SDP-u je nužan proces demokratizacije i sučeljavanja s prošlošću

Sučeljavanje s prošlošću je sučeljavanje s vlastitom, nacionalnom poviješću, primjerice iz doba  totalitarizama, koji su grubo kršili ljudska prava u najširem smislu te riječi. Posebice se to odnosti na genocid, democid, holokaust, krivnje za rat, zločine protiv čovječnosti, rasizam, i sustav represivnog doušništva. U užem smislu pojam označava i zaključke koji su izvedeni iz iskustva na političkoj i kulturnoj razini. Termin se također rabi kao skupni naziv za aktivnosti kojima društva koja se temelje na demokraciji i poštivanju ljudskih prava, obrađuju sučeljavanje s počinjenim zločinima iz prošlosti u doba diktature i totalitarizma.. Proces  otvorenog i javnog sučeljavanja s prošlošću temelj je neopterećene budućnosti  naroda koji u svome tkivu ne želi kancerogene zametke budućih sukoba zbog neobjektivog tumačenja prošlosti. U razdoblju bolnog izvlačenja iz komunističkog totalitarnog sustava Hrvatska je preživjela velikosrpsku  agresiju i otvoreni rat.  Ratnih godina, dok je  suverenistička mladost krvarila na bojišnicama,  jugofilna vrhuška se  uhljebila u medijskim,političkim strukturama i udrugama civilnog društva. Odmah su krenuli kukati i pucati iz svih oružja u nedostatke hrvatske demokracije.  U takvim okolnostima, nehotice su učinili dugoročno dobro HDZ-u, jer se isti pod udarom kritika postupno dodatno demokratizirao i  sučelio s posljedicama negativnih perioda hrvatskog nacionalizma kroz povijest. . Grijesi i zločini komunističkog sustava lukavo su trebali biti kamuflirani pod antifašizam, zaboravljeni i neosuđeni. SDP, pravni i ideološki sljednik SKH uspio je krivotvoriti stvarnost i prošlost.  Zbog pristranih kritičara i jugofilnih prokomunističkih struktura, u nedostatku objektivne analize, kroz godine je izrastao u sve čudovišnijeg kljunaša (političkog,povijesnog i ideološkog), usvajajući  i neke po Hrvatsku antisuverenističke odlike. Danas te odlike opravdano povezujemo s naslijeđem ORJUNAe ( Organizacije jugoslavenskih nacionalista).  Apsurdna i autodestruktivna pojava osmišljena je kako bi se kao temelj demokratske Hrvatske podvalilo komunističko naslijeđe.  U  procesu demokratizacije i sučeljavanja s prošlošću SDPa  presudnu ulogu će igrati novinari svih profila. Njihov konačno kritički pristup stanju demokratske svijesti u SDPu može osigurati da čudan jugofilnokomunističkoliberalni križanac  dobije suvremene socijal demokratske temelje, poželjne u svakom društvu. Promatranje  SDPovih konferencija za medije znalo me ostaviti u čudu, bez teksta. Pred Milanovićevim egom (ili nečim drugim) novinarske usne ostajale su bez glasa, bez pitanja, unatoč stotinama upitnika  koji su jecali iz svakog kutka obrađivanih tema. U gomili stranačke i ideološke sljedbe čitalo se samo zadovoljstvo. Dok se Milanović dičio pseudo- demokratskim iskoracima SDPa, pred njim su  odstranjivani mnogi dužnosnici stranke bez ikakove krivnje,  (Picula,Antunović,Vidović....)  Jednim potezom vođe brisani su  stranački ogranci, gradske i županijske organizacije... U naletu neurotičnog nadahnuća Milanović se „proslavljao“ cijelom plejadom  nesuvislih, uvredljivih  i nacionalno štetnih izjava trajno  zabilježenih  pod mrežnim terminom „Zoranizmi“. Uz klicanje stranačkih masa. Vrhunac „kreacije“ bilo je  postavljanje moralnih visinskih ljestvica  koje su  preko noći,  mijenjale broj prečki, ovisno o predsjedniku omiljenom ili neomiljenom liku.   Svoj dijabolični klimaks  su doživjele na Mladenu Pejnoviću i sličnima koji  nose minimalno 16 milijardi  razloga za razgovor s institucijama države. Tako je utvrdila Državna revizija.  I takav opasan scenarij  vodstvo stranke je  nagrađivalo Milanovićevim  mandatima na čelu stranke.  Bez pokušaja kritike. Pomalo zaboravljeni PRVI podpredsjednik SDPove vlade,  Čačić, prolazio je  kroz i ispod ljestvobarijere , unatoč  desetke milijuna teškoj gospodarskoj muljaži i  desetke milijuna teškom poreznom dugu poduzeća, koje je stručno rasturao, pa je sve palo u zastaru!  