Šokantno ali istinito... Ako je suditi po dostupnoj dokumentaciji, veliki prijatelj predsjednika Počasnog bleiburškog voda Bože Vukušića klasičan je primjer špijuna koji je odrađivao prljave poslove za UDBA-u. Pogledajte priložene dokaze... Najavom otvaranja državnog arhiva i činjenicom da će Roman Leljak biti jedan od angažiranih oko ovog procesa, zatreslo se tlo obavještajnog podzemlja. Leljak, osoba koja se istom tematikom pozabavila u Sloveniji, sada će u istom cilju svoje iskustvo i spoznaje iskoristiti i u Hrvatskoj, što je izazvalo različite reakcije. Nemali je broj onih koji se boje kako će u negativnom kontekstu biti javno obznanjeno i njihovo ime pa su napadi na Romana Leljaka i njemu samom bili očekivani. – Sve ovo sam očekivao jer sam slične stvari već prošao. Znao sam da me nitko ne može argumentirano napadati za posao koji obavljam pa se preko kojekakvih medijskih komentatora i “povjesničara” krenulo na ovaj način – smireno objašnjava Leljak. Hajku na slovenskog istraživača pokrenuli su pojedini mediji poput Jutarnjeg lista, a Roman Leljak smatra kako se sve može zahvaliti glavnom tajniku Počasnog bleiburškog voda Boži Vukušiću koji je inim medijima dostavio informaciju o “Leljaku kao oficiru, profesionalnom špijunu i bivšem obavještajcu JNA” te općenito kao vrlo nečasnoj osobi. Bože Vukušić učinio je sve kako bi se opravdao uz tvrdnje kako je u trenutku za kojeg ga se sumjiči da je dokumente o Leljaku predao Jutarnjem listu, zapravo bio na svetoj misi zadušnici za “hrvatskog domoljuba, pukovnika HV-a, Nediljka Vegara… I sve bi to zvučalo uvjerljivo, da nismo došli u posjed dokumenata koji jasno opisuju – tko je zapravo Vukušićev prijatelj iz emigrantskih dana. Nediljko Vegara je dokazano od strane Partije unovačen kao hrvatski neprijatelj broj jedan čija je zadaća bila špijunaža “ekstremnih Hrvata”. Tako u dokumentu SDB-a jasno ispisanim slovima stoji kako je Vegara “ubačen među ekstremiste”. Prijatelj Bože Vukušića okićen činom generala u Hrvatskoj je, dakle, klasičan primjer špijuna koji je odrađivao prljave poslove za UDBA-u i ujedno osoba kojoj je Vukušić bio na misi. Oko cijele priče Roman Leljak se niti najmanje ne uzbuđuje i kaže: – Napadači na mene su ljudi školovani od “onog sistema” i njima je cilj da se ne saznaju stvari koje bi mogle prodrmati političku garnituru u koju su duboko ukorijenjeni. Meni u prilog idu moji radovi, a njima u prilog ne ide činjenica da se tako srčano opiru otvaranju arhiva. Jednostavno, neću obraćati pozornost na njihove prljave ratove – jasan je Leljak koji će otvaranjem arhiva objelodaniti imena i prezimena mnogih “suradnika i prijatelja” hrvatskih javnih ličnosti. Iz ove priče, vrlo je jednostavno zaključiti tko je kome ovdje prijatelj, a tko neprijatelj.