SLUČAJ LORA PRIVODI SE KRAJU, ČEKAJU SE ZAVRŠNE RIJEČI

26.03.2022. 08:26:00

REPUBLIKA HRVATSKA ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU 

Odjel za suđenje u predmetima 

ratnih zločina 

Poslovni broj: K-Rz-12/2015 

Zapisnik s rasprave kod Županijskog suda u Splitu 

od 21. ožujka 2022. 

Kazneni predmet: Tužitelj: ŽDO u Splitu 

Nazočni od suda: VLADIMIR ŽIVALJIĆ 

(predsjednik vijeća) dr. sc. VIŠNJA STRINIĆ 

IVONA RUPIĆ 

(članovi vijeća) 

Optuženik: Tomislav Duić i dr. 

Amorela Gusić (zapisničar) 

Zbog kaznenih djela iz čl. 120. st. 1. i dr. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91, 39/92, 91/92, 31/93, 35/93, 39/93, 108/95, 16/96. i 28/96 - dalje u tekstu OKZ RH), 

Broj ŽDO-a: K-DO-131/01 i K-DO-144/04 

Predsjednik Vijeća za ratne zločine otvara zasjedanje u 9,00 sati, te objavljuje sastav vijeća i predmet rasprave. 

Utvrđuje se da se rasprava vodi pred istim vijećem i u roku od tri mjeseca. 

Utvrđuje se da su na raspravu pristupili: 

1. Tužitelj: - zamjenica ŽDO-a u Splitu, Vesna Beširević 2. Oštećenici: - nitko 3. Optuženici: - 1. Tomislav Duić i 2. Emilio Bungur 4. Branitelji: - za prvooptuženika Hrvoje Alajbeg, odvjetnik u Splitu 

- za drugooptuženika Vinko Burazer, odvjetnik u Velikoj Gorici 

Utvrđuje se da su na raspravu pristupili prvooptuženik Tomislav Duić s braniteljem Hrvojem Alajbegom, odvjetnikom u Splitu, kao i drugooptuženik Emilio Bungur s braniteljem Vinkom Burazerom, odvjetnikom u Velikoj Gorici. 

K-Rz-12/15 

Na raspravu je pristupila i zamjenica ŽDO-a u Splitu Vesna Beširević, dok nije pristupila punomoćnica žrtava - oštećenika Sanja Ormuž, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Nobilo i dr. u Zagrebu. 

NASTAVAK RASPRAVE DOKAZNI POSTUPAK ZAVRŠEN 

Vijeća za ratne zločine ukratko iznosi dosadašnji tijek 

Predsjednik raspravljanja. 

U ovaj trenutak branitelj prvooptuženika traži riječ te navodi: nakon što je na raspravi u svojstvu svjedoka ispitan Mate Laušić, obrana prvooptuženika je pribavila i predložila da se tijekom rasprave pročita zapovijed o osnivanju konačišta ratnih zarobljenika od 30. svibnja 1992., a koju zapovijed su potpisali kako spomenuti Mate Laušić, tako i Marijan Biškić. Pa kako nismo bili u prilici ispitati Matu Laušića na okolnosti sadržaja i provedbe navedene zapovjedi, to obrana prvooptuženika predlaže da se u nastavku rasprave ponovno pozove i u svojstvu svjedoka ispita Mate Laušić, a kao što predlažemo da se pozove i u svojstvu svjedoka ispita i brigadir Marijan Biškić i to na iste okolnosti, a na koje okolnosti treba ispitati i Matu Laušića. 

Prvooptuženik navodi: logično pridružujem se prijedlogu svog branitelja, a obzirom da je dotični navedeni prijedlog iznio u suglasju sa mnom. 

Branitelj drugooptuženika navodi: suglasan sam s dokaznim prijedlogom obrane prvooptuženika jer držimo kako će nakon ispitivanja navedenih svjedoka biti razvidno kako su optužnice neutemeljene. 

Drugooptuženik navodi: pridružujem se stavu svog branitelja te sam i ja suglasan s navedenim dokaznim prijedlogom. 

Zastupnica optužbe navodi: protivim se prijedlogu obrane da se na raspravu pozovu i u svojstvu svjedoka ispitaju Mate Laušić i Marijan Biškić. Naime, kad smo već pročitali dokument koji spominje obrana prvooptuženika ja ne vidim što bi nam svjedoci mogli još reći o svemu onome što piše u dokumentu. 

