SAČIĆ: Ljut sam, svi su žmirili dok je Todorić uništavao zemlju za koju smo se teško izborili!

30.10.2017. 19:25:39

INTERVJU Umirovljeni hrvatski general, mr. sc. Željko Sačić, iznimno je cijenjeno braniteljsko ime čije se mišljenje u tom miljeu uvažava, a stavovi podupiru. General Sačić u razgovoru za naš portal osvrnuo se na hrvatsku političku zbilju, no ima vrlo zanimljiv stav i o katalonsko – španjolskoj krizi: Koje je Vaše mišljenje o otporu velikog dijela vojno sposobnih Hrvata prema vojnim obvezama i pozivima koje je MORH ovih dana odaslao? Nažalost, nije me iznenadio takav stav dijela odraslih ljudi, hrvatskih građana, naspram ispunjenja naših temeljnih ustavnih obveza – u ovom slučaju obrani Domovine i pripremi za obranu Hrvatske od svih mogućih vanjskih ili prirodnih ugroza. Naime, posljednjih godina, osobito nakon 2000 –te godine, širila se masovna, orkestrirana, sustavna i nesnošljiva mržnja i omalovažavanje svega što smo postigli u Domovinskom ratu. Bio je to politički proces tzv. detuđmanizacije (čitaj: rashrvaćivanja svega što je stvoreno do tada u Hrvatskoj od njenog osamostaljenja). Posebno brutalni bili su prema pobjedničkoj Hrvatskoj vojsci, kriminalizaciji hrvatskih branitelja i njihovih ratnih zapovjednika te prema ratnim generalima, a sve po receptu i iz kuhinje neprijatelja –protivnika hrvatske slobode i samostalnosti. I to je očito, uz poslijeratni (uglavnom, neprocesuirani) gospodarski, financijski kriminal, megakorupciju, specifičan hrvatski model pretvorbe, privatizacije , “tajkunizacije“, rasprodaju hrvatskog nacionalnog i prirodnog bogatstva, urušavanje i rasprodaju strancima bankarskog sustav, uz kazneni progon i kriminalizaciju hrvatskih ratnika, ali i aboliciju četnika i velikosrpskih agresora te stotinu drugih razloga nepravde, nepoštenja i socijalne neosjetljivosti – djelomično urodilo „plodom“ – stvoreno je ozračje beznađa, razočaranja, bespomoćnosti, očaja, fatalizma, demoralizacije i (opravdanog) nepovjerenja u institucije hrvatske države, posebno u vodeće hrvatske političare. Oni su, sada je to svakom vidljivo, bili zlotvori (neki su završili u sudnici, a neki u predvorju sudnice ili policije DORH-a), jer su djelovali protiv hrvatskih nacionalnih interesa, ili za svoju vlastitu korist, pohlepu, bolesnu ambiciju i sluganstvo tuđinu. Sva ta „društveno bolesna“ stanja, sve negativne posljedice tih zlodjela su, očito je, ostavile trajne i duboke tragove na individualnoj, ali i socijalnoj, gospodarskoj i političkoj razini. Sve to je dovelo, između ostalog, do velikih društvenih potresa, podjela pa čak i do iseljavanja mladih iz vlastite Domovine u potrazi za boljim životom, a slijedom rečenog, kako vidimo i do prkosa, otpora prema ispunjavanju legitimnih, legalnih, ustavnih obveza svakog građanina Republike Hrvatske za obranu domovine. No, nacionalna sigurnost tim izbjegavanjima ustavne obveze nije ugrožena, jer unatoč opstrukciji mobilizacijskim pozivima MORH-a veći dio pozvanih hrvatskih građana odazvao se pozivu domovine, svjesni da nam je ovo jedina, da druge nemamo i da je treba braniti i čuvati od svih zala. Treba javno zahvaliti ratnom generalu i ministru obrane Krstičeviću, jer je uočio strateški problem, nedostatke, zapuštenost i kadrovsku te materijalnu devastaciju sustava vojne sigurnosti Hrvatske, kao i da je odmah, nakon 17 godina sustavnog upropaštavanja i slabljenja snage ratne pobjedničke hrvatske oružane sile, prionuo svim snagama u njen oporavak, u interesu zaštite vitalnih i strateških ciljeva hrvatskog naroda i države Hrvatske. Afera „Agrokor“ uzdrmala je Hrvatsku do temelja. Smatrate li da Vlada snosi dio krivnje? Već sad znamo podosta o kriminalnoj odgovornosti u svezi ove megakriminalne afere. Uvažavajući i presumpciju nevinosti, posredstvom medija saznali smo manje- više