Vijesti Top vijest
Razgovor s mr. sc. Željkom Sačićem – slobodan nakon 6 godina istraga

„S druge strane imamo 143 masovne grobnice, tisuće djece i staraca pogubljenih od Vukovara preko Banovine do Dalmacije. Za te zločine nitko nije pod vodstvom Mladena Bajića pokucao na kućna vrata pojedinih osoba pitatiih tko je odgovoran za te zločine.
Kao što smo prošli četvrtak i najavili, donosimo širi razgovor s generalom u mirovini Željkom Sačićem. Naime, u četvrtak 7. siječnja general Sačić dobio je poštom obavijest Županijskog državnog odvjetništva o konačnoj obustavi postupka koji se vodio protiv njega, kada smo ekskluzivno objavili i njegove prve reakcije na ovu vijest. U nastavku donosimo još neke komentare Željka Sačića o samom postupku i što je sve doživio.
Iživljavanje s istragama
„Ja sam dosada samo haškim istražiteljima dao izjava, što u Zagrebu što u Haagu, u trajanju dužem od 16 dana“, rekao nam je Sačić kada smo pitali koliko dugo su trajale razne istrage protiv njega i drugih branitelja. Sačić je isto odmah naglasio kako se za vrijeme pravnog postupka u Hrvatskoj nije poštivala procedura: „U Hrvatskoj, redovna istraga trebala bi trajati 6 mjeseci, pa se iznimno može produžiti za još 6 mjeseci, te onda vrlo iznimno za još 6 mjesec. To je maksimalno godinu i pol, tek u najtežim slučajevima 2 godine. Nakon toga se mora donijeti odluku o podizanju optužnice ili odustajanju od nje. U mom slučaju je formalna istraga trajala 6 godina!“.
„Ono što je najvažnije“, nastavio je general, „prije 3 godine istražni sudac je zaključio istragu pri spajanju postupka. Znači, toliko se vremena najmanje zna da je istražni sudac izrijekom zaključio kako nema elemenata za daljnji kazneni progon, odnosno da bih imao ikakvu odgovornost u slučaju Grubore. Međutim, to nitko nije javio ni meni, ni mojim odvjetnicima. Sve te godine sam živio u uvjerenju da postupak za Grubore još uvijek traje, iako je prije 3 godine zaustavljen. Tko je mogao zaustaviti objavu ove informacije - ne znam. Naprosto se nisu željeli baviti time da mi ne bi olakšali život. Naime, on bi mi bio znatno lakši da sam znao da me se ne drži odgovornim za smrt šestero ljudi.“
Dvostruki standardi hrvatskih medija
General Željko Sačić osvrnuo se na dvostruke standarde i dvoličnost mnogih hrvatskih medija.
„S druge strane imamo 143 masovne grobnice, tisuće djece i staraca pogubljenih od Vukovara preko Banovine do Dalmacije. Za te zločine nitko nije pod vodstvom Mladena Bajića pokucao na kućna vrata pojedinih osoba pitatiih tko je odgovoran za te zločine. Neki dan na srpskoj proslavi Badnjaka u organizaciji SNV-a u prostorijama HND-a mogao se vidjeti notorni ratni zločinac i pojedinci koji su dokazano sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku. Nijednom novinaru, međutim, nije palo na pamet pitati što ti ljudi rade na takvom događaju budući da su za vrijeme agresije bili na visokim dužnostima. Novinari sigurno znaju što se događalo na području Zapadne Slavonije, Istočne Slavonije, itd.
Ali kada Sačić dođe na inauguraciju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović to je vijest koja se u medijima vrti 7-8 dana uz pitanje kako to da se potencijalni ratni zločinci pozivaju na inauguraciju. Zamislite koja su to mjerila, koja su to licemjerna stajališta i koliko je duboko ukorijenjen taj izvorno antihrvatski i antibraniteljski stav u dijelu naših medija“, komentirao nam je Željko Sačić.
