Za priču o prijevarama na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj (o čemu je pisao naš portal) iz koje se jasno vidi kako su Državno izborno povjerenstvo i vlasti napuhavali broj birača u Hrvatskoj od 1992. kada ih je bilo 3,5 milijuna (što je najbliže istini) do zadnjih predsjedničkih na kojima je bilo 4,5 milijuna birača, zainteresirali su se njemački Der Spigel i New York Times. Podaci zapravo otkrivaju kako su Josipović i prije njega Mesić dolazili do velike razlike ispred protukandidata. Nitko se godinama u Hrvatskoj nije htio ozbiljno pozabaviti brojem registriranih birača. Jednostavno je neshvatljivo da je na prvim predsjedničkim izborima 1992.godine bilo registrirano 3,5 milijuna birača, a primjerice na posljednjim 2010. čak milijun birača više, iako je u tih dvadesetak godina broj stanovnika u Hrvatskoj smanjen za pola milijuna. Prema popisu stanovništva iz 1991. u RH je živjelo 4.784.265 stanovnika, 2001. bilo je 4.437.554, a na posljednjim 2011.godine 4.284.889 stanovnika. Dakle, od 2000. godine kada na čelo Državnog izbornog povjerenstva dolazi Branko Hrvatin počelo se manipulirati s brojem građana u Hrvatskoj koji izlaze na izbore. Ta se brojka prema DIP-u uvijek vrtjela od 4,2 do 4,5 milijuna glasača, po čemu ispada da je na zadnjim izborima za Predsjednika Republike, kada je Josipović u drugom krugu pobijedio Milana Bandića, bilo više birača nego stanovnika. Nitko nije smatrao da bi od tog broja (ipak, možda) trebalo odbiti osobe mlađe od 18 godina koje nemaju pravo glasa, a takvih je prema službenim podacima 960 tisuća. Kako je Ivo Josipović prijevarom uz pomoć DIP-a postao predsjednik! Na predsjedničkim izborima 2009/2010 godine DIP je objavio da ima sveukupno 4.495.006 birača od čega u Hrvatskoj 4.088.798 i 406.206 u Dijaspori. Prvi krug ( službeni rezultati DIP-a) Broj birača 4.495,233 Glasovalo 1.975,441 Važeći listići 1.954,441 Nevažeći 20,890 Izlaznost 43,96 posto 1. Ivo Josipović 640,594 glasova 2. Milan Bandić 293.068 glasova 3. Andrija Hebrang 237.998 glasova 4. Ostalih devet kandidata ukupno 782.811 glasova Dakle ukupan broj Hrvata nije isto što i broj birača koji imaju pravo glasa, jer DIP od broja 4.495,006 nije odbio osobe do 18 godina, kojih ima oko 960.037 po zadnjem popisu. Dakle, stvarni broj birača je 3.535,491! Izlaznost od 43,96 posto na 4.495,233 birača je 1.975,441 glasova (obračun po DIP-u), dok je izlaznost od 43,96 posto na 3.535,491 birača 1.554,202 glasova što je stvarni obračun. Isti postotak izlaznosti, a pojavila se fiktivna razlika od 421.239 glasova!!! Kada se glasovima ostalih devet kandidata koji su dobili 782.811 glasova pridodaju glasovi Bandića i Hebranga, dobije se broj od 1.313,877 glasova za 11 kandidata! Kada se odbije 20.890 nevažećih listića ispada da je točno 1.533.123 birača biralo predsjednika. Što znači da je 12. kandidatu Ivi Josipoviću trebalo pripasti (kada se odbiju glasovi ostalih 11 kandidata) točno 219.246 glasova, što je za 73.822 glasova manje od Milana Bandića i čak 18.752 manje od glasova Andrije Hebranga! Po tome ispada da su u drugi krug trebali ići Milan Bandić i Andrija Hebrang!! No, dodavanjem 421.239 fiktivnih glasova, Ivo Josipović ulazi u drugi krug s velikom prednošću od 347.526 glasova nad Milanom Bandićem i stvara krivu percepciju kod glasača u drugom krugu. Drugi krug: (službeni rezultati DIP-a) Broj birača 4.495,528 Glasovalo 2.253,570 Važeći listići 2.222,607 Nevažeći 30.547 Izlaznost 50,13 posto 1. Ivo Josipović 1.339,385 glasova 2. Milan Bandić 883.222 glasova Priča s manipulacijom se ponavlja Izlaznost od 50,13 posto na 4.495,528 birača je 2.253,570 glasova (obračun po DIP-u.) Izlaznost od 50,13 posto na 3.535,491 birača je 1.772,342 glasova (stvarni obračun)! Isti postotak izlaznosti, a pojavila se fiktivna razlika od 481.228 glasova!!! Kada se odbije 30.457 nevažećih listića ostaje za podijeliti Bandiću i Josipoviću točno 1.741,795 glasova birača koji su birali predsjednika Hrvatske u drugom krugu. Milan Bandić je dobio 883.222 glasova po DIP-u, a Ivo Josipović je onda trebao dobiti razliku do 1.741.795 koja iznosi 858.410, što je manje za 24.812 glasova od Milana Bandića. Po tome je Milan Bandić trebao postati predsjednik Hrvatske! No, pridodavanjem 481.228 fiktivnih glasova Ivo Josipović dobiva ukupno 1.339,385 glasova, odnosno pobjeđuje za 456.163 glasova i prijevarom postaje predsjednik. Dakle cijela perfidna igra koju su osmislili komunistički mozgovi je igra riječi između broja Hrvata i broja birača. DIP koristi podatak da je broj birača 4.495,528, a to je zapravo ukupan broj stanovnika Hrvatske plus Dijaspora. Pravi broj birača je 3.535.491 (prema zadnjem popisu) kada se odbiju osobe do 18 godina. Izračun postotka izlaznosti se ne može dobiti dijeljenjem između broja birača koji su glasovali i ukupnog broja Hrvata, već dijeljenjem između birača koji su glasovali i onih koji imaju pravo glasa. Sada je jasno kako je fiktivna razlika između pravog i lažnog broja birača gubitnike pretvarala u pobjednike, kako u ovom slučaju tako i kod predsjedničkih izbora 2000. kada je Stjepan Mesić pobijedio Dražena Budišu o čemu možete čitati slijedeći tjedan. Je li konačno došlo vrijeme da institucije u ovoj zemlji zaista počnu raditi svoj posao?  

• Autor: I.L.Vrkić/D.Boroš
• Photo: Robert Anic/PIXSELL

Izvorni članak pogledajte OVDJE