Josipovićev otac Ante, u svojoj biografiji krije neke pomalo čudne detalje. Dok predsjednik Ivo Josipović, proputovanjima i silnim obećanjima pokušava uhvatiti još jedan mandat, u javnosti se sve više progovara o njegovom ocu Anti i dijelovima iz njegove prošlosti koji su u najmanju ruku iznenađujući. Podosta povjesničara, ali i živih svjedoka toga vremena zavirilo je i svjedoči o tajnama iz biografije predsjednikova oca. Ante Josipović bio je pripadnik 11. biokovske brigade, koja je pak bila u sastavu 26. divizije koja, kao što je poznato baš i nije na dobrom glasu. Sastojala se brigada i od nekolicine prekomorskih brigada, a 11. Biokovska brigada povezuje se sa zločnima koji su počinjeni nad Hrvatima kako u Širokom Brijegu, tako i u Kninu, Gospiću, Rijeci, Kočevskom rogu i Drnišu. Zanimljivo je baciti pogled na dužnosti koje je u to doba obnašao predsjednikov otac. Od toga da je bio član SKJ od 1943. godine, učesnik NOB-a bio je od 1941. godine, a za vrijeme rata rukovodio je skojevske organizacije te bio predsjednikom Općinskom odbora. Ujedno, bio je član narodnooslobodilačnog odbora Makarska te sekretar Općinskog komiteta SKOJ-a, ali i član Općinskog komiteta KPH Makarska. Također, član Komiteta KPH za zbijeg te sekretar SKOJ-a. Ante Josipović bio je organizacioni sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a, član Kotarskog komiteta SKH Makarska te član Komiteta KPH- Auto-put. Dokument koji je u posjedu našega portala, a kojega nam je dostavio povjesničar i istraživač svjedoči i o tome kako je otac Ante bio član Oblasnog komiteta SKOJ-a, instruktor CK SKOJ-a, ali i član Centralnog komiteta NOH. Uz sve navedeno, bio je sekretar CK NOH, ali i član istoga. Također, bio je sekretar kadrovske komisije i član Organizacijske komisije CK SKH. O zlodjelima Josipovićeva oca progovorio je i portal sloboda.hr, pišući o zločinima nad fra Maksimilijanom Jurčićem i nevinim civilima. Te zločine, počinili su komunisti 1945. godine, kada su pri povlačenju iz Širokog Brijega, iz ljubuške tamnice sa sobom poveli 50-tak zavorenike. Doveli su ih u Vrgorac, i pobili, a bio je to drugi masovni zločin komunista u Vrgorcu. Uhićene iz ljubuške tamnice komunisti su pobili na tri mjesta, a najveća skupina poubijana je na Novom groblju u Vrgorcu. Šestero, među kojima i fra Jurčića, vodili su prema župnom dvoru, te su ih na samom staratištu Belića gumno, na poljskom putu u Vrgoračko polje odvojili u dvije skupine i pobili. Ubijenima, među kojima je bio i fra Jurčić ruke su bile svezane, a tijela bačena u dvije ''jame''. Josipovićev otac, rođen je u Baškoj nedaleko od Makarske 1925. godine, a završio je Pravni fakultet te višu partijsku školu Đuro Đaković. Ante Josipović sa suprugom Milicom 1965. godine s obitelji seli u Zagreb. Godinu dana kasnije dobiva sina Ivu. A njegovo ime vezuje se i uz strahovite zločine nad obitelji Ševo. Otac Stjepan sa ženom Tatjanom i pokćerkom Rosemarie živio u Stuttgartu, a godine 1972 planira godišnji odmor provesti u Italiji. Zloglasni Sindičić saznaje za njihove planove, te iste godine dolazi u gradić nedaleko Venecije, u kojem je ljetovala ova obitelj. Sindičić u talijanskom pansionu odmara jednu noć, a već sljedećega dana putuje vlakom u Trst. Tjedan dana nakon toga, 24. kolovoza 1972. godine obitelj Ševo dolazi na željezničku stanicu u talijanskom gradiću gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je iz Trsta doputovao vlakom. Na povratku s kolodvora Ševo se zaustavio na tržnicu kupiti voće. Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u vozilu nalazio muškarac s crnim naočalama. Obitelj Ševo i ubojica sporednom cestom krenuli su prema Veneciji. Kada je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak, a ovaj je na mjestu preminuo. Automobil se zanio i sletio u jarak, a njegova supruga Tatjana zgrabila je ubojičin revolver trgajući prigušivač. Potom je ubojica s više hitaca usmjerenih prema njoj smrtno ranjava. Nakon toga dva hica ispalio je u glavu djevojčice Rosmarie, koju je također usmrtio. Prilikom napuštanja vozila vidio je da je Tatjana još živa pa je u njezino polumrtvo tijelo ispucao niz hitaca. Nakon toga je sjeo u auto koji ga je čekao te nastavio u pravcu Trsta. Poslije ubojstva obitelji Ševo talijanskim istražiteljima postalo je jasno da je ubojica pobjegao u Jugoslaviju. Slučaj je zaključen tako da ubojstvo nikada nije rješeno. Kako doznajemo od istražitelja koji je svojevremeno komunicirao s ponoljetnim muškarcem, koji je prisilno mobiliziran od partizana, te odmah upućen na borbu sa ustašama na Širokom Brijegu, sve mlade novo mobilizirane stavili su na prvu liniju. U zadnjoj liniji s djelom krvnika zapovjedao je upravo Ante Josipović. Svakog onoga tko se preplašio i pokušao vratiti u pozadinu Ante Josipović sa svojom bi skupinom likvidirao, navodi naš sugovornik. Nadalje, predsjednikov otac povezuje se i sa brutalnim napadima na studente, sudionike Hrvatskog proljeća, jer u vrijeme strahovlade Dušana Dragosavca i Milke Planinc dogurao i do uglednog člana CK SKH i jednog od ljudi koji je lomio kralješnicu hrvatskim proljećarima. Otac Ive Josipovića sudionik je represije pritih hrvatskih domoljuba o čemu su svojedobno progovarali proljećari Ivan Zvonimir Čičak i Marko Veselica. Čičak je tvrdio: "Čovjek koji to operativno zapravo izvršavao u ime Partije je Josipovićev otac, Ante Josipović, koji je mislim 18. siječnja 1972. imenovan u izvršni biro CK SKH, u jednu komisiju u kojoj je još bio tadašnji šef istražnog odjela Trbojević, tadašnji tužitelj Cukon i neki Biljević, mislim sekretar za informiranje u tadašnjoj vladi SRH. I on je bio operativni rukovoditelj. Ima jedna knjiga u kojoj sam objavio dokumente kako se to radilo. Dakle, čovjeku koji je u ime Partije to radio bio je Ante Josipović." I Marko Veselica potvrdio je Čičkove tvrdnje navodeći da je Ante Josipović bio šef ideološke komisije CK Hrvatske i član Izvršnog komiteta. "I on je bio u dogovoru, vjerojatno sa službom sigurnosti, glavni akter koji je skupa sa grupom koja je bila uz njega, pravila analizu, i vršio izbor ljudi koji su bili gonjeni. Gdje su mene stavili na čelo kao šefa kontrarevolucije u Hrvatskoj", kazivao je Veselica.  

• Autor: Iva Međugorac
• Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Izvorni članak možete pogledati OVDJE