Rojs: ‘Pomagao sam braniteljima, a ne četnicima to mi ne mogu oprostiti’

HRVATSKI GENERAL Osuđen je Rojs jer je svojevremeno NK Dragovoljcu otpisao tri milijuna kuna dugova, a hrvatskim klubobima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine omogućio besplatno korištenje ugostiteljskih objekata MORH-a. S prvim danima idućega tjedna, umirovljeni hrvatski general Ljubo Ćesić Rojs morat će sa slobode krenuti put zatvora. Naime, 31.srpnja ovaj bivši saborski zastupnik i pomoćnik ministra obrane mora se javiti Sektoru za probaciju u Zagrebu, koja će ga potom uputiti što mu je dalje činiti s obzirom na to da mu je Vrhovni sud dosudio kaznu od godine dana zatvora, a koju može odraditi za opće dobro. No, i u razgovoru za naš portal Rojs bez dlake na jeziku i u svojem osebujnom stilu kaže da ne misli guliti krumpire, već da će radije u zatvor jer on je hrvatski general i vojnik pa bi to za njega bilo poniženje, međutim nema problema s time da za siromašnu hrvatsku djecu naguli krumpira koliko god je potrebno, ali na to se ne kani izvlačiti od zatvora. Osuđen je Rojs jer je svojevremeno NK Dragovoljcu otpisao tri milijuna kuna dugova, a hrvatskim klubovima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine omogućio besplatno korištenje ugostiteljskih objekata MORH-a. Presudom je određeno i da državi mora vratiti 3,2 milijuna kuna za koliko je, kako su rekli, oštetio Republiku Hrvatsku. Presudu, ali i činjenicu da bi doista mogao u zatvor Rojs je prokomentirao bez zadrške. –To je nama naša borba dala. To je zato što sam u naše objekte preko zime, kada su bili sami smjestio razvojačene branitelje, dragovoljce i obitelji poginulih. To mi ne mogu oprostiti, i to je istina. A koga sam trebao smjestiti? Četnike iz Beograda. Radi se o razdoblju od 1994.-1998. Punih 18 godina su me progonili i sada kažu da sam malo dao za Hrvatsku, pa bih trebao još godinu dana – guliti krumpir! No, najteže mi pada što nisam imao pravično suđenje u svojoj voljenoj Hrvatskoj- kaže Rojs tvrdeći da suci koji su ga osudili nisu upoznati s vojnom terminologijom, a osim toga upitna mu je i njihova biografija. – Vrhovni sud je donio takvu presudu, ali meni je žao što suci očito nisu do kraja pročitali žalbu koju sam napisao. Mislim da bi tada dobro razumjeli vojnu terminologiju iz koje bi se vidjelo da nema nikakve krivice u tom kaznenom dijelu koje mi se pripisivalo, i za koje me se progoni već 18 godina- tvrdi naš sugovornik dodajući da je podnio zahtjev za obnovu postupka na Županijskom sudu, jer ipak vjeruje većini sudaca i većini članova državnog odvjetništva, usprkos tome što su ga progonili. -Dokumente koje su koristili protiv mene su falš koja su 18 godina kružili naokolo. Zahvaljujući mom kolegi ministru Damiru Krstičeviću pravda će pobjediti. On mi je dao dokumente koji pobijaju sve lažne optužbe na moj račun, a dokumentacija koja mi je podvaljena su pravilnici iz 95-te godine- tvrdi Rojs te podsjeća kako je on pomoćnikom ministra obrane postao 30. Lipnja 1998. godine, a njegov tadašnji ministar nakon Šuškove smrti postaje Andrija Hebrang. –On je sve te pravilnike koji su prije vrijedili pa tako i pravilnik iz 1995. godine, stavio izvan snage 20. srpnja 1998. godine. Sve odluke o Zapovjedništvu stana koje je promijenilo ime u Upravu za gospodarenje stavio je izvan snage 27.srpnja 1998- poručuje general ističući kako je on samo radio svoj posao provodeći hrvatske zakone i propise. –Poštivati ću svaku sudsku odluku, ali u moju nevinost uvjereni su i general Gotovina te ministar Krstičević. Ma šta je moj grijeh?Što sam omogućio jednom nogometnom klubu, Croatia Zmijavci iz Imotskog u siječnju 1998. godine da budu u našim objektima koji su bili prazni? Pa dvoje njihovih pripadnika dali su živote oko Golubova kamenjaka kada se oslobađalo zaleđe Dubrovnika. Kakav bih ja bio licemjer, kolega i suborac kada ne bih dozvolio tim razvojačenim hrvatskim braniteljima da borave u tim prostorima? Još su mi natovarili da moram vratiti 3.2 milijuna kuna plus kamate od 1999., a to je oko 15 milijuna kuna čime je ugrožena moja obitelj. Od kuda mi taj novac? Ja sam Hrvat s najduže blokiranim računom i ovrhom od 2008. godine, nakon onog famoznog pretresa mog stana- zaključuje Rojs svoju priču sa tugom u glasu, nadajući se kako će za njega ipak doći neka sretnija i pravednija vremena.