SIN KOLJAČA TOVARIŠ JOSE: Stipe Mesić doušnik Udbe? ‘Rekao je da bi tolerirao hapšenje svih dužnosnika obrane iz Hrvatske’ (FOTO) Intriganti detalji iz Mesićeve biografije, ali i neka svjedočanstva mnogo toga otkrivaju. Vječni bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić nedavno je ustvrdio da ne misli umirati, a dok god je živ, porezni obveznici plaćat će povlastice koje uživa djelujući u Uredu bivšeg predsjednika. I kao da mu brojne povlastice nisu dostatne, Mesić svako malo javnost počasti nekom novom izjavom koja bi se mogla okarakterizirati kao vic koji više nikome nije smiješan. Jer Mesićevi vicevi izlizali su se baš kao i sve njegove kameleonske transformacije po kojima je postao prepoznatljiv, a zbog kojih se njegova vjerodostojnost urušila poput kule od karata. Od 90-ih do danas bivši je predsjednik promijenio više dresova nego ponajbolji igrač Barcelone. Dok je 90-ih godina hodao po dijaspori s prstom u uhu pjevajući ustaške pjesmuljke, danas se transformirao u prvog antifašista u Hrvata, koji s pozornica bjesomučno zaziva lik i djelo Josipa Broza Tita. Bilo kako bilo, Mesićeva biografija česta je tematika u dijelu javnosti i koliko god da se trudili ona nikako ne uspijeva pasti u drugi plan. Jer niti on sam sa svojom politikom ne misli skloniti se s političke scene, već se na istoj nameće kao analitičar, kroničar te moralna vertikala koja o svemu ima mišljenje. Gotovo svaka biografija hrvatskog političara, a time i Mesića, nameće neka nova pitanja otvarajući poglavlja prošlosti od koje neki još uvijek nisu oprali ruke. Je li Mesić bio doušnik Udbe pitanje je koje se nameće iz njegove biografije, ali i dokumenata koji su u posjedu našega portala. Postoji li mogućnost da ga je na vezi držao Kolja Družić te govore li detalji iz ove dokumentacije koju objavljujemo doista priču o čovjeku kojem je hrvatski narod povjerio čak dva mandata na čelu države? Nepoznanica je u njegovom slučaju mnogo, ali detalji iz ove priče svakako su intrigantni. Naime, moguće je da je Mesić kao predsjednik predsjedništva SFRJ nudio svojevrsni pakt vrhu JNA, prema pisanju i govorenju generala JNA Veljka Kadijevića. Mesić je bio hrvatski član Predsjedništva Jugoslavije, a u Beogradu je navodno često sjedio s onima koji su pripremali vojni prevrat u Hrvatskoj. Igrao je dvostruku igru, tvrdio je to Kadijević dodajući da je i Marković predlagao hapšenje Tuđmana i Miloševića. “Treba podržati Mesića protiv Tuđmana onda bi cijela stvar oko Jugoslavije bila riješena. Treba uhapsiti Tuđmana i Miloševića i sve će biti rješeno”, svjedočio je ovaj. Mesić je prema Kadijevićevom kazivanju imao velike ambicije. U njegovom kabinetu vodio je razgovore. “Nikada nije zaobišao temu kako je on liberal, a Tuđman despot”, prepričavao je dotični. I Aleksandar Vasiljević u svojim je razgovorima spominjao bivšeg hrvatskog predsjednika. “U jednom našem razgovoru Mesić je rekao kako bi tolerirao hapšenje svih dužnosnika MUP-a i obrane iz Hrvatske osim Špegelja i Boljkovca. Na njihovoj zaštiti je inzistiro. Razmjena informacija i podataka s Mesićem bila nam je mnogo važnija i nismo htjeli ugroziti te kanale”, tvrdio je Vasiljević. Špegelj, Manolić, Boljkovac i bivši predsjendik Mesić očito su ratnih i predratnih godina bili dio tima koji je igrao