Srećom, kada se tek malo poput prašine s površine maknu takve pojave i jedinke, naša je Hrvatska doista zemlja, ako ništa drugo, velikoga srca. Jer, teško da biste tamo negdje u uređenom svijetu živjeli na račun pljuvanja po svojem narodu i svojoj državi. Hrvatska je zemlja s dugogodišnjom fašističkom tradicijom i time se ponosi, rekla je među ostalim u razgovoru za Nacional poznata i osebujna spisateljica Vedrana Rudan koja je pak progovorila i o svojoj novoj knjizi te blogu koji je godinama pisala. Doista, njezini blogovi odisali su kontroverzom, svjesna je toga Rudan te poručuje kako je ponosna što je pišući ga toliko opstala u ovakvoj državi jer, kako sama reče, je*eš život u ovoj rupetini. Zbilja, nije lako biti Vedrana Rudan te živjeti u Hrvatskoj koju smatraš primitivnom vukojebinom, a u isti koš trpaš i hrvatski narod s kojim se susrećeš na svakom koraku. No, ne dišemo li danas barem djelić slobode koji nam dopušta da za sebe pronađemo neko sretnije mjesto, neki drugi narod? Zbog čega mrzitelji Hrvatske ostaju na ovom tlu dok u svijet sa suzama u očima bježe naša djeca koja vole svoju domovinu koja se pak zahvaljujući politici i političarima iz majke pretvorila u maćehu koja škrtari na korici kruha za svoju gladnu djecu? Inače, nije ovo prvi put da se Rudan ističe izjavama ovog tipa. Tako je jedne prigode konstatirala kako je Oluja bila s*anje od vojne akcije. Govorila je pak u negativnom kontekstu o generalima nazivajući ih zločincima te o Hrvatima koji su protjerali 300 tisuća Srba. Pokojnog predsjednika Tuđmana pitala je “Ubojico, zašto počivaš u miru?”, a za sebe samu pak isticala kako je ponosna što nije Hrvatica. Rudan se, kako je navedeno u njezinoj biografiji, rodila u Opatiji. Završila je Učiteljsku akademiju u Rijeci, a proslavila se među ostalim i antisemitskom izjavom na Dan holokausta zbog čega je brzopotezno uklonjena s Nove TV. Prije nego što je postala književnicom, bavila se novinarstvom te obavljala brojne druge poslove. Međutim, nedvojbeno je najpoznatija po svojem prostačkom i vulgarnom izražavanju te pisanju. Ne previše zavidna biografija krije se tako iza ove dame koja je, eto, primorana živjeti u državi koju ne voli, šaljući nam u maniri niza kvazi-tolerantnih analitičara, umjetnika i inih pojava poruke o toleranciji. Srećom, kada se tek malo poput prašine s površine maknu takve pojave i jedinke, naša je Hrvatska doista zemlja, ako ništa drugo, velikoga srca. Jer, teško da biste tamo negdje u uređenom svijetu živjeli na račun pljuvanja po svojem narodu i svojoj državi.