Split se prije točno 26 godina probudio pod srpskim granatama..

..a grad su branili momci u rebatinkama i s dvije lovačke puške: pogledajte tužne prizore koji su toga dana zavladali ulicama. Prije 26 godina Split se probudio umotan u dim i smrad, pod granatama i sirenama, zgrožen i tužan, ali ponosan. Dok smo s radijskim prijemnicima čamili u skloništima i molitvom tjerali zlo od našega grada, a neprijateljski plotuni s, apsurda li, neprijateljskog broda "Split" sijali smrt na trajektu "Vladimir Nazor" u Gradskoj luci, neki su momci na prvoj liniji učinili čudo. S tim "nekim" momcima smo se našli, proćakulali o "bilo i ne ponovilo se", i nasmijali se i sakrili koju suzu. Oni su ekipa HRM-ove Prve obalno-topničke bitnice Kašjuni (OTB). – Da nas nije bilo na Kašjunima, ko zna kako bi taj dan završija – kažu vječni mladići. Red je predstaviti naše sugovornike, sve redom dragovoljce Domovinskog rata: Mladen Bauk, Alen Koludrović, Branko Prkić, koji je toga 15. studenoga bio zapovjednik položaja, Davor Šolić i Zoran Čulić Profa. Zašto Profa, pitamo. – Predavao sam u Građevinskoj školi, pa kada bi zasvirale uzbune i djeca iz razreda otišla u sklonište, ja bih se presvukao i otišao na položaj – smije se Profa, koji je i danas "profa", vratio se u razred. Na Kašjunima su im uniforme bile "rebe", imali su dvije lovačke puške kao osobno naoružanje, s tim kako ne smijete zaboraviti kako je te ratne 1991. u Splitu JNA još uvijek bila na položajima, u Lori, ali i u Banovini. – Stare njemačke bunkere nam je "Cian" dezinficirao, sami smo postavili zaštite, betonirali, zemljom s obilaznice smo zasipali položaje i onda smo dobili topove zarobljene u Zečevu kod šibenske Rogoznice – prisjećaju se topnici. – I to kakve topove! Sve iz Drugog svjetskog rata, ruzinavo, derutno, devastirano – dodaju naši sugovornici. No, zajedno su bili jači, pa im je "Ghetaldus" od dijelova dalekozora izradio nišansku spravu, ekipa iz "Tehničara" im je osmislila i napravila "daljinar", a škverani su izradili udarne igle i zatvarače za boforse. Tako se stvarala obrana Splita! Granate su držali na starom FAP-u koji su svake noći parkirali u Marjanskom tunelu, a jutrom su ga vraćali na položaj. U smiraj 14. studenoga 1991. proglašena je uzbuna prvog stupnja, naoružani su momci PZO-a i OTB-a krenuli u besanu noć. – U zoru, točno 6.30, čuli smo eksploziju i ugledali raketu koja preko Čiova ide ravno na nas. Naš suborac Kambođa (Teo Dević, op.a.) samo je procijedio: Ide mi u čelo! I onda se dogodilo čudo! Samo par metara prije nego je trebala udariti među nas, eksplodirao joj je motor, počela je krivudati i udarila je u liticu, nije eksplodirala – svjedoči ratna ekipa s Kašjuna. – Od siline udara odbacilo nas je sve u zrak, ajme majko da je pukla di je tribala – kažu nam ratnici, koji su tek poslije doznali da je bila riječ o protupodmorničkoj raketi koja je po planu zloduha trebala pasti na plato i uništiti sve topove i svu posadu. Bog čuva hrabre. I pravedne. U 7 sati JRM-ova topovnjača iz kanala otvara rafalnu paljbu po gradu, pucaju pramčanim topom bofors, gađaju nasumce, Varoš, Riva, luka gdje na trajektu "Vladimir Nazor" ubijaju dvojicu pomoraca, strojare Juru Kalpića i Dinka Marasa. U tim minutama na položaj stižu pripadnici 1. OTB-a koji su se samo nekoliko sati prije vratili s borbene linije na jugu. Dok Split drhti, pod napadom, ratnik Lija (Božo Dimač) na položaj stiže – taksijem! Kako je to izveo – kolege mu ne znaju ni danas. – Zapovjednik topa, danas pokojni Tonći Smoje, otvara vatru na topovnjaču, sedam granata kasnije ona otplovljava prema Stobreču i više nam nije na nišanu – prisjećaju se ratnici. Nastupa dvadesetak minuta zatišja, a onda iza Čiova izranja veliki patrolni brod "Split", stoji usporedno s njihovim polažajem, udaljen ni punih sedam milja. – Nismo čekali da počnu pucati, prvi smo otvorili vatru, 78 granata smo ispalili! Genšer sjeo za nišan, Muto "zavidavao" granate, Droga ih ubacivao u cijev kao da teže 18 grama, a ne 18 kilograma, Student donosio naoružanje iz skladišta... Ugrijala se cijev starog topa toliko da se zaštitna maska rastopila, otpala boja... Kada je razarač, podvijena repa, ranjen i oštećen zaplovio put Makarske, na Kašjunima je nastala radost. Ne zadugo, pola sata nakon 9 iz smjera Mostara stiže šest aviona, lete sredinom Bračkog kanala, browning s vrha Marjana otvara vatru. Stiže najava kako još dvije eskadrile kreću prema Splitu, zašto se najava nije ostvarila, zašto su avioni zaustavljeni – naši ratnici nisu uspjeli doznati. – I tada se dogodila jedna stvar zbog koje duboko žalimo – priznaju topnici, pa dodaju: – Padobranom je nasred Bračkog kanala upao pilot jednog od srušenih aviona. Imali smo ga na nišanu, ali smo pustili helikopter da ga pokupi i spasi. Tek smo poslije, kada je bilo kasno, doznali kako je riječ o pilotu kojeg su zvali Đubre (Života Ninković, op.a.). U cijeloj ovoj priči ne smijemo nikako zaboraviti na ekipu OTB-a Brač i OTB-a Šolta, u krvavom splitskom danu – oni su bili zraka sunca. Hvala im. [gallery columns="1" size="medium" ids="88330,88335,88331,88332,88333,88334,88329"]