SKANDALOZNO SUĐENJE - Bošnjačko pravosuđe za navodne ratne zločine u Prozoru optužilo vojnika HVO-a

09.01.2016. 10:02:15

SKANDALOZNO SUĐENJE - Bošnjačko pravosuđe za navodne ratne zločine u Prozoru optužilo vojnika HVO-a koji je SPAŠAVAO civile samo zato jer je im nedostaje "zločinaca" Na suđenju za zločine počinjene na području Prozora, svjedokinja Odbrane je izjavila da je optuženik Nikola Marić spasio život njoj i njenoj djeci kad ih je htio ubiti njegov brat. Zaštićena svjedokinja B je kazala da je živjela u selu Lug (općina Prozor), a da su joj 1993. supruga i oca ranili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Optuženi Marić, kojeg je poznavala iz viđenja, donio joj je pomoć. "Došao je na moja vrata i donio 560 maraka i pun gepek hrane. Rekao je: 'Kad moja žena ogladni, i tvoje će dijete.' Mom je ocu rekao: 'Dedo, što ti treba, meni reci' ", navela je svjedokinja. Ona je kazala da je u studenom 1993. nju i dvoje djece iz kuće izveo pokojni brat optuženog Marića, zvani Cijela, dok je treće dijete uspjela sakriti na balkon. "Ugledala sam tada Antu glib i Nikolu Marića, koji je rekao: 'Pusti je, Cijela. Ti nju, ja ću tebe. 'Tada sam se onesvijestila ", rekla je svjedokinja. Odgovarajući na pitanje Tužilaštva, ona je negirala da joj je Marić pomogao jer je njezin muž bio u HVO-u, navodeći "da su tada svi bili u HVO-u". "Pomogao mi je iz dobrog srca", navela je ona. Ova svjedokinja je kazala da je bošnjačko stanovništvo, uključujući i njene srodnike, protjerano iz Luga, dok je ona naselje napustila tek u siječnju 1994., kada je otišla kod muža koji se liječio u Zagrebu. Marić je, kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen po 25 točaka optužnice da je od studenog 1992. do listopada 1993. sudjelovao u ubojstvima, mučenju i drugim nečovječnim djelima počinjenim nad bošnjačkim stanovništvom u Prozoru. Na ovom ročištu, iskaz je dala i svjedokinja A, koja je navela da je krajem kolovoza 1993. došla u selo Duge sa suprugom, koji je pušten iz logora Dretelj. U tom je selu, kako je kazala, ostalo nešto Bošnjaka, te ona i suprug, koji su bili u mješovitom braku. "Nismo se slobodno kretali. Bojali smo se nepoznatih vojnika HVO-a. (...) Nikola Marić je dolazio dva-tri puta tjedno, popio bi kavu i nudio pomoć ", ispričala je A. Ona je kazala da su se preostale djevojke bošnjačke nacionalnosti krile zbog straha, ali bi dolazile kućama da se okupaju kada je Nikola Marić u selu, jer se tada nisu bojale. Suprug ove svjedokinje je rekao da je iz logora izašao zahvaljujući mješovitom braku, zbog kojeg je i ostao na Dugama kada je protjerano stanovništvo. "Kad bi Nikola Marić došao kod mene, ja bih sjedio slobodno kući. (...) Sam njegov boravak pružao mi je zaštitu. Veselili bi se kad dođe ", kazao je svjedok. Na suđenju za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prozora, svjedok Odbrane je ispričao kako mu je optuženik Nikola Marić 28. kolovoza 1993. spasio život. "Popeo sam se na kamion za razmjenu sa ženom i punicom. Vojnik je kazao: 'Izlazi, majku ti balijsku, što ćeš ti tu !?' Uzeo je pušku - hoće da me ubije. Tada 'Folcika' dolazi Nikola Marić. Povikao je: 'Ne!', I tako me spasio ", prisjetio se zaštićeni svjedok C. On je izjavio da je potom, s još nekoliko vojno sposobnih muškaraca iz sela Višnjani (općina Prozor), odveden u Srednjoškolski centar u Prozoru, gdje je bio zatvoren do sredine prosinca 1993., a nakon toga je prebačen za Mostar iu logor Dretelj. U srednjoj školi u Prozoru nije viđao optuženog, rekao je svjedok, dodavši da ništa loše nije čuo o njemu. Marić je, kao bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen po 25 točaka optužnice da je od studenog 1992. do listopada 1993. godine sudjelovao u ubojstvima, mučenju i drugim nečovječnim djelima počinjenim nad bošnjačkim stanovništvom u Prozoru. Na ovom ročištu iskaz je dala Slobodanka Milović, koja je ispričala da je sa svekrom i njegovom ženom stigla u naselje Lug (općina Prozor) kod roditelja optuženog Marića. Ona je navela da su u kući obitelji Marić bili jedan dan, zajedno sa srpskim obitelji Rajković, koje je Nikola Marić obilazio iu Prozoru i pomagao ih. Nakon toga, kako je posvjedočila, Marićeva obitelj ih je zbog sigurnosti prebacila u naselje Borovnice. Tu su se zadržali oko osam dana, a nakon toga su se vratili u grad. "Jedne prilike 1993. Nikola Marić se pojavio na mojim vratima s ruksakom punim hrane, jer je saznao da mi je muža zarobila Armija BiH u Konjicu. Kazao je: 'Djeca ne smiju biti gladna' ", navela je svjedokinja i dodala da mu je dužnik do kraja života. Ona je izjavila da muslimanske obitelji koje su živjele u zgradi gdje i njezin svekar, nisu cijeli rat ostale tu. Na pitanje Tužilaštva svjedokinja Milović nije znala reći što je bilo s muslimanskim obiteljima u srpnju 1993. u Prozoru. Na pitanje optuženog Marića svjedokinja je odgovorila da on nije mogao sudjelovati u prozorskom sukobu u listopadu 1992. jer se nije moglo ući u grad. Tužiteljstvo je konstatiralo da je riječ o mišljenju svjedokinje. Suđenje se nastavlja 15. siječnja.  BIRN

Autor: