S Kupresa puše bura, naši stari bi rekli ,,puše s vr Malovana" ova naša bura koja nas prati od bešike do groba. Puno je godina prošlo, ali jutros u svojoj glavi ponovo čujem topove. Čujem onu grmljavinu haubica i minobacača iz 92. koja je nadjačala i ovu našu Kuprešku, Malovanjsku, Šujičku buru. Odnila je bura te 92. mnoge naše snove, odnila je radost i mladost, a dobila nam miris baruta i krvi ,,s vr Malovana". Odnila nam je bura četiri godine mladosti u nepovrat, odnila nam je i drage prijatelje, rođake, poznanike i mnoge dotad strane i nepoznate ljude koji su nam sad priko noći postali bliži i od oca i od brata. Jedan mladić Riječanin, prvi je, ali i posljednji put u životu na licu osjetio ovu našu buru i svima nam priko noći postao najbolji prijatelj, rođak i brat, a poslije njega došli su na udar ove naše bure i Hercegovci i Vukovarci i mnogi znani i neznani i mali VELIKI ljudi kojima je ova naša bura najlipša najdraža i najsvetija jer je NAŠA. I nema nigdi na svitu lipšeg polja i lipšeg cvića kao na Kupresu. Nije ni čudo kad raste iz krvi i zemlje za koju nije žao život dati, a bura ga miluje i priča mu o ljubavi onoj bezuvjetnoj, onoj mladalačkoj. Ovo je zemlja koja se zalivala krvlju koja se volila usprkos i buri i snigu. Zemlja i polje na kojem raste najlipše cviće i koju nije lako ostavit.... Tutnje topovi u mojoj glavi danas, puše ova naša bura, ali nekako slabo. Danas bi tribala bit puno jača, toliko jaka da odnese moje poruke mom bratu i sestri, daleko od Šujice, mom prijatelju daleko od Kupresa, mom rođaku daleko od Duvna, svim našim vitezovima, braniteljima koji u glavi danas čuju topove, ali su daleko od naše bure ,,s vr Malovana". OVA ZEMLJA PLAČE ZA VAMA! Stipe Zrno