neku svoju igru. A jesu li bili dio onih koji su prokazivali svoj narod boreći se za Jugoslaviju, pokazati bi trebali povijesni eksperti. No, u svakom slučaju kada se tek dijelom secira Mesićevo obiteljsko stablo mora se priznati da se i ondje kriju neki čudnovati elementi. Mesićev otac Tovariš Josa Priču o partizanskim zločinima svojedobno je ispričao Hrvatski list progovarajući o ulozi Tovariš Jose. Dotični je Mesićev otac koji se smatra odgovornim za likvidaciju 74 stanovnika Orahovice. Vođe partizanskog pokreta i Komunističke partije počinili su masovan zločin na orahovačkom području u Slavoniji. Orahovica je inače rodni grad Stipe Mesića, a stariji žitelji tog mjesta svjedoče o odvođenju žitelja na put bez povratka. Bivša Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava došla je do popisa 74-ero osoba iz Orahovice, koje su partizani iz njihovih domova odveli na put bez povratka. Likvidirani su na okrutne načine, a o tim zločinima svjedoči i ispovijest Matije Pokrivke. Kako je tvrdio, partizani su većinom uhićene Hrvate klali noževima. Toj metodi radije su pribjegavali nego strijeljanju. Hicima iz pušaka skrenuli bi pozornost na krvavi pohod kojega su obavljali. Po Orahovici, ali i selima oko nje uhitili bi i odveli one za koje su znali da su antikomunisti te one koji su djelovali pod sloganom ‘S Kristom protiv komunista’. Ti ljudi u pojedinim slučajevima pozivani su u Orahovicu na razgovor. Onda bi im se gubio svaki trag. Na popisu onih koji se nikada nisu vratili uglavnom su muškarci 30-tih godina, ali bilo je tu i dječaka od 16 godina. Jedan od odvedenih jest i Ivan Pokrivka, Matijin bratić čije mjesto počinka jest masovna grobnica nedaleko od Orahovice. Ivan je za života bio fotograf i lugar kojega su likvidirali kada je imao svega 30 godina. Uhićen je zašto što je mrzio Jugoslaviju, a volio Hrvatsku. Kada su ga poveli molio je da ga poštede jer ima ženu i djecu. Ali zločinci milosti nisu imali. Umro je u groznim mukama. Jedan njegov sin danas živi u Australiji te je dolazio u Hrvatsku pokušavajući pronaći očeve posmrtne ostatke. No, u masovnoj grobnici takvo što nije bilo moguće pronaći. Bila su to vremena užasne komunističke strahovlade i terora, a Matije odgovornim za te zločine drži Josipa Mesića zvanog Tovariš Josa. Uz njega, odgovornost za zločine snosi i Manolić, uvjeren je u svojem svjedočanstvu Matija. Inače, Tovariš Josa bio je šef Narodnooslobodilačkog odbora, odnosno partizanski politički komandat za osječku oblast. Radom je bio koncentiriran na područje od Našica do Voćina, a bez njegova znanja ništa se nije moglo događati. On i Manolić su od 1983. bili članovi Komunističke partije te su jasno kao takvi širili komunizam. Kasnije su Josu lokalni čelnici nagovorili da se obračuna s Hrvatima. U Orahovicu je bila udana i Pokrikova sestra. Kada je izgubila muža odala se alkoholu, a kada ju je ovaj pitao zašto toliko pije, ona mu je odgovorila: “Kako neću piti, znaš li ti kako vrišti čovjek kad ga kolju? Rika svinja je ništa prema riki čovjeka kojega kolju, a ja sam bila u vinogradu kada sam vidjela da partizani kolju našeg čovjeka”. Za ove zločine u Orahovici nikada nitko nije odgovarao, kao što vrlo vjerojatno Stipe Mesić nikada neće odgovoriti na pitanja koja se nameću o njegovoj biografiji.