Predsjednik Vijeća za ratne zločine upućuje stranke i publiku izvan sudnice, a kako bi se moglo odlučiti o netom iznijetom dokaznom prijedlogu obrane. 

Potom vijeće za ratne zločine donosi i nakon što su stranke i publika ponovno pozvani u sudnicu, objavljuje sljedeće rješenje 

Temeljem odredbi čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 odbijaju se prijedlozi obrane da se u nastavku dokaznog postupka pozovu i u svojstvu svjedoka ispitaju Mate Laušić i Marijan Biškić. 

Obrazloženje 

K-Rz-12/15 

Branitelj prvooptuženika Hrvoje Alajbeg odvjetnik u Splitu predložio je da se u nastavku rasprave pozove i u svojstvu svjedoka ponovno ispita Mate Laušić, te da se također na raspravu pozove i u svojstvu svjedoka ispita Marijar trebalo ispitati na okolnosti Zapovijedi o osnivanju konačišta ratnih zarobljenika od 30. svibnja 1992. S navedenim dokaznim prijedlozima suglasili su se sam prvooptuženik Tomislav Duić i drugooptuženik Emilio Bungur kao i branitelj drugoptuženika Vinko Burezer, odvjetnik u Velikoj Gorici. 

Zastupnica optužbe usprotivila se prijedlogu obrane da se u nastavku dokaznog postupka pozovu i u svojstvu svjedoka ispitaju Mate Laušić i Marijan Biškić iz razloga jer kada je već pročitan dokument koji spominje obrana prvooptuženika da ona ne vidi što bi svjedoci mogli još reći o svemu onome što piše u dokumentu. 

Vijeće za ratne zločine odlučilo je odbiti prijedloge obrane da se na raspravu pozovu i u svojstvu svjedoka ispitaju Mate Laušić i Marijan Biškić držeći kao je riječ o nevažnim prijedlozima te prijedlozima kojim bi se samo nepotrebno odugovlačio kazneni postupak. 

Naime, zapovijed Upravi vojne policije broj 511-791/92 od 30. svibnja 1992. o određivanju objekata kao privremenih konačišta ratnih zarobljenika koju je za načelnika Matu Laušića potpisao Marijan Biškić pročitana je na raspravi održanoj 20. siječnja 2022. (list 4969 spisa). Stoga vijeće za ratne zločine drži kako doista nema potrebe da se sada, a na jasne okolnosti navedene zapovijedi, u svojstvu svjedoka ispituju njen potpisnik Marijan Biškić kako i načelnik Uprave vojne policije Mate Laušić. Osim toga, Mate Laušić je povodom prijedloga obrane pozvan i ispitan na raspravi koja je u ovom kaznenom predmetu održana 8. listopada 2021., a kojom prigodom je dotični svjedok, između ostalog odgovarajući i na pitanja obrane iskazivao oko dva sata, te je njegov iskaz sadržan na ukupno 4 stranice zapisnika. 

Obzirom na iznijeto, prijedlozi obrane za ponovnim ispitivanjem svjedoka Mate Laušića, te za ispitivanjem u svojstvu svjedoka Marijana Biškića ukazuju se kao nevažni prijedlozi, te prijedlozi kojima se samo pokušava odugovlačiti kazneni postupak koji ionako već dugo traje. 

Žalba protiv ovog rješenja nije dopuštena. 

Stranke pozvane po predsjedniku vijeća za ratne zločine da se očituju imaju li novih dokaznih prijedloga navode: 

Zastupnica optužbe: nemam novih dokaznih prijedloga osim što bi prije uzimanja obrana optuženika trebalo pročitati izvode iz kaznene evidencije za dotične. 

Branitelj prvooptuženika navodi: nemam novih dokaznih prijedloga. 

Prvooptuženik navodi: nemam novih dokaznih prijedloga. 

Branitelj drugooptuženika navodi: nemam novih dokaznih prijedloga. 

Drugooptuženik Emilio Bungur navodi: nemam novih dokaznih prijedloga. 

K-Rz-12/15 

oplusanite erstands Remiuktavanee 

Kako stranke nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, a prije uzimanja obrana optuženika čitaju se izvodi iz kaznene evidencije za prvooptuženika (list 4925 spisa) i za drugooptuženika Emilia Bungura (list 4926 spisa). 

Potom se prelazi na uzimanje obrana optuženika. 

OBRANE OPTUŽENIKA 

OBRANA PRVOOPTUŽENIKA TOMISLAVA DUIĆA 

Prvooptuženik Tomislav Duić se upozorava da ima mogućnost iznijeti svoju obranu, očitovati se o optužbama i iznijeti one okolnosti koje mu idu u prilog, te upitan hoće li iznijeti obranu izjavljuje: Iznijeti ću svoju obranu i odgovarat ću samo na pitanja svog branitelja. 

Potom prvooptuženik navodi: ja nisam počinio ono za što me se tereti i žao mi je što se moram braniti od lažnih optužbi. Tužiteljstvo ima šest lažnih izjava protiv mene i to je sve. Nadalje želim kazati kako sam ja u to vrijeme obnašao dužnost koja se samo svodila na raspoređivanje straža. Više i ne znam koliko je bilo smjena straža i koliko je bilo stražara. Ja nisam bio profesionalni vojni policajac niti sam bio obučen za bilo šta dolje u vojnom zatvoru Lora. Ja sam tu provodio dnevi vremena. U prosjeku jedan do dva sata, a znalo se dogoditi da prođe i nekoliko dana, a da ne svratim u Zatvor. Kada bi dolje došao dočekao bi me zamjenik Vrkić s pripremljenim izvješćima koje bi ja potpisao i ta su izvješća išla dalje. U to vrijeme, a govorimo o 1992. godini dolje u vojnom zatvoru Lora ja ne mogu znati je li netko od onih koji su dovedeni bio civilna osoba. Ja nikoga dolje nisam dovodio, a jasno je da je za civile bio drugi zatvor u Splitu i to Zatvor na Bilicama. Po meni dolje su trebali biti ratni zarobljenici i oni su zaista tu i boravili. Dosta njih je došlo pocijepane odjeće, s ozljedama i u lošem stanju što znači da su oni na putu do nas u Lori od nekoga bili zlostavljani. Ponavljam, ja nikoga nisam zlostavljao niti je u mojoj prisutnosti bilo tko zlostavljan, odnosno ja ne znam za eventualno takve slučajeve. Međutim, sve da je toga i bilo ja nisam imao nikakvu moć da to kontroliram, da to spriječim ili da eventualno sankcioniram. Kao što sam rekao, bio sam vojnik i nisam bio pripremljen za dužnost u Vojnoj policiji i zatvoru. Cinjenica je da su dolje kod nas jedno vrijeme boravili ročni vojnici ondašnje JNA ili kako li se već zvala neprijateljska vojska. Međutim oni nisu imali status ratnih zarobljenika već su kod nas samo če usmjere tamo gdje žele ići. A što se tiče ostalih od kojih je dio ispitan i tijekom rasprave, mogu reći kako je bilo evidentno da su se oni dogovarali i da su lažno teretili mene, dijelom i Bungura i ostale nas iz Lore. Ti svjedoci su mene opisivali na razne načine, po nekima sam bio crn, po nekim svijetle puti, po nekima visok, debel, ćelav i sl. Neki su opisivali da sam kod sebe imao razna oružja, ono što se kaže "arsenal oružja" i po nekim sam ispadao "profesionalni zlostavljač". Neki su navodili da bi stavljao kapuljaču i dolazio po noći zlostavljati zatočenike. Međutim, to ništa nije istina jer ja nisam takva osoba. Ne znam više što bih rekao. Osjećam pritisak i košmar u glavi, pa ću se prepustit pitanjima svog branitelja. 

Na pitanja svog branitelja prvooptuženik navodi: ja sam se priključio u redove hrvatskih obrambenih snaga već u ožujku 1991. Bio sam pripadnik specijalne policije 

K-Rz-12/15 

koja je djelovala na Vukovarsko-srijemskom području. Kada je počeo neprijateljski napad na Vukovar zatekao sam se na tom terenu. Sudjelovao sam u obrani Vukovara sve do zadnjeg dana tj. do 18. studenog 1991. kada je "Vukovar pao". S grupom boraca izvukao sam se u čuvenom proboju. Nekoliko dana prije toga bio sam ranjen od granate ispaljene i WR-a. Pogodilo me je nekoliko gelera po desnoj nadlaktici i čelu, lijevoj orbiti. Od te granate uz mene je poginuo jedan moj suborac. Odmah nakon zbrinjavanja rana nastavio sam s borbenim djelovanjem. Kad smo se izvukli iz Vukovara jedno vrijeme sam bio u Zagrebu gdje sam sanirao rane, a onda sam otišao na Hvar kod rodbine. Kroz neko vrijeme želio sam se priključiti IV gardijskoj brigadi koja je osnovana u Splitu, ali mi zapovjednici nisu dozvolili da idem na ratište već su rekli da bi obzirom na ono što sam proživio u Vukovaru za mene bilo bolje da budem u Vojnoj policiji. Ja sam ih poslušao i tako sam raspoređen u Vojnu policiju u Split. 

Na daljnji upit svog branitelja prvooptuženik navodi: kad me pitate kako sam postao u Lori to što sam bio onda mogu reći da tu nije bilo nekog posebnog plana. U stvari vojna policija je najprije bila smještena u vojnom objektu na Dračevcu, a poslije smo prešli u Loru. Koliko je meni poznato ratni zarobljenici su najprije dovođeni u Dračevac. I kada su došli prvi zarobljenici bilo je pitanje tko će se i kako o njima brinuti. Raspoređivane su dužnosti pa je mene zapovjednik vojne policije Galić pitao bili ja raspoređivao straže koje će čuvati zarobljenike, a kao što je i druge pitao što će raditi. Ne znam je li mi direktno naređeno, ali u svakom slučaju ja sam raspoređivao stražare i brinuo sam se da zarobljenici dobijaju hranu. Poslije smo prešli u Loru, s tim da ne znam točno kada je to bilo. Ja sam tek u 9. mjesec dobio formalnu zapovijed da sam upravnik zatvora i formalno sam tu dužnost obavljao od rujna do prosinca 1992. 

Na daljnji upit svog branitelja prvooptuženik navodi: ja mislim da ja nisam bio u Lori kada je donesena i ona zapovijed o formiranju privremenih konačišta ratnih zarobljenika krajem svibnja 1992. 

Na daljnji upit svog branitelja prvooptuženik navodi: koliko se sjećam za ono vrijeme dok sam ja bio u Lori u dva navrata su dolazili predstavnici Međunarodnog crvenog križa. Jednom sam bio neposredno prisutan, a drugi put nisam bio u objektu. Oni su dolazili nenajavljeno i razgovarali su sa zarobljenicima. Nikakvih primjedbi nije bilo na tretman zarobljenika. 

Na daljnji upit svog branitelja prvooptuženik navodi: kad je po dokumentaciji vojni zatvor u Lori to i postao on je bio u sastavu 72. bojene vojne policije. Meni je direktno nadređeni bio Ivica Livaja, a koji je obnašao dužnost šefa krim. službe vojne policije. Zapovjednik 72. bojne je bio Zdravko Galić, a jedno vrijeme njegov zamjenik je bio Tvrtko Pašalić. E sada tko je bio dalje nadređeni zapovjedniku 72. bojne ne mogu točno znati, tj. ne znam je li to bio zapovjednik Zbornog područja ili načelnik Uprave vojne policije pri Ministarstvu obrane. Inače, nitko od meni nadređenih nije imao primjedbi na moj rad i na ono što se događalo u Zatvoru, a dok sam ja bio tamo. 

Na daljnji upit svog branitelja prvooptuženik navodi: koliko je meni poznato nitko od meni nadređenih u vojnoj policiji nije obuhvaćen istragom, odnosno kaznenim postupkom u vezi nekih događanja u Vojnom zatvoru Lora. Meni je zaista čudno da mene nitko za ništa nije pitao od 1992. do 2002. 

K-Rz-12/15 

Na daljnji upit svog branitelja prvooptuženik navodi: iz okupiranog Vukovara su se izvukle moja majka i sestra dok mi je otac umro u rujnu 1991. One su živjele u progonstvu u Zagrebu gdje se sestra i udala, a majka se poslije vratila u Vukovar gdje i sada živi. Ja živim u stanu u Splitu sa suprugom i najmlađim sinom. Inače, imam troje odrasle djece, a imam i troje unučadi. 

Na daljnji upit svog branitelja prvooptuženik navodi: za svoje sudjelovanje i zasluge u Domovinskom ratu primio sam više odlikovanja i to odlikovanje "Kneza Domagoja s ogrlicom", "Ljeto 94.", "Oluja" i dr. ne znam im ni nazive. 

Na daljnji upit svog branitelja prvooptuženik navodi: ako je netko stradao u Lori, meni je kao čovjeku žao. Meni je žao svakoga tko strada, a osobito onoga tko strada u ratu. Uostalom, i sam sam stradalnik Domovinskog rata. 

Potom se prelazi na uzimanju obrane drugooptuženika. 

OBRANA DRUGOOPTUŽENIKA EMILIA BUNGURA 

Drugooptuženik Emilio Bungur se upozorava da ima mogućnost iznijeti svoju obranu, očitovati se o optužbi i iznijeti one okolnosti koje mu idu u prilog, te upitan hoće li iznijeti obranu izjavljuje: Iznijet ću svoju obranu i odgovarat ću na postavljena pitanja. Inače, ja se ne osjećam kriv za kaznena djela za koja se teretim. Ja sam u ovom postupku iznio svoju obranu u svezi predmeta tzv. Lora 1 pred istražnim sucem i pred raspravnim vijećem kojemu je predsjedavao sada pok. sudac Slavko Lozina pa i ove prilike ostajem pri svojim ranijim obranama, osim dijela navoda koji se ističu u zapisniku o ispitivanju kod suca istrage, a što ću poslije objasniti. Stoga predlažem da se za početak pročitaju moje ranije obrane, kao i očitovanje, odnosno izvješće koje sam sastavio nakon događaja - pokušaja bijega Nenada Kneževića, a nakon toga ću nastaviti s iznošenjem kratke obrane. Odgovarati ću samo na pitanja svog branitelja. 

Predsjednik Vijeća za ratne zločine, a temeljem odredbe čl. 435. ZKOP/08 čita zapisnik suca istrage Županijskog suda u Splitu broj Kir-1748/01 od 28. rujna 2001. o ispitivanju Emilia Bungura u svojstvu okrivljenika (list 112 spisa), te zapisnik s prije vođene rasprave u ovom kaznenopravnom slučaju broj K-30/02 od 13. studenog 2002. o ispitivanju Emilia Bungura u svojstvu optuženika s njegovim izvješćem od 14. lipnja 1992. upućeno na "ruke zapovjedniku 72. bojne vojne policije pukovniku Zdravku Galiću" (list 2003-2005, te 2009-2013 spisa). 

Potom drugooptuženik Emilio Bungur navodi: sada kada ste pročitali zapisnike o mojem ranijem ispitivanju i izvješće koje sam sastavio 14. lipnja 1992. izjavljujem kako u cijelosti ostajem pri svim tim navodima osim onog dijela koji se odnosi na krivo sastavljanje zapisnika kod suca istrage, a što sam pojasnio na raspravi kod suca Lozine. Inače, poznato je da smo nakon rasprave koju je vodio sudac Lozina kao predsjednik Vijeća, mi svi optuženici oslobođeni u predmetu tzv. Lora 1. Dalje, želim kazati da sam sudjelovao u stvaranju slobodne i nezavisne Republike Hrvatske, naše domovine, a na što sam iznimno ponosan. Kada bi bilo potrebe opet bi se stavio na raspolaganje svojoj domovini. Mislim da se ja upravo radi toga 

K-Rz-12/15 

nalazim ovdje na optuženičkoj klupi i da mi se 21 godinu sudi. Vijeće koje nam sada sudi je upoznato sa stanjem spisa i sudsko vijeće sigurno zna da tijekom postupka nije pribavljen ni jedan dokaz da bi ja i Duić počinili ono za što nas se tereti. Stoga očekujem da će sudsko vijeće donijeti oslobađajuću presudu. Još bih samo rekao kako je Tomislav Duić u svojoj obrani posebno opisao stanje koje je bilo u vojnoj 

liciji u Splitu tijekom prve polovice 1992. On je govorio o organizaciji te izdavanju i prenošenju zapovijedi. Ja se u cijelosti slažem sa svime onim što je Tomislav Duić o tome govorio. Sada bih se prepustio pitanjima svog branitelja. 

primio 

Na upit svog branitelja drugooptuženik navodi: ja nikada nisam optužnicu koja bi se odnosila na predmet tzv. "Lora 1". 

Na daljnji upit svog branitelja drugooptuženik navodi: meni nije bilo poznato to što me pitate, odnosno nije mi bilo poznato da bi moja braniteljica zajedno s ostalim braniteljima 5. travnja 2002. predsjedniku sudskog vijeća dostavila dopis kojim se odriče prava na podnošenje prigovora na optužnicu i kojim se odriče prava na podnošenje žalbe na rješenje o određivanju istražnog zatvora. Ja sam čak i žestoko protestirao što nije uložena žalba na rješenje o određivanju istražnog zatvora pa smo svih sedam nas optuženika koji smo se nalazili u istražnom zatvoru, tada štrajkali glađu. 

Na daljnji upit svog branitelja drugooptuženik navodi: ja se ne sjećam je li nas optuženike na početku prve rasprave predsjednik Vijeća pitao slažemo li se mi sa stavom naših branitelja o odricanju prava prigovora na optužnicu. Sjećam se da sam se tada izjasnio kako nisam kriv, a što tvrdim do dana današnjeg i uvijek ću to tvrditi. 

Na daljnji upit svog branitelja drugooptuženik navodi: kao vođa smjene ja sam u knjigu dežurstva upisivao sve što je bilo važno za našu službu u VIC-u u Lori i naravno događaje koji bi se zbili. 

Na daljnji upit svog branitelja drugooptuženik navodi: mi koji smo obavljali dužnosti čuvara i vođa smjene u VIC-u Lora nismo prethodno prošli nikakav tečaj ni obuku. Mi smo se prema ratnim zaroblje 

mo se prema ratnim zarobljenicima odnosili odgovorno i čovječno. Mnogi od njih su dolazili već ozlijeđeni i neuredni pa smo im sanirali rane i pobrinuli smo se o higijeni. Na to nas je upućivao i zamjenik upravitelja Tonći Vrkić, a Duića sam rijetko i viđao. Inače nije nas trebalo ni upućivati pazili smo da ne dođe do zaraze i radi zarobljenika i radi nas. 

Na daljnji upit svog branitelja drugooptuženik navodi: mi smo znali da će zarobljenici biti razmijenjeni za naše Vukovarce pa nam je to bio dodatni motiv da bude sve u redu. Kad je bila velika razmjena ja nisam bio u Lori. Na kraju još želim kazati kako je većina svjedoka iz Srbije i BiH prepoznavala Duića, dok su mene neki prepoznavali, a neki nisu. Iz iskaza tih svjedoka je bilo jasno da su oni prethodno bili informirani i među njima je vladao dogovor kako će lažno svjedočiti. Ja sam Duića rijetko viđao pa bi ga i ja teško prepoznao i zaista je čudno da su ga ti svjedoci nakon skoro 30 godina prepoznali. Što se tiče sastava smjena čuvara moram kazati da sam kroz ono vrijeme od početka svibnja do kraja lipnja, a koliko sam proveo u Lori, ja na početku radio s čuvarima iz pričuvnog sastava, tj. rezervistima. Poslije su oni zamijenjeni sa aktivnim vojacima, tj. tek nakon od prilike mjesec dana kod mene su došli Ante Gudić i Anđelko Botić. Ja, Gudić i Botić smo spojeni u istu smjenu jer smo 

K-Rz-12/15 

prethodno bili u istoj satniji. Ponavljam, ja nikome ništa loše nisam napravio, a ako je netko doživio zlostavljanje u Lori, što ja inače ne znam, meni je jako žao. Ono što se kaže, meni je žao mačke i pasa, a kako ne čovjeka. 

U ovaj trenutak branitelj prvooptuženika Tomislava Duića traži riječ te navodi: radi pripreme završnog govora ja molim kraću odgodu rasprave. 

Prvooptuženik Tomislav Duić, branitelj drugooptuženika Emilia Bungura i sam drugooptuženik ponaosob navode kako se slažu s prijedlogom branitelja prvooptuženika o potrebi odgode rasprave radi pripreme završnih govora. 

Zastupnica optužbe navodi: i ja se slažem s prijedlogom rasprava odgodi radi pripreme završnih govora. 

obrane da se 

Vijeće za ratne zločine donosi 

rješenje 

današnja rasprava se prekida, a nova rasprava zakazuje za 1. travnja 2022. s početkom u 9,30 sati, što svi nazočni primaju na znanje i to im služi umjesto pisanog poziva. 

Na iduću raspravu pisanim putem pozvat će se punomoćnica žrtava oštećenika Sanja Ormuž, odvjetnica u Zagrebu. 

Dovršeno u 12,00 sati. 

ZAPISNIČAR 

PREDSJEDNIK VIJEĆA ZA RATNE ZLOČINE 

Amorela Gusić 

Vladimir Živaljić 

Izvor: Portal dnevnih novosti

Izvorni autor: Dražen Šemovčan Šeki/Foto: fah

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.