Kazneni progon
General Sačić prisjetio se i dana kada je podnesena kaznena prijava. „Kaznenu prijavu u to doba protiv mene podnosi Policijska uprava Zagrebačka kada je ministar unutarnjih poslova bio Tomislav Karamarko, glavnipomoćnik Milijan Brkić, a Oliver Grbić čelnik MUP-a.“ Sačić vjeruje kako je bio žrtvovan: „Moj život je uništen zato jer se odlučilo bolje Sačić nego neki naš prijatelj ili politički istomišljenik. Magistar sam kazneno pravnih znanosti“, nastavio je Sačić, „od početka sam znao kada sam pročitao tu kaznenu prijavu da stvari ne drže vodu, ni kazneno, ni pravno, ni ustavno pravno, da se iz temelja protive načelima kriminalistike“. „Svi optuženi za Grubore su oslobođeni, jedino je Igor Beneta mrtav“, naglasio je Sačić.
„Teško mogu naći opravdanja za neke postupke. Ne mogu naći opravdanja za tvrdnju u kaznenoj prijavi da sam na taj dan kada je zločin izvršen u Gruborima bio dolje i zapovijedao, dok sam zapravo bio rođaku na sprovodu na Markuševcu. To je prva činjenica koja ne stoji i koju je moglo potvrditi 150 ljudi, i koju je potvrdio i general Markač. Ali u kaznenoj prijavi bilo je napisano suprotno. Je li to normalno?“, pitao nas je Željko Sačić.
Pero Kovačević o oslobađanju Željka Sačića
Kao što sam ponosan na činjenicu da sam bio u timu obrane generala koji je uspio obraniti Hrvatsku i generale Gotovinu, Markača i Čermaka na suđenju u Den Haagu, te da jedini iz Hrvatske na sudu u Den Haagu imam priznat status pravnog eksperta za hrvatsko nacionalno zakonodavstvo jednako tako sam ponosan na činjenicu da smo našem prijatelju Željko pružili učinkovitu pravnu i stručnu pomoć (putem naših rekonstrukcija, ekspertiza i analiza koje su usvojene kao dokaz na suđenju u Haagu). Sretan sam radi Željka i njegove obitelji. Sad sam dio tima obrane generala Praljka i nadam se istom učinku. Vidite, o našim uznicima Praljku, Petkoviću, Prliću, Stojiću, Ćoriću nitko ni riječi. (Pero Kovačević)
Uloge Šime Lučina i Mladena Bajića
U nastavku razgovora Željko Sačić prenio nam je još neka svoja iskustva: „Mene je Šime Lučin pozvao na razgovor kad je došao na vlast 2001. i rekao mi da ima najbolje mišljenje o meni kao profesionalcu (4 godine sam bio šef krim-policije) i da me misli zadržati u svom timu, ali da me zbog političkih razloga, jer sam bio dio Tuđmanovog tima, mora smijeniti. Umjesto toga, rekao je imenovati me u savjetnički kolegij Ministarstva uz obećanje da ću voditi policijsku akademiju u Zagrebu. No, dodao je kako postoji i jedan uvjet. Da ću, naime, prije imenovanja morati uhititi jednoga tada istaknutoga opozicijskog hrvatskog političara. To sam odbio, dok je Šime Lučin bio uporan u tvrdnjama da ima dovoljno elemenata za uhićenje“.
Na naše pitanje kakva je bila uloga pojedinih „nezavisnih udruga“ civilnog društva general Sačić nam je rekao: „Vesna Teršelič je bila najglasnija jer najveći dio odgovornosti za moj pravni progon snosio njezin prijatelj Mladen Bajić. On nije odradio svoj posao. Zašto, treba njega pitati, jer je 1995. upravo on bio vojni tužitelj za područje oko Knina. Okolnosti su se kasnije promijenile, pa su 2004. i 2005. Predstavnici Haaškoga suda rekli da su jedini oni koji su zataškavali ratni zločin u Gruborima bili hrvatska krim-policija i hrvatski državni odvjetnik. Dakle, oni koji su slučaj zataškali meni su ga naknadno željeli svaliti na leđa. Ja to ne mogu shvatiti,“ rekao nam je Sačić.
