Razgovor s D. Markušom povodom izlaska knjige o ulozi HOS-a u obrani Vukovara

Nitko o nama HOS-ovcima nije napisao knjigu, shvatio sam da to mora netko od nas, jer, tko će bolje napisati kako je bilo od onih koji su preživjeli? Poštovani gosp. Markuš, nedavno je iz tiska izišla Vaša knjiga pod naslovom „58. HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca“. O čemu sve pišete u knjizi i kako je knjiga koncipirana? Hvala na pitanjima i mogućnosti da odgovorim kako Vama, tako čitateljima Vašega cijenjenog portala. Da, 12. 9 je bila prva promocija u Vukovaru, u punoj dvorani što me veseli, a zajedno sa braniteljem Vukovara Damirom Plavšićem; dakle, dvije knjige su bile promovirane. Moja knjiga je koncipirana tako da nije kronološki posložena što se tiče ratnog dijela knjige, već kako su mi sjećanja dolazila. Jer, tamo nisam znao za datume, nisu bili bitni, svaki dan nam je bio isti, a to je bilo kako preživjeti. Također, unutra je pravo malo ''bogatstvo'' fotografija jer smo imali sreću da su Viktorin Jurić ''Paša'' i Damir Radnić imali fotoaparate i slikali. Tako da je unutra 90-tak original ratnih fotografija s prve crte Vukovara i Bogdanovaca. U knjizi također ima i sjećanja mojih suboraca, što smatram iznimno važnim. Ova knjiga je i spomen na one koji su dali svoje živote, onih koji nisu s nama, onih koji se najmanje spominju, a dali su najviše. Odakle je došao poticaj za pisanjem knjige? Nitko o nama HOS-ovcima nije napisao knjigu, shvatio sam da to mora netko od nas, jer, tko će bolje napisati kako je bilo od onih koji su preživjeli? Nekoliko godina je trajalo, a veliku ulogu su odigrala dva čovjeka, mogu sada reći prijatelja, Ante Nazor i Tomislav Šulj. Da njih nije bilo, ne znam kako bi bilo. Ante je prvi vidio dobar dio teksta i rekao da se to treba objaviti, što mi je reklo da je riječ o „ok“ rukopisu, ipak je ona vrlo stručna osoba i kompetentna. Po meni, najvažniji čovjek i najvrijedniji u Hrvatskoj što se tiče Domovinskog rata. U međuvremenu se dogodila ćirilica i Vukovar, pa Savska itd. Uvijek je bilo nešto preče od nastavka pisanja knjige. Tu je Tomislav odigrao, recimo tako, ključnu ulogu. ''Tjerao'' me i ''tjerao'' da završim, da knjiga mora ugledati svijetlo dana i tako je i bilo. On mi je puno pomogao i kao urednik knjige. Nadalje, tu su i moji suborci odigrali značajnu ulogu, koji su mi također govorili da ne odustajem, da izdam knjigu. Oni su mi najvažniji, zajedno smo dijelili ono malo što smo imali, borili se jedan za drugoga. I danas su oni moja velika snaga. Možete li nam ukratko opisati kako je tekao Vaš ratni put odnosno kada ste se pridružili obrani Vukovara? 13.5 je za mene počeo rat, a to je neodigrana utakmica Dinama i Zvezde. Kao navijač Dinama već sam vidio kako se spremaju četničke horde na agresiju na Hrvatsku. 12. 3.1991 godine odgovorio sam na na poziv MUP-a da se traže dragovoljci koji bi ušli u sastav MUP-a. To je onda bila jedina naoružana formacija u Hrvatskoj Nakon nekoliko dana osnovana je jedinica za posebne namjene, kasnije specijalna policija. To su bili dragovoljci, mi koji smo znali da se spremaju teška vremena i bilo je neophodno naoružati se i biti spreman. Dio nas u svibnju odlazi po zapovijedi u Rakitje, a kasnije sam bio i u Pionircu. Tu se vršila obuka i odatle kretalo na terene po Hrvatskoj. Nakon susreta s mojim kumom Zdravkom Bezukom, pripadnikom HOS-a (do onda nisam ni znao za njih), skidam se iz Pionirca i odlazim u postrojbu HOS-a. 21.9 je ubijen Ante Paradžik, a nakon pogreba 25. 9 u nekoliko skupina odlazimo za Vukovar. Vukovar koji je već trpio napade i koji je u to vrijeme bio najugroženiji u Hrvatskoj. Kako ocjenjujete ulogu i važnost HOS-a u bitci za Vukovar? Možda bi bilo bolje da to drugi kažu, ali sigurno je da je naša uloga bila velika i značajna. To govori i podatak da je od nas 58 (kako se i knjiga zove) poginulo ili ubijeno na Ovčari 25. Troje je nestalih, među njima i Francuz Jean Michel Nicolier. Nakon Domovinskog rata umire troje pripadnika, a prošle godine dogodila se tragedija, poginula je Viky u prometnoj nesreći, Vukovarka koja nam se pridružila u bitci za Vukovar i koju smatramo kao HOS-ovku. Ne umanjujem druge teške bojišnice Vukovara, ali čujem kako mnogi kažu da je Sajmište bilo najteže. Tu je nekoliko razloga, ali o tome detaljnije u knjizi. Gdje sve namjeravate održati promociju Vaše knjige? Promocije će biti u svim gradovima i mjestima gdje nas pozovu. Kako smo u Vukovaru napravili, tako ćemo i dalje, a to znači promocija dviju knjiga. Moja i od Damira Plavšića ''Ne plači, moj dobri anđele'', također Vukovarskog branitelja. Za sada je dogovoreno za 04.11. Kutina, 06.11. Sinj, 07.11. Imotski te 08. 11. Omiš, a mnogi gradovi su u tijeku razgovora oko organizacije. Dojma smo do je sada objavljeno relativno malo memoarskih zapisa osoba koje su sudjelovale u obrani Vukovara. Vaš komentar? Da. Ovim putem zamoljavam sve vukovarske branitelje da pišu, da se ne zaboravi. Ali isto tako i druge hrvatske branitelje, jer tko će bolje to napraviti osim nas direktnih sudionika slavnog dijela naše povijesti. Da, do sada se slabo pisalo,ali ima zato onih koji se trude ocrniti kako nas branitelje tako i Domovinski rat, a time i našu Hrvatsku. Dakle, što često govorim, rat nije gotov samo se drugačije vodi i ne smijemo odustati, moramo se boriti. Što zbog naših koji su zajedno s nama sanjali Hrvatsku, istina drugačiju, a i zbog naše djece, budućnosti. Želimo li im ostaviti ovakvu domovinu? Zanimljivo je da u knjizi koristite i dijelove knjige „Vukovarski dnevnik“ srpskog dobrovoljca Gorana Ivankovića. Smatram da će to biti zanimljivo čitateljima, jer taj srpski dobrovoljac je ratovao čitavo vrijeme na linijima gdje i mi, samo s druge strane. Tako ćemo imati sliku kako smo mi ratovali, a manji dio kako su oni ratovali. Mislim da je to prva knjiga u Hrvatskoj koja je na taj način napsiana. Kratki komentar političke situcije u državi. Možemo li nakon parlamentarnih izbora očekivati promjene na bolje? Politička i ekonomska situacija katastrofalna i nedopustiva. Mi vojnici s puškom i krunicom smo udarili temelje i dali im zemlju na upravljanje. Pogledajte što su napravili od nje. Bog će mnogima suditi. Nakon izbora? Vidjet ćemo. Više malo kome vjerujem, ali moramo izabrati, a to znači promjena.