Za  mainstream  novinare -kao nikad otkriveno –unatoč objavljenoj knjizi o „velikom poslovnom uspjehu“ Radimira Čačića. O Milanovićevoj pseudodemokraciji svjedočio je  i Zlatko Komadina, kojemu je  ukinut pristup bazi podataka članstva, te mu je tako onemogućeno elektronsko i telefonsko komuniciranje s članstvom u kampanji. Slabašni  otpor brzo je utihnuo pod medijskom mrežom. Linić je nakon političke dekapitacije ukazao na poduži popis nedopustivih,  i kaznenih djela pod ravnanjem Zorana Milanovića. Stranačko vodstvo je prešutjelo. Mreža unutar DORHa i pravosuđa se pobrinula da optužnice  nikada ne budu pokrenute, dok sva nedjela,  uigranim modelom ne padnu u zastaru. Upetljalo se u priču i obiteljsko naslijeđe, brat Krešimir koji je javno  bratovim imenom ucjenjivao i dobivao poslove,   široki angažman supruge Sanje,  milijunski eurski krediti  bez adekvatne hipoteke.... (podsjetit ću da je „autokrat i diktator“ Tuđman bio doslovno razapinjan zbog nepodopština unuka ). Politička papazjanija  je poput lošeg, znanstveno fantastičnog filma klizila pored gledatelja i  bez  ozbiljnih  reakcija mainstream medija. Stranačko vodstvo je i dalje šutjelo diveći se Milanovićevim  oratorskim eskapadama. Korištenje laži nije velika novost u politici.  Ali način na koji je Milanoviću polazilo za rukom lagati bez posljedica i bilo kakvog propitkivanja mainstream novinara je jedinstven dokaz njegovih „magičnih“ moći.  Vodstvo stranke je klicalo svakoj.  Istaknut ću samo nekoliko  frapantno prešućivanih: 1.)„Dajem Vam riječ,tako mi Boga, neću se osvrtati ni na to što je bilo ranije. Uprijet ću svoje ... snage u to da u raspravama ne upirem prstom u one koji će biti opozicija........predbacujem što su radili njihovi prethodnici. To je jalovo,nekorisno i loše za Hrvatsku.“ iz nastupnog saborskog govora Zorana Milanovića, 23.prosinca 2011.   Tako je zborio Zoran Milanović zaklinjući se Bogu i hrvatskom Saboru. Ne sjećam se da je itko  propitkivao laž proizašlu iz zakletve u skoro svakom Milanovićevom nastupu. 2.)    „ Nismo ništa obećali“ ponavljao je  premijer Milanović. Tu bi svako  pitanje o Planu 21 prestajalo. 3.)    26.lipnja 2014. Milanović,Vesna Pusić i MVEP se   oglušuju na javna i službena upozorenja da traje screening Srbije u poglavlju 23. i 24., te da je vrijeme nešto poduzeti kako bi srbijanski pokušaj regionalnog žandarmiranja suzbili.  Unatoč oj prigodi nisu učinili ništa  kako bi u mjerila uvrstili jasan međunarodni pravni problem. Novinarska znatiželja je opet pokleknula. U 2016.  „magičar“ uspijeva uvjeriti velik dio auditorija kako je za  hrvatski debakl pred srpskim ulaskom za pregovarački stol isljučivi krivac HDZ/MOST. 4.)    Bjesomučni nasrtaj na žrtvu Vukovara, vladinim kršenjem javnih nadležnosti, teškim kršenjem čl.8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, policijskim terorom i do tada neviđenom antisuverenističkom kampanjom, odnio je jedan život i SDP duboko zavadio s dragovoljcima i braniteljima DR.  Otpor je artiluliran kroz Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Tek je Odluka Ustavnog zaustavila nasrtaj, dajući za pravo dragovoljcima i suverenistima. I taj demokratski masakr, pod palicom ZM i sudjelovanjem svih stranačkih struktura, ostao je neosuđen i  medijski zaboravljen. 5.)    Količina  laži i povijesnih falsifikata koju su stranački pripadnici izgovorili tijekom dijabolične akcije pravosudne zaštite udbaških zločina, popularno nazvane Lex Perković, razotkrila je monstruoznost komunističke,zločinačke podvale Hrvatskoj. Nulta točka prijepora u sučeljavanju s prošlošću  jeste proces pretvorbe i privatizacije. SDPova zaštita i prikrivanje komunističkih struktura koje su proces započele 1998. te u njemu vrlo „uspješno“ sudjelovale mora prestati, ukoliko SDP kao stranka želi opstati. Rezultati izbora otvaraju  mogućnost da SDP i strateški krug pristalica konačno pokrenu proces demokratizacije i sučeljavanja s prošlošću unutar svojih redova. Proces će za mnoge  a posebno za širi sustav umreženih biti  bolan.Trebaju shvatiti i stvarno prihvatiti nekoliko točaka. Žive u demokratskoj Hrvatskoj. Jugoslavija je zasluženo odumrla. Temelj demokratske i suverene Hrvatske je Domovinski rat.Komunistički sustav je bio zločinački totalitaran. Zločine komunizma treba istražiti i osuditi a žrtve verificirati. Komunističke arhive konačno moraju otvoriti.  Kad stranka  prođe kroz proces demokratizacije, postat će mogući temelj, za svako društvo poželjnih, socijal-demokratskih stremljenja.  Do tada ostaju zatvoreni u jugofilnom hotelu krivotvorene i fabricirane prošlosti dok „hodnicima“ odjekuje: „ You can check- out any time you like, but you can never leave!“ Željko Maršić-Zenga  p.s. riječ magija na mjestima za  riječ čarolija također svjedoči o potrebi predmetnog procesa.