Razgovor sa Renatom Šeljom

Razgovaramo sa Renatom Šeljom, predsjednikom HVIDR-e Črnomerec, jednim od rijetkih čelnika braniteljskih udruga koji se nikada nije ustručavao iznijeti svoje mišljenje, te čije se mišljenje nikada nije moglo kupiti od strane vladajućih struktura, čije god one bile. Na Saboru HVIDR-e održanom 07. prosinca o.g. ponovno je za predsjednika izabran Josip Đakić. Imamo osjećaj kako Đakić jednostavno nema protukandidata. Zašto je tome tako? Hvala Vam na lijepom predstavljanju i uvodu. Od toga što iznosim svoje mišljenje, mislim da je bitnije to da govorim istinu temeljenu na činjenicama. Svjedoci smo da to vrlo često nije slučaj u našoj populaciji. Žalosna je ova naša braniteljska scena, a najnoviji izbori u HVIDR- i RH samo su dokaz koliko je moja udruga, a i sve koje su izišle iz njezinog sastava, bile u pravu. Da smo tamo sada bih se sramio. Podsjećam da su iz sastava HVIDR-e RH još prije nekoliko godina istupili 100%-tni HRVI, oboljeli od PTSP-a te još neke Udruge na nivou gradova ili lokalne. Oni su nastavili djelovati samostalno, sigurno ne zato što su bili zadovoljni tretmanom i djelovanjem zajednice. Kada moja udruga nije htjela prihvatiti i uskladiti nakaradni statut sa HVIDR-om RH to je napadano kao razbijanje braniteljske populacije, a kada su to učinili ovi koje sam nabrojao, sigurno mnogobrojniji, o razbijanju populacije nije bilo niti riječi. Tada smo na svojoj koži osjetili što znaći povezanost politike, tj. naših predstavnika ujedno i visoko pozicioniranih političara sa Ministarstvom uprave, tj. poslušnicima u njima. Na sve smo načine bili sprječavani u ovjeri našeg Statuta. Ali nije sada riječ o HVIDR-i koju ja predstavljam, već o događanjima u HVIDR-i RH. Naš sam primjer naveo stoga da dobijete predodžbu o sustavu koji je stvoren. A stvoren je takav sustav u kojem očito možete reći što želite bez ikakve koordinacije sa onima koje bi trebali predstavljati i da za to nikome ne odgovarate, jer znate da sve prolazi baš zbog sustava koji ste utvrdili unutar te zajednice na čije ste vodeće pozicije postavili svoje ljude i koji uz vas dobro žive. Naravno da oni ne žele piliti granu na kojoj sjede niti se buniti protiv ruke koja ih hrani. Ovi su izbori samo još jedna predstava u kojoj moj prijatelj Krčelić kao Đakićev protukandidat nije imao nikakve šanse. Podsjetiti ću da sam 8 godina bio dopredsjednik ZU HVIDR-e Grada Zagreba i mnogi prijedlozi o poboljšanju u funkcioniranju HVIDR-e kao i uvođenju poštenih i demokratskih izbora sa podjednakim šansama, potekle upravo iz udruge koju zastupam. Između ostalog tu je bio i prijedlog izmjene Statuta ZŽZU HVIDR-e RH u koji smo predlagali ugraditi točku da se kandidirati za predsjednika ne može visoko pozicionirana stranačka osoba, a ako to kani učiniti mora svoj mandat u stranci staviti u mirovanje. Što mislite zašto to nije prihvaćeno 8 godina? I ne da nije prihvaćeno, već taj prijedlog Predsjedništvo i Upravni odbor nisu nikada željeli niti uvrstiti kao točku Dnevnog reda Sabora. Kako su na vodeće pozicije u većini tih udruga (uz čast šutljivim pojedincima) instalirani politički podobni poslušnici, a oni pak biraju delegate za Sabor, jasno je da ćete sve dok se kandidirate biti ponovno izabrani. Eto zato Đakić može sve reći i učiniti, a nikome za to neće odgovarati. A da to potkrijepim podsjetiti ću čitatelje da je to čovjek koji se složio sa smanjenjem mirovina braniteljima od 10% kada je to predlagala stranka kojoj pripada, pa sa dodatnim oporezivanjem od 4%, izmjenama Zakona i podzakonskih akata koji su svi bili restriktivni prema braniteljima, zatim je kao član Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja sudjelovao u prodaji 7% braniteljskih udjela u INA-e mađarskom MOL-u. Za to je moja udruga, vjerojatno jedina, zatražila kaznenu odgovornost tada ministrice Jadranke Kosor i cijelog Upravnog odbora fonda. Đakić je kao saborski zastupnik HDZ-a u Hrvatskom Saboru podigao ruku za provedbu akcijskog plana progona i hapšenja generala Gotovine. Nije imao niti toliko moralne odgovornosti koja bi ga obvezala izići u tom trenutku iz Sabora jer njegov glas i tako nije bio presudan. Nažalost, imali su ih previše i bez njega. I kao najveći grijeh je svakako nekoliko puta iz njegovih usta ponavljana mantra njegovog duhovnog vođe Sanadera da citiram:“Hrvatska ne može biti taoc jednog čovjeka“, misleći pritom na generala Gotovinu kada je bio u bijegu. Sada se tu mantru ne usudu ponoviti kada je u pitanju Perković. Nakon svega, nitko nije zatražio njegovu odgovornost već je nagrađen novim izborom za predsjednika. A sada se „oštro protivi smanjenu mirovina braniteljima“ i poziva na prosvjed, ali nakon što je Vlada izglasovala tu odluku i što će pretpostavljam biti prihvaćeno i na Saboru. Bravo. Kasni se samo nekoliko mjeseci. A za obranu svih ostalih prava koja su nam sustavno umanjivana, i više od desetljeća. I da ne bude zabune, ovo nije slika samo HVIDR-e, već na istim načelima funkcionira većina naših udruga, posebno onih koje sebe nazivaju velikima, pa imamo slučajeve vječnih predsjednika koji kada ih to iznenada upitate ne znaju niti koje su im udruge u sastavu, koliko imaju članova ili kada su imali zadnju skupštinu, sazivaju fiktivne skupština, lažiraju izborne rezultate, a ima i onih koje je Ured za opću upravu već davno trebao brisati iz registra udruga jer već godinama nisu održali skupštine i odavno nemaju mandata. Ti „renomirani“ i branitelji „od autoriteta“ su među nama. Povremeno se reflektori pozornosti usmjere na neke od njih koji su u određenom trenutku potrebni određenim političkim i drugim strukturama, a spremni su za njih odraditi zadani posao, naravno uz obećanu naknadu.

Kakva je trenutna situacija u zagrebačkoj HVIDR-i ? Kako udruga koju zastupam već dugo nije u sastavu HVIDR-e G. Zagreba (Bogu i članovima hvala), mogu govoriti samo ono što vidim izvana. A izvana se situacija nimalo ne razlikuje od one u HVIDR-i RH. I Mirko Ljubičić zvani Šveps, predsjednik te zajednice, također, može reći što želi, bez opasnosti da ga itko zbog toga pozove na odgovornost. I on je ustrojio sustav po uzoru na Đakića, a ima i političkog iskustva (iako je izbačen iz SDP-a) pa to iskustvo prenosi i u HVIDR-u. U njegovom smo se mandatu također naslušali svega. Osvrnuti ću se samo na nekoliko. Uporno i bez ikakvih sankcija dijeli invalide Domovinskog rata na one prave (ranjene kao npr. on, kako kaže) i na one krive (stradale i oboljele na stotine načina povezanih sa obranom Hrvatske), a što je definirano Pravilnikom o vrsti ozljeda i oboljenja. On je zadnji koji bi si to trebao dopustiti, jer je dužan sve jednako zastupati. Svojim izjavama zavadio je pripadnike HVO-a međusobno, a sve zbog rješenja za obeštećenje koje su neki od njih dobili u postupcima pred hrvatskim sudovima. Možda su trebali pitati za savjet Švepsa, koji bi im vjerojatno savjetovao da se obrate sudu u Beogradu, kao nadležnom za njihovo pitanje. Podsjećam da je i on u vrijeme progona generala Gotovine, jednom hrvatskom listu dao intervju u kojem je savjetovao da bi on generalu pritisnuo obitelj i prijatelje, kako bi pretpostavljam saznao gdje se krije. A sve to kada bi se njega pitalo. I najnoviji je intervju za jedan srpski (čitaj četnički) portal u kojem on i jedan četnik izmjenjuju iskustva u odnosu vlasti prema braniteljima (ne znam koja je kod njih formulacija). Pa imenovani zaključuje kako se vlasti prema nama odnose sa zasluženim poštovanjem, branitelji su visoko cijenjeni pripadnici