U podužem statusu na Facebooku ratni zapovjednik Danijel Kotlar opisao je ulogu 113. brigade HV-a u sprečavanju protuudara Mladićevih snaga na sam blagdan Velike Gospe 1995. godine

Status prenosimo u cijelosti:

Sudjelovanje 113. brigade u protunapadu „Vaganj ’95“ koji se odigrao na današnji dan 14.08.1995. godine.

Prateći opisivanje protunapada koje su izvele srpske snage nakon „Oluje“ na području Bosanskog Grahova – Strmica između 13.08.-15.08.1995.godine i žestokog odgovora s naše strane, dužan sam ispraviti povijesnu nepravdu prema 113. brigadi koja je odradila veliki posao i pomogla ne samo u očuvanju dostignute crte, već i u oslobađanju Grahovskog Polja i potiskivanju srpskih snaga sve do Drvara. u Malo je poznata uloga 113. Šibenske brigade u protunapadu koje su izvele hrvatske snage Operativne grupe Srb, koje su držale položaje duž hrvatske granice na širem području Srba.

Na tom dijelu, položaje su držale 113. Šibenska brigada i 112. Zadarska brigada. 112. brigada držala je položaje na područja Bosanskih Osredaca, Gradina, Grubori, područje Ličkih Osredaca i Perina Glava, a desnu stranu bojišnice 113. brigada sa zapovjednim mjestom u Zavlaci, držala je položaje Ličko Dugo Polje, Tankosić, Lička Kaldrma prema Resanovcima. Kontakt 113. Brigade s desnim susjedom nije postojao jer je crta bila omeđena neprohodnom planinom Ujevica.

Da se podsjetimo što je utjecalo da se donese odluka i krene u protunapad. 12.08.1995. godine, srpske snage su nakon gubitka Knina i ostalog teritorija, najprije topništvom, a zatim noću i pješaštvom, pritom koncentrirajući svoje elitne i specijalne postrojbe kojima je osobno zapovijedao general Mladić, u protuudaru pokušavali povratiti izgubljene položaje te presjeći komunikaciju Knin – B. Grahovo ovladavanjem strateški važne točke “Prevoja Derale”.

Najžešći napad izvršen je na položaje: Biljeg, Cigelj, Vidovića glava i Begovac na cesti Drvar – B. Grahovo, gdje su se nalazila 141. Brigada HV. U toj bitki u jednom danu 13. kolovoza Hrvatska vojska je imala dvadeset poginulih, jednog nestalog i više od 50 ranjenih pripadnika. Bez