Sutra je kažu, neki veliki praznik kojega će slavlje započeti u šumi Brezovica, kažu kako su onomad tamo  nastali prvi Partizani, pravi pravcati, oni poput “Dimnjačara” , “Mačka pod šljemom”, Boška Buhe, Prleta, Žutog, Waltera i sličnih kojima su poslije četr`estpete drugovi iz šume palili maštu mladosti i pravdali svoje fojbe,jame i egzekucije onih koji nisu bili s njima po šumama i gorama. U toj se kažu šumi Brezovica  na dan 22. lipnja okupila skupina “Intelektualaca” kojima je bilo pun kurac samostalne i nezavisne ondašnje hrvatske države, a kako nisu imali pametnijeg posla valjalo im je ić u ilegalu, a to i nije bio problem jer da nisu pristupili drugovima iz Komiteta, boljševičkoj crvenogardejskoj  organizaciji, da nisu  imali viziju druga Lenjina i Marksa kako treba sjebat kapitaliste, sve im otet i dat u ruke narodu, pardon partiji ne bi oni bili badava u toj jebenoj šumici i napajali komarce dok im je drug skretar čudnog imena sa engleskim naglaskom u britanskoj uniformi sa Sten-om o ramenu i našivnicom OSS objašnjavao partizansku taktiku i kako sjebat tunele,pruge, crpne stanici ili osamljene redarstvene postaje. Bitno je činit štetu tu po Hrvatskoj, i to sa takvim nazovi Hrvatima. Kako bijahu osrednji  ili propali studenti  taman im je legla ta “Borba” u kojoj će se dokazat u ne tako dalekoj budućnosti, otimačinom i koljačinom ponajprije hrvatskih sela i seljaka,  a kasnije otimanjem što  većih stanova, vila, preduzeća i kuća, djelilo se prema zaslugama. Tko ej više potamanio hrvatskih intelektualaca, seljaka, vojnika veći je stan i veću funkciju dobivao, što veći koljač  i otimač veća petokraka na rukavu... Borili su se oni su se oni kako bi svrgnuli totalitarni sustav Ustaške države, al nisu jasni znali kako se bore za diktaturu proleterijata, kako bi na plavom jadranu, u belim vilama, otetim naravno  odmarali  crveni drugovi. Sve što bi sjebali od firmi koje su oteliod kapitalista  i stvarali dugih 70 ljeta ništa drugo doli gubitaše, do stanova visokih stropova i kojima su plandovali na ratnim lovorikama, a čije su vlasnike zatukli, zazidali i zatrpali širom im voljene Jugoslavije. Drugovi partizani, Partija i partijski kader su u toj Jugi živjeli super imali su sve, jer sve će im narod dati i sve pozlatiti, jer eto oni su revolucionari, stvoritelji bratstva i jedinstva  jugoslavenskih naroda i narodnosti, moglo im bit kad je narod glup i ne kuži stanje stvari... Pa je narodima i narodnostima trebalo 70 godina kako bi sa vrata skinuli nabiguzice i muktaroše koji su ih tlačili i krv im pili 70 ljeta i to u od tih istih partizana i njihove partije  krvavim ratnim obračunima 90-tih godina prošlog stoljeća širom republika i pokrajina bratstvo-jedinstvene im nikad prežaljene Jugoslavije. Čini se kako će potomci drugova a i neki drugovi koji su onomad i nerođeni bili  opet 22.  lipnja  ove godine u 21 stoljeću ić nastojat sjebat Hrvatsku državu i stvarat novu Jugoslaviju u kojoj bi narodi in arodnosti pod njihovom oalicom  opet bolje živjeli, al ne bolje od drugova iz komiteta, to ne, nikako.... Čak će i njihov kandidat za predsjednika (SR) Hrvatske iz te šume započet sa kandidaturom kažu, valjda neće donijet gladi, buva, tifusa i sifilisa u hrvatske gradove kad opet krenu otimat novonastalim kapitalistima koji su uzgred budi rečeno iz njihove partije nastali, križajući se sa novokomponiranim demokratama i umjerenjacima 90-tih. Oni su kažu antifašisti koji su pod zvizdom petokrakom ratovali za slobodu naroda i narodnosti, a lipo su to upakirali. Oslobodili su ih od života i imanja, godinama su ih oslobađali... A ako su oni antifašisti, protiv kojih fašista smo se mi onda borili 90-tih oslobađajući hrvatsku u nametnutoj agresiji i ratu od komunističke diktature, komunističke partije i petokrake ? Tko su onda naši, a tko njihovi? Jesmo, li naši hrvatski, Mi sa hrvatskim pleterom i grbom na rukavu ili oni sa petokrakom i Titom na usnama, pitam Vas čisto onako. Mi koji smo hrvatska sela i gradove branili ili oni koji su ih razarali i pljačkali, kako u ratu tako i u miru kroz sustav i zakone koje su nam kao kukavičje jaje uvaili kako bi opstali i iz šume brezovice nakon što su preoteli firme,pozicije, tvornice, institucije ponovo diktirali kako će hrvati u hrvatskoj živjeti... Samo smo u jednom držim, nakon Oluje pogriješili, mi koji smo hrvatsku branili a ne okradali, u tome što se nismo na drugove iz šume Brezovice nakon pobjede ugledali pa im po njihvoim pravilima, bez suda po kratkom postupku sudili. Jer tada ne bismo trpiti sramotu i poniženje  slavljenja onih koji čine sve kako hrvatske ne bi postojalo, kojima je zvizda bliža od hrvatskoga grba, kojima je mrska zastava  hrvata već im draža ona od drugova im srba... Povijest je učiteljica života kažu pametne nacije, hrvati nisu pametni je sporo pamte, brzo zboravljaju i to će nas opet koštati života. Što na kraju u duhu demokracije tima i takvima u toj šumi Brezovici reći, što im poručiti mi koji želimo neka hrvatska i svaki oni koji su kao i mio Bogu vjerni i za Domovinu spremni budu zdravi i živi, što odgovoriti njima kojima je poklič smrt, umotan u parolu “smrt fašizmu”. Što na to “ smrt fašizmu” koje će kliktati iz njihovih grla u šumi Brezovici odgovoriti, osim onog što nas učiše naše hrvatske mati, a to je odgovoriti što drugo negoli “ I tebi sinko...”   U Mislima  Domovina, u Srcu odanost, U Desnici Snaga   U ime Hrvatskog Vojničkog Reda ČUVARI DOMOVINE Mario Maks Slaviček