i o kriminalnoj ulozi i doprinosu svakog člana Uprave, Nadzornog odbora, predsjednika Uprave, izvršnih direktora, vlasnika Agrokora, modelima kriminalnog djelovanja i o zataškavanju ovog kriminala od strane međunarodnih revizorskih kuća. Ali, sramotno, šest mjeseci od erupcije tog kriminalnog vulkana, (nakon neshvatljivog i nekažnjenog dopuštanja uništenja i uklanjanja dokumentacije, dokaza iz arhiva tornja Agrokora ) još ništa ne znamo o krakovima te kriminalne hobotnice u sustav državne sigurnosti, državne uprave, u izvršnu, zakonodavnu ili monetarnu vlast. Mi još ne znamo imena osumnjičenih, najodgovornijih tzv. državnih službenika, dužnosnika, ministara, državnih tajnika, pomoćnika ministara, u resoru unutarnjih poslova, političara, odgovornih iz tajnih i javnih službi zaduženih upravo za sprječavanje ovakvih kriminalnih kataklizmi. Ništa ne znamo o ulozi Porezne uprave, HNB-a, HBOR-u, hrvatskih nadzornih agencija. Ukratko, izvršena su spektakularna, ali selektivna, debelo zakašnjela uhićenja čelnih ljudi (neshvatljivo, ne svih) iz Agrokora. No, nema ni natruha naznake da bi se to kriminalno klupko trebalo i moralo odmatati i u sustavu državne vlasti. To je propust ove Vlade koja ne potiče obračun sa korupcijom u vlastitim redovima i koja tolerira tu, za našu javnost očitu, kriminalnu spregu, političku korupciju. Ona protivno odredbama kaznenog zakonodavstva, nenadležno i protuzakonito, na jedan politički način sama određuje „oportunitet“ kaznenog progona za pojedine osobe, javno i uporno štiteći od kaznenog progona, istrage , “prima facie“ umiješanih u dosad otkriven kriminalni sustav. Na taj način se derogiraju, između ostalih i temeljna načela kaznenog zakonodavstva, načelo legaliteta i načelo oficijelnosti kaznenog progona. Samo dragi Bog zna, (ali i glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan te predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar unutarnjih poslova Božinović i glavni ravnatelj policije Milina), zašto su iz kriminalističkog istraživanja i pripreme kaznenog progona aktera ove afere izuzeti službenici USKOK-a, a uključeni službenici Županijskog DORH-a u Zagrebu. Zašto nije bilo pravne kvalifikacije „zločinačkog udruživanja“? Zašto je izostalo započinjanje istrage za (izvjesna) koruptivna, kaznena djela odgovornih državnih službenika, dužnosnika, ministara, političara? Zar je moguće da će na kraju ovog društvenog, gospodarskog i financijskog zla visiti samo „Pedro Todorić“? Na kraju, nakon nenadanog i neviđenog pravnog debakla koji je uslijedio po uhićenju onih koji se nisu sakrili ili pobjegli, poput Piruške Canjuga, hrvatska javnost opravdano postavlja pitanje svrhovitog utroška njihova poreznog novca, posebno njihovih pet  milijuna kuna za potrebe kriminalističkog istraživanja cijele ove afere. A kolika je stvarna odgovornost i krivnja naše Vlade za ovakvo stanje, prosuditi će i odluku donijeti sasvim sigurno naši birači na slijedećim izborima. Ljuti li Vas činjenica da je jednom pojedincu (Ivici Todoriću) dopušteno ovakvo ekonomsko ugrožavanje države za koju se niste lako izborili? Naravno da ljuti. Ljuti to svakog normalnog građanina naše države… To se i osjeća iz mojih javnih istupa. Nesposobni i korumpirani političari, izvršna, monetarna vlast i nadzorne službe nisu obavljale svoj posao zbog komoditeta, nezamjeranja, oportuniteta, iz osobnih interesa. Žmirili su zbog toga jer ih je Todorić politički, ili financijski zadužio, kadrovirao je u svim Vladama, cijele resore i to one najznačajnije… Ministre, državne tajnike, pomoćnike ministara, u policiji, ministarstvu financija. U Hrvatskoj narodnoj banci njemu značajne je kupio, podmitio, prestrašio i umrtvio. Dapače, neke je i opčinio svojom moći! Sjetite se samo milozvučnog javnog poziva bivše predsjednice Vlade, gospođe Kosor, upućenog Ivici Todoriću, kojim je poručila da i on sam, osobno pristupi kao najuspješniji hrvatski poduzetnik u njenu Vladu. No, ubrzo je i sama otklonila tu mogućnost riječima “no, svjesna sam da bi me on odbio“. Pametnome dosta. Misle li se hrvatski branitelji angažirati oko „popravljanja“ situacije u Hrvatskoj, a ako da – na koji način? Pa već i sad je puno hrvatskih branitelja u politici angažirano. Čak i na najvišim državnim razinama, u izvršnoj, ali i zakonodavnoj vlasti, na lokalnim razinama također. No, kako vidimo, život nam zbog toga još uvijek nije bolji i kvalitetniji. Smatram da je to zato što branitelji ulaze u političke stranke gdje moraju provoditi „stranačku stegu“. Ne smiju misliti svojom pametnom glavom, slušajući svoja hrabra srca i poštene misli, već radi nezamjeranja, očuvanja pozicije na koju su imenovani ili dovedeni, postavljeni po „stranačkom ključu“, oni moraju šutjeti unatoč nepravdi, nemoralu pa i kriminalu oko njih. To je frustrirajuće stanje, kako za njih same, tako i za njihove ratne suborce koji ih ne pamte u takvim ulogama. Nasuprot tome, oni koji su se kandidirali kao nezavisni kandidati grupe birača, nemaju takve dvojbe, utege i stege, oni slijede svoje ideale, ciljeve i opće interese ljudi koji su ih izabrali. Dakle, hrvatski branitelji bi se mogli i trebali okupiti oko političkog programa i političkih ciljeva (ali ne kao zatvorena kasta ) koji su ujedno i interes većeg broja njihovih sugrađana, sumještana i samo s njima zajedno u zajedničkom interesu i međusobnom povjerenju izboriti svoje mjesto u našoj političkoj areni. Nakon toga mogu politički djelovati u korist naše zajednice i biti drugačiji od onih koje sada gledamo, slušamo ili opravdano kritiziramo.Također, svi bi se trebali okaniti političkih zlouporaba i manipulacija, politizacija, politikanstva i „kupovanja“ čelnika Udruga branitelja za ostvarenje uskostranačkih, partikularnih političkih interesa. Taj politički put za istinski, hrabri i pošteni politički angažman hrvatskih branitelja radi boljeg života u Hrvatskoj za sve, a ne samo za pripadnike pojedinih političkih stranka i namnožene političke oligarhije sa članskim iskaznicama, čini mi se optimalan, ostvariv i pobuđuje optimizam, no on zahtijeva puno ulaganja, osobne žrtve, novaca, znanja i vremena… Kao i u Domovinskom ratu, za spas Hrvatske. Smatrate li da je prosvjed branitelja u Savskoj bio dobar način za ispravljanje nepravdi? Kako za koga. Za one rijetke, koji su nakon njega politički i financijski profitirali, zasigurno je. Za predsjednicu Republike Hrvatske, gospođu Kolindu Grabar-Kitarović, kao i za tada izabranog vicepremijera Karamarka, bez ikakve dvojbe upravo je šator bio dobar i pouzdan način dolaska do izborne pobjede. Ti naši dragi momci, prijatelji, ratni suborci i najteži ratni vojni invalidi, svojim upornim 555-to dnevnim prosvjedom (kada se već i dio političke javnosti okrenuo protiv njih) bitno su i neosporno pridonijeli ostvarenju devize „oba su pala“..I neka su, jer oba ta (Josipović i Milanović) bili su u kontinuiranoj koliziji sa svojim sugrađanima, često i bešćutni prema većinskom dijelu našeg hrvatskog naroda. No, kako vidimo danas, mnogi problemi hrvatskih branitelja iz tog doba i danas, barem za sada, za veliki broj hrvatskih branitelja još uvijek nisu riješeni, iako ministar i general Tomo Medved ulaže puno truda da ispravi u okviru svoje nadležnosti veliku hrpu godinama nagomilanih egzistencijalnih i statusnih problema hrvatskih branitelja. No, njihova elaboracija zahtijeva puno više prostora. Najvažnije je, po mojem mišljenju, svakom hrvatskom branitelju koji je to u mogućnosti treba dati priliku da se zaposli ako je nezaposlen, a svim drugima, posebno onima otjeranim u mirovinu u naponu snage kao „višak“ ili „neperspektivni“ nakon pet godina rata, ponovno omogućiti socijalizaciju, vratiti ih u svijet rada i u „svijet živih“ pa da budu korisni za sebe, svoju obitelj i zajednicu u kojoj žive. Oko Predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović i njezinog djelovanja često se lome koplja. Što Vi mislite, obavlja li Predsjednica dobro svoj posao? Pa, ukoliko je usporedim sa bivšim predsjednicima Mesićem i Josipovićem, ona za sada uglavnom dobro i u okviru svojih ustavnih ovlasti korisno za Hrvatsku obavlja svoju predsjedničku dužnost. Predsjednik Mesić je zapamćen po mnogim zlim, protuhrvatskim i kriminalnim djelima, npr. kriminalnim otvaranjem arhiva predsjedničkog Ureda što je protivno svim civiliziranim načelima funkcioniranja suverene pravne države i to za strane medije i agenture. Nasuprot tome, vidimo da je čak i Srbija uspjela ishoditi pred MKS-om u Haagu zatamnjenje dijela svojih ratnih dokumenta prema Carli Del Ponte radi „interesa nacionalne bezbednosti Srbije“ Predsjednik SAD-a, unatoč najavi, još ne smije objaviti sve dokumente o istrazi atentata na JFK. Dakle, o lažima izrečenim pred Haškim sudom o pokojnom prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, ne treba ni trošiti riječi, kao ni o smjeni i umirovljenju 12-torice hrvatskih ratnih generala. S druge strane, o porijeklu njegovog bogatstva, stanovima, o njegovo pragmatičnom “ustašluku“ i „gubitku“ čekova u Australiji nikada se nije povela ozbiljna istraga. Također, o njegovom viđenju karaktera Jasenovca da ne govorimo, kao i o sadašnjem „antifašizmu“, o imenovanju notornog Budimira Lončara svojim savjetnikom. Isto tako i bivši predsjednik Josipović ostat će zapamćen po revizionističkom, neistinitom izjednačavanju krivnje „svih strana uključenih u bosanskohercegovački sukob“, po „ustaškoj guji“ u izraelskom Knessetu, po Dejanu Joviću, njegovom savjetniku, financijskim aferama, Lex Perkoviću i još mnogo toga. U usporedbi s njima, naša predsjednica gospođa Grabar-Kitarović pravo je hrvatsko osvježenje, a zadnji državnički posjet i uzvratni poziv ruskom predsjedniku Putinu u Hrvatsku osobito me se dojmio. Pametno i mudro političko djelovanje u interesu Republike Hrvatske i hrvatskog naroda relaksacija je nakon ukrajinske epizode našeg, očito izmanipuliranog i neiskusnog premijera Plenkovića. I onda iz našeg MVP-a, od ministrice Pejčinović Burić dobije „nož u leđa“ zbog sluganstva prema Bruxellesu, nekakvim potpisom pisma Hrvatske prema EK protiv ruskog, „hibridnog rata“. Možete samo zamisliti koliko je to pismo značajno i koliko je Rusiju prestrašilo i potreslo. Jedino je u očima stranaca, naših prijatelja, stvorilo dojam: “Ne zna lijeva (premijer Plenković), što radi desna (predsjednica Kolinda. Ili možda znaju? A oboje iz iste Hrvatske, iz navodno istog HDZ-a. Za nevjerovati… Jeste li zadovoljni prijedlogom novog Zakona o hrvatskim braniteljima? Načelno, da. Međutim, imam nekoliko primjedbi. Svakako treba dodatno precizirati uvjete za naknadno stjecanje statusa hrvatskog branitelja jer nas je do nedavno u Registru bilo 505.694 , a živih nas je 442.749, od kojih je u tzv. borbenom sektoru 426.500 hrvatskih branitelja, a 157.037 imalo je, ili ima status dragovoljca Domovinskog rata. U poslanici predsjednika F. Tuđmana pročitanoj u Hrvatskom saboru 1996.godine, po okončanju rata bilo je evidentirano 336.000 hrvatskih branitelja. Također, smatram da treba dodatno izbrusiti i prilagoditi odredbu o obvezi izdvajanja financijskih sredstava lokalne uprave i samouprave prema Udrugama iz domovinskog rata. Sadašnji prijedlog rješenja je paušalna odredba, bez dodatne razrade, visine, limita, prava i obveza naših Udruga, članstva, njihova programa rada namjenskog trošenja tih sredstava, ograničenja mandata predsjednika tih udruga i ostalo. Kao takva, nedorađena, može izazvati opravdano negodovanje građana i sumještana u lokalnim zajednicama, a to nam nije cilj, ni želja. Posebna je priča i mogućnost određene političke manipulacije sa čelnicima takvih Udruga, ali i dodatno bujanje i osnivanje Udruga koje mogu imati isključivo uske financijske interese, a ne zalaganje za braniteljska probleme. Svakako, podržavam osiguranje dostatnih sredstva za stambeno zbrinjavanje i zapošljavanje hrvatskih branitelja, njihov vraćanje u „svijet rada“, kao i racionalno trošenje milijuna kuna koje se dodjeljuju tzv. velikim braniteljskim Udrugama na državnoj razini čije mandate, točnije mandate njihovih čelnika, treba ograničiti na razumnu mjeru od npr. 5 + 5 godina, kao što je to i u drugim područjima društvenog angažmana, a ne primjenjivati i kod nas „sjevernokorejski, doživotni model“. Što kao bivši kriminalist mislite o presudi Horvatinčiću? Ma, kao obični građanin, neovisno o kome se radi, u ovakvim i sličnim slučajevima jednog očitog nesklada, prema pisanju medija, između utvrđenih činjenica i primjene zakonskih propisa u procesu suđenja, prema iskazima aktera, vještaka, žrtava, struke, u meni se budi stid i sram zbog toga što nas sve skupa netko radi budalom, ruga se pravdi i našoj stvarnosti i to silovanjem zakona i prava koje je, kako se da iščitati iz medijskih izvješća, počinilo nadležno sudsko vijeće. Time je cijeloj državi nanesena velika šteta, a posebno onako poljuljanom ugledu našeg pravosuđa. No, to je tek nepravomoćna presuda, moguće se uskladi „pravo i pravda“, činjenice i zakoni. Istu mučninu imam kada čujem presude ratnim zločincima i kad saberem da za masakrirane žrtve pobacane u 149 masovnih grobnica diljem bivših okupiranih dijelova Hrvatske sa više od 2500 nevino pobijenih civila i hrvatskih branitelja još uvijek nema optužnica, pravomočnih presuda ni osuđenih izvršitelja. Nadam se i vjerujem da će „sudbena vlast“ , kako to i naši zakoni predviđaju sama otkloniti kukolj iz svojih redova i to što prije. No, proces obrazovanja i stručnog osposobljavanja te napredovanja u sudstvu dug je i spor proces, a alternativa nije „revolucionarno“ sudstvo. Povijest je pokazala da je i takvo opasno za ljudska prava i slobode građana kao i ono „korumpirano“. Jedini lijek je obrazovanje, profesionalnost, otpornost na korupciju i vezanost na Ustav i zakone, a ne na političare, moćnike i bogataše. Podržavate li neovisnost Katalonije? Nisam u potpunosti upoznat sa svim detaljima i dugom poviješću procesa odvajanja i osamostaljenja Katalonije od Španjolske, no, ono što mi je dostupno, tjera me na zaključak da je u pitanju jedan dugotrajan etnički i politički sukob Španjolaca i Katalonaca, pun strasti, mržnje, negativnih emocija, osobito osporavanja izražavanja katalonske kulture, tradicije i samosvojnosti. Sve to izazvalo je taloženje ogromnih frustracija milijuna ljudi u Kataloniji i Španjolskoj, što je uobičajeno za takva politička stanja i danas smo na pragu jednog velikog međunacionalnog sukoba na europskom tlu. Međutim, Katalonija za razliku od država bivše SFRJ nije imala uporište za svoju secesiju od Španjolske u njihovom ustavu, poput Hrvatske, Slovenije, Kosova, BiH,Crne Gore, Makedonije i Vojvodine, što im dodatno ustavnopravno otežava sadašnje stanje, a Španjolskoj daje prednost u možebitnom nasilnom rješavanju etničke i nacionalne krize. S ljudske strane, molit ću se Bogu da sve skupa završi bez krvoprolića i da se nađe kompromis u interesu Katalonaca i Španjolca, ali i drugih građana koji tamo žive u miru. Vidim da se, ponukani tom tragičnom krizom, javljaju i kod nas notorne i neodgovorne političke budale s još opasnijim, protuhrvatskim suludim idejama o „samostalnosti“,“nezavisnosti“, “secesiji“ hrvatske Istre. Neshvatljivo i vjerujem neostvarivo, u interesu hrvatskog naroda i jedinstvene države Hrvatske.

Autor: