Presuda haškoj šestorci i tragičan potez Slobodana Praljka koji si je nakon presude oduzeo život izazvala je lavinu reakcija. Većina je šokirana spominjanjem zločinačkog pothvata u presudi zbog čega su neki Bošnjaci najavili tužbe protiv Hrvatske. S druge strane, neki političari i inicijative trljaju ruke takvom presudom, optužuju Hrvatsku za podjelu BiH i zalažu se za ukidanje Deklaracije o Domovinskom ratu. Mnogi se u BiH ne mogu pomiriti s činjenicom da bez Hrvata ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine, najprije kroz referendum o samostalnosti te zemlje, zatim obranom od velikosrpske agresije, ali ponajviše Olujom kojom je prekinuta opsada Bihaća. Nećemo spominjati da su tisuće i tisuće izbjeglica život spasile bijegom u Hrvatsku. Podsjetimo, taj grad bio je pod opsadom čak tri godine od strane vojske tzv. Srpske Krajine te vojske Republike Srpske s druge strane. Hrvatska je razbijanjem opsade Bihaća praktički spriječila novu Srebrenicu jer je Mladić nakon nje sve snage usmjerio na taj grad. “Tamo je operirao na isti način, mogli smo očekivati novih 40.000 mrtvih mladića i muškaraca”, rekao je jednom prilikom Peter Galbraith, prvi veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj. 4. kolovoza 1995. počela je “Oluja”, a 6. kolovoza kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske predvođene generalom bojnikom Marijanom Marekovićem i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine predvođene generalom Atifom Dudakovićem. General Dudaković tom je prilikom rekao: “Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli”. Snimku ponavljamo za sve huškače i lažne povjesničare koji optužuju Hrvate za agresiju, one kojih je najmanje u toj zemlji, koji su u većini protjerani iz Bosanske Posavine i jedini od tri konstitutivna naroda koji nema svoj entitet.