg – Bosne.

I zato ponavljam Mi nacionalno osviješteni, ratom prekaljeni, izdajom poučeni, MI HRVATI možemo, moramo i hoćemo sačuvati Hrvatsku i hrvatstvo pa makar nam to bilo posljednje što ćemo učiniti u životu. Nijedan čin, događaj  aktivnost, nijedan prosvjed, nijedan tekst, nijedan govor NIJE UZALUDAN. Sve je to oruđe u bitci koju vodimo nakon one vojničke. Moje je oružje sada pero, moje je streljivo ljubav prema Domovini i nikad mi ga ne nedostaje, moje je topništvo naša Hrvatska ratnička povjest, a moja vojska, moji suborci ste svi Vi koji ovo čitate promišljate isto kao ja.

I zato neka ne zaborave svi oni koji su protiv samostalne, neovisne i slobodne Hrvatske meni i nama nacionalnim, političkim Hrvatima je:

” U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga “

Pozdravljam Vas starohrvatskim pozdravom za koji Znamo Da Vam Smeta… U ime H.V.R ČUVARI DOMOVINE-Pokret Ustanici. Mario Maks Slaviček