General Sačić otkrio nam i kako je razgovarao s Tomislavom Karamarkom prije dvije-tri godine. Tom prilikom mu se Karamarko ispričao za izjavu „izvađenu iz konteksta“, a danu na dan njegova uhićenja da je pravda spora ali dostižna.
Željko Sačić posebno je izdvojio „jednu svjetlu točku u cijeloj priči, a to su suci županijskog suda u Zagrebu. Oni su u tim prvim reakcijama na moju žalbu, na pritvor, na pojedine istražne radnje, doista pokazali svu profesionalnost. Odmah nakon pet-šest dana pritvora istražni sudac i izvanraspravno vijeće istražnog suda su shvatili mogu ulogu u cijelom slučaju i u svom obrazloženju zaključili kako sam krivi čovjek na krivom mjestu. A koliko je meni poznato, na njih je također bio vršen pritisak“.
Nemjerljiva šteta i prekid znanstvene karijere
Sačić nam je i opisao muku koju je osobno prošao zajedno s obitelji: „Cijelo vrijeme sam imao težak teret naplećima, baš kao i moja obitelj. Stvarno su mi nanijeli veliko zlo, dijelom čak nepopravljivo prema mojim najbližima. Neke stvari više nikada nećemo moći vratiti. Sve to troši čovjeka.
Nisam pobjegao, suborci su mi bili velika potpora, obični ljudi, moji mještani u Markuševcu“, otkrio nam je Sačić.
Prekinuli su mi znanstvenu karijeru, ja sam do toga doba bio profesor predavač na Policijskoj akademiji, autor sam nekoliko udžbenika o organiziranom kriminalu. Kako nitko nije bio napravio znanstvenu studiju o organiziranom kriminalu, moj mentor akademik Davor Krapac odredio mi je doktorsku disertaciju iz toga područja. Bez progona danas sam trebao biti sveučilišni profesor. Nosimo se s tim jer smo vidjeli da su još veću nepravdu napravili Gotovini, Markaču, Čermaku, i mnogim drugima“, zaključio je Sačić.
Više iz kategorije: Vijesti
Top vijest 20. srpnja 1887. rođen pjesnik i pravaš Fran Galović, koji je kao austro-ugarski vojnik poginuo u Srbiji
Top vijest 10. travnja 1947. Split – mladi hrvatski domoljubi skinuli jugoslavensku zastavu s Marjana
Top vijest 9. travnja 1992. početak napada na Ljubuški – najmlađa žrtva zločina vojske Jugoslavije 9-mjesečna beba
Top vijest 6. travnja 1941. napad na Kraljevinu Jugoslaviju: 3 zemlje nastale njenim raspadom
Top vijest Kako je 01. travnja postao dan zbijanja šala?
Top vijest 27. ožujka 1941. Beograd – masonerija sudjelovala u puču koji je Jugoslaviju odveo u krvavi II. svjetski rat
Top vijest Pravosudni cirkus u Turskoj: 30 godina zatvora hrvatskom kapetanu kojeg su sami pustili
Top vijest Minhenska sigurnosna konferencija i Hrvatska

Američka vojska u visokoj pripravnosti: Mogući napad na Iran već ovog vikenda, Trump još vaga odluku
Top vijest 18. veljače 1992. – što javnost ne zna o 50 koncentracijskih logora za Hrvate u Domovinskom ratu?
Top vijest 16. veljače: Dogodilo se na današnji dan
Top vijest Serija tribina „Hrvatska vas zove“ obilježava 35 godina od početka Domovinskog rata
Učitaj još članaka
Prikazano 12 od 43154 članaka.