društva sa mnoštvom povlastica, imamo zakon koji definira naša prava i koji ih štiti, te još mnogobrojne hvalospjeve hrvatskoj vladi i odnosu prema branitelja. Poziva četnike da se ugledaju na nas i tako definiraju svoju poziciju u društvu. I sve to u vrijeme kada se događa prikupljanje potpisa za Referendum kojim pokušavamo promijeniti Zakon o pravima manjina, smanjenje mirovina po ne znam koji puta, govori o Zakonu koji je već mnogo puta mijenjan na štetu branitelja i stradalnika koji su marginalizirani su u društvu, mnogobrojni su branitelji nezaposleni, umiru bez potrebne medicinske skrbi, izvršavaju samoubojstva i odnos prema njima nikada nije bio lošiji. I nakon svega toga nitko nije zatražio njegovu odgovornost, a daleko od toga da mu bude izglasano nepovjerenje koje je davno zaslužio. I ne sumnjam da će ponovno biti izabran ako se kandidira. Nadam se da i ja mogu pogriješiti i da se u međuvremenu ipak nešto može promijeniti. Možda se razum ipak vrati. Da li je u ostalim braniteljskim udrugama ista situacija i ako nije, po čemu se razlikuje? Svugdje vlada isto načelo. Ponavljam, uz čast izuzecima koji upravo zbog svojih moralnih načela i ne podložnosti političkim i drugim strukturama, nikada neće doći pod svjetlo reflektora. Očito da pošteni i iskreni nikome ne trebaju, i za sve predstavljaju opasnost jer njima se ne može manipulirati, a tada nisu niti potrebni i na svaki način ih treba diskreditirati, a udruge im dovesti u situaciju da više ne mogu opstati. Najlakše je to učiniti uskratom sredstava, a što se i primjenjuje. Nakon što vas tako tretiraju duže vrijeme jednostavno se umorite te mnogi odustaju i tako ostavljaju još veći prostor onim drugima. Ali ja im ne mogu zamjeriti jer ih razumijem. One udruge koje su u milosti politike, nemaju takvih problema. Njih vode oni koji su prilagodljivi, a interesi branitelja tada ostaju po strani. Prisustvovao sam mnogobrojnim inicijativama u kojima je sudjelovalo nekada i mnogo udruga, ali su u tijeku organizacije postupno otpadale. Kako se približavala finalizacija, tako ih je bilo sve manje i manje. Shvatio sam da su u međuvremenu dobili neke mrvice ili ustupke za sebe osobno ili za udruge koje predstavljaju, tako da su ciljevi koji su nam trebali biti zajednički, postali za njih nebitni. I to se stalno ponavlja. Umjesto da se bavimo problemima od interesa cijele populacije, mi se zadovoljavamo kada osiguramo egzistenciju svojoj udruzi, dakle malom dijelu populacije i to stvara razdor i sliku kao da zajedničkih ciljeva nemamo. Zbog toga se ne možemo okupiti čak niti oko tako važnih stvari kao što je npr. Zakon o pravima hrvatskih branitelja, koji bi trebao biti naša biblija i temeljni dokument, a mi nismo u stanju zaštititi svoj položaj i prava u njemu. Svjedoci smo već godinama tome kako se braniteljske udruge medjusobno svade, umjesto da suradjuju. Što je po tebi uzrok takvog stanja i ima li šanse da isto popravi? Iz onoga što sam do sada naveo, razvidno je da se ne svađaju udruge već njihovi predstavnici, zbog uskih interesa koje žele ostvariti za svoje udruge, a sve dodatno prožeto političkim sklonostima i ambicijama tih predstavnika. To je predodređeno na propast i tako zasigurno dalje ne može i ne smije ići. Zbog dobrobiti sviju nas. Kakvim bi se promjenama trebalo pristupiti i na koji način? Vrlo je teško pronaći terapiju kada smo mi pacijenti koji ne žele priznati da su bolesni. Već sam u nekoliko navrata rekao da neće biti pomaka i da će svaka vlada nama manipulirati sve dok se jasno ne distanciramo od predstavnika branitelja koji već duže vrijeme prostituiraju i prodaju našu populaciju. Trguju našim dostojanstvom. Moramo im zahvaliti na dosadašnjem doprinosu i izabrati ljude koji će nas dostojno predstavljati, a koji vjeruju i znaju to činiti bez uvjerenja da to moraju preko neke političke opcije. Jedino tako možemo zadržati kredibilitet i kada steknemo kritičnu masu takvih poštenih i nepodmitljivih predstavnika, nećemo imati probleme sa zaštitom naših prava. Taj smo proces sazrijevanja već davno morali proći, obzirom na to kako su se sve dosadašnje politike odnosile prema nama. Misliti drugačije, neodgovorno je prema braniteljima i stradalnicima, a osobe takvog razmišljanja ne bi nas trebale zastupati. Ne upućujem pritom da se branitelji ne bi trebali baviti politikom. Naprotiv, morali bi se puno više baviti politikom, jer ona se neprekidno bavi nama, ali ne kroz braniteljske udruge, jer tako možda činimo korist za usku skupinu koju predstavljamo ali štetu općoj populaciji branitelja i stradalnika. Da se na trenutak dotaknemo i neizbježne teme o najavljenom referendumu o ćirilici. Misliš li da će se referendum održati, ili će SDP, uz kako se čini, svesrdnu podršku HDZ-a, volju naroda jednostavno ignorirati i na taj način u biti ukinuti Republiku? To je sigurno nezaobilazna tema. U prikupljanju potpisa za provedbu Referenduma za promjenu Zakona o pravima manjina, sudjelovao sam sa članovima udruge u okviru naših mogućnosti. Prije samog postupka prikupljanja, sudjelovali smo i u organizaciji tribine u Hrvatskom slovu pod nazivom „Vukovarska i ne vukovarska hrvatska“ na kojoj smo pokušali pojasniti razloge i potrebu izmjene toga zakona. Mislim da smo tako dali svoj obol. Ne mogu ipak izbjeći iskazati svoje nezadovoljstvo i razočarenje odazivom naših branitelja u volontiranju pri prikupljanju potpisa. Mislim na Grad Zagreb. Veću bahatost vladajućih nikada do sada nismo i vjerojatno ne možemo doživjeti. Vjerujem da ona mora biti kažnjena od strane naroda koji ih je izabrao, a ako to ne bude, moramo si postaviti pitanje koje ja nažalost sve češće postavljam sam sebi. Da li je vrijedilo? Što se HDZ-a tiće, ništa me više nažalost ne može iznenaditi. Od njih smo već navikli na svašta. Moram naše čitatelje podsjetiti na Splitsku rivu i domoljubne govore nakon kojih smo kao branitelji učinili mnogo da bi HDZ vratili na vlast. A kako su nam na to uzvratili? Akcijskim planom za progon i hapšenjem Gotovine, hapšenjima i progonom hrvatskih branitelja, restriktivnim izmjenama Zakona o pravima hrvatskim braniteljima, umanjenjem prava i mirovina, dodatnim oporezivanjem mirovina, prodajom naših udjela u INA-i mađarskom MOL-u, nesposobnošću u vođenju države, neviđenom krađom hrvatskih dobara i dr. Mislim također da će aktualna vlast učiniti sve da referendum ne prođe ali će uporno uvjeravati narod da time ne ignoriraju volju narod,a već da je to dio obaveza koje smo potpisali pristupom Europskoj uniji. Naravno da to nije točno, i još je jedan u nizu spinova, jer ta Konvencija nije obvezujuća u određivanju stupnja prava nacionalnim manjinama, a što ostaje na pravosuđu zemalja pristupnica. Poznato nam je i to da neke zemlje Europske unije nisu niti potpisnice te konvencije, a za to ne snose nikakve konsekvence. Oni priznaju manjine samo deklarativno, bez posebnih prava. Što mislite kako bi sukladno tome oni tretirali pripadnike manjine čiji narod bi pretpostavimo izvršio agresiju na njihovu državu? Možda je ipak istinita ona stara: „Svatko ima ono što zaslužuje“ iako sam ja to odbijao prihvatiti. Biti će mi žao ako se to odnosi i na moj narod. Svim braniteljima i braniteljicama, a posebno obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, svim čitateljima portala Dragovoljac.com, kao i vama u uredništvu, zaželio bih blagoslovljen Božić i uspješnu Novu Godinu. Čuvajmo svoju Hrvatsku! Hvala ti na razgovoru i želimo ti uspješan daljnji rad. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE