Vrhovni sud RH je 16. svibnja pravomoćno osudio Željka Gojaka, pripadnika Specijalne policije iz Karlovca, na devet godina zatvora zbog ratnog zločina nad Dragicom Ninković i 14-godišnjom Danijelom Roknić. Zločin je počinjen 5. listopada 1991. u domu obitelji Branke i Marka Roknića u karlovačkom naselju Sajavec. Tako je, piše Jutarnji list, ratni zločin, koji je u javnosti nazvan “karlovački slučaj Zec”, više od 22 godine nakon počinjenja napokon dobio pravosudni epilog.Peteročlano sudsko vijeće Vrhovnog suda, kojim je predsjedala sutkinja Zlata Lipnjak-Bosanac, odbacilo je žalbu Željka Gojaka koji je tvrdio da je nevin, ali i žalbu Državnog odvjetništva koje je ocijenilo da je ubojstvo 14-godišnjeg djeteta u njegovu domu i djetetove tete, s obzirom na okrutnost kojom je izvedeno, zavrijedilo oštriju kaznu. Vrhovni je sud u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu zagrebačkoga Županijskog suda, koju je u veljači 2012. donijelo sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Ivana Turudića. Te nedjelje 5. listopada 1991. u kuću Marka Roknića, po nacionalnosti Srbina, i njegove supruge Branke Roknić, po nacionalnosti Hrvatice, u vrijeme ručka, na kojemu su bile i njihove rođakinje Dragica Ninković i Ana Gojak, upala je skupina pripadnika hrvatskih oružanih snaga, među kojima je bio i Željko Gojak. U hodniku su ustrijelili Marka Roknića, a zatim u blagovaonici Markovu sestru Dragicu Ninković i 14-godišnju kćer Roknićevih, Danijelu, koje su se u strahu od pucnjave sakrile pod stol. Zločin se dogodio pred očima obiteljske rođakinje Ane Gojak i djevojčicine majke Branke Roknić. Gojak je, prema presudi, u djevojčicu i njezinu tetu iz blizine ispalio rafale, iako ga je djetetova majka, s obzirom na to da ga je poznavala jer je živio u susjedstvu, preklinjala da to ne čini. Djevojčica nije ostala na mjestu mrtva, nego je umrla od iskrvarenja. Majka je preklinjala Gojaka da pozove Hitnu pomoć i spasi joj dijete, ali je on to odbio. Na pitanje jednog od naoružanih muškaraca da li da ubiju i majku, Željko Gojak je, prema svjedočenju Branke Roknić, izjavio: - Nju nećemo, neka pati. Pregledom ekshumiranih tijela Dragice Ninković i djevojčice Danijele Roknić patolozi su utvrdili da su ubijene oružjem koje je koristio Željko Gojak, ali nisu našli dokaze da je i otac, Marko Roknić, ustrijeljen istim oružjem. U ovam sudskom postupku ostalo je neutvrđeno tko je u skupini naoružanih muškaraca koji su upali u dom Roknićevih odgovoran za njegovu smrt. U trenutku zločina Danijelin stariji brat Nenad skrivao se na tavanu, a u ovom je postupku zajedno s majkom Brankom Roknić bio svjedok. Karlovačka policija ovaj zločin nii 1991., ni poslije nije istraživala, a tijela ubijenih u listopadu 1991. pokopana su na lokalnom karlovačkom groblju. Branka Roknić i njezin maloljetni sin Nenad nakon zločina su pobjegli iz Hrvatske i danas žive u Srbiji. Tijela ubijenih ekshumirana su tek 2010., nakon pisanja medija, kako bi se obavilo vještačenje o uzroku smrti.

PTSP - olakotni faktor

Kao olakotne okolnosti sud je ocijenio Gojakovo psihičko stanje zbog PTSP-a koji mu je vještak utvrdio te činjenicu da izdržava obitelj. Sudac Turudić napravio je, međutim, u prvostupanjskoj presudi Gojaku otklon od dosadašnje sudske prakse u Hrvatskoj, odbivši kao olakotnu okolnost tretirati njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu. Ustvrdio je da se Gojak “nije ponašao onako kako bi se hrvatski vojnik trebao ponašati, već je okaljao ugled RH”. Vrhovni sud, koji je u ranijim slučajevima sudjelovanje u Domovinskom ratu optuženicima redovito tretirao kao olakotnu okolnost, u slučaju Gojak priklonio se Turudićevu stavu. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE