‘Špijuniranje’ Predsjednice je kap koja je prelila čašu, a ovo su SVI GAFOVI RAVNATELJA SOA-e

Jednim od njegovih većih gafova ovog američkog Hrvata koji se početkom 90-ih vratio u Hrvatsku, drži se i onaj kada je otkrio identitet djelatnika svoje institucije te suradnika iste. Tako je prije dvije godine u javnost procurio identitet djelatnika Marija Malića, brata novinara Gordana Malića koji je u SOA-i zaposlen u Karamarkovu mandatu. Tvrdilo se kako je zaposlen premda nije prošao sigurnosnu provjeru. Otkriven je međutim i identitet suradnika SOA-e Mirka Raškovića čiji je ratni put objavljen u medijima.

Bliskost Milanovića i Lozančića i nije neka novina, a i bivši predsjednik Ivo Josipović nije bio u lošim odnosima s njim. Inače, sve do imenovanja Lozančić je slovio kao autsajder u obavještajnom poslu pa je stoga mnoge začudio i njegov dolazak u kombinaciju za ovaj izrazito značajan posao. Milanović je Lozančiću bio nadređen prije 15-ak godina kada je Račanova vlada izvlačila zemlju iz međunarodne izolacije. U to doba dvojac je dobro surađivao izrađujući segment dugoročne strategije nacionalne sigurnosti RH. U to vrijeme proširila se priča kako je prijatelj obitelji pokojnog Šuška te se smatralo da je riječ o desničaru čija suradnja s ljevičarem Milanovićem mnoge i danas čudi. Bilo kako bilo, Šušak ga postavlja na mjesto zamjenika ravnatelja tadašnjeg Vojno-tehničkog savjeta. Milanović ga je pak smatrao odličnim stručnjakom kojega politika ne zanima previše, a cijenio je i to što nije upleten u neke pretjerane afere.

Lozančić je stekao doktorat iz mehanike na Columbia Universityju u New Yorku, a ta diploma jamačno mu je koristila u brojnim poslovima koje je obnašao: od načelnika Odjela za međunarodnu suradnju, zamjenika načelnika za obrambenu politiku do vođenja MORH-ova odjela multilaterale. Kad se ministarstva obrane domogla SDP-ova Željka Antunović, on je radio kao vršitelj dužnosti šefa Uprave za međunarodnu suradnju, ali ona ga vrlo brzo smjenjuje objašnjavajući da na tako značajnoj funkciji ne može biti američki državljanin. Unatoč glasinama da je riječ o desničaru, Lozančić vješto pliva ljevičarskim vodama postajući pomoćnikom ministra obrane Ante Kotromanovića, također na Milanovićevu inicijativu. Ubrzo potom domogao se i SOA-e.

Na važnom mjestu, kada već govorimo o službama zaduženim za sigurnost građana, sjedi i Ivica Panenić prvi čovjek Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost koji je u službu ušao 1990. godine na prijedlog Zdravka Mustača te se kasnije postupno adaptira koračajući kroz SZUP, POA-u i SOA-u. Profesor ONO-a i DSZ-a dogurao je i do posljednje značajne funkcije zahvaljujući prijateljstvu s Josipovićem. Panenić je inače karijeru otpočeo kao novinar u Večernjaku, a početkom 90-ih kao suradnik Udbe po Mustačevu se nalogu zapošljava u Centar Zagreb. Kazivalo se kako je njegov otac podoficir u JNA, a njegovim imenovanjem na mjesto Predstojnika mnogi ostaju iznenađeni jer je taj čovjek bio potpuna nepoznanica. Za dužnost predstojnika Vijeća potrebno je znanje engleskoga jezika koje ovome i nije jača strana, ali general Drago Lovrić i Slavko Barić u tome mu pomažu te mu se na zahtjev Josipovića omogućuje učenje jezika, a sve to na račun MORH-a. Panenić je i navodno preko svojih ljudi u Bruxellesu u vrijeme najave kandidature Kolinde Grabar Kitarović za predsjedničke izbore odrađivao posao za Josipovića, prikupljajući što više kompromitirajućih podataka o njoj. Danas pak, mjesecima poslije toga, jasno je da prva hrvatska predsjednica polako ali sigurno pokušava provesti čistku nekih kadrova koji joj nisu po volji, a hoće li u tome ostati dosljedna, preostaje nam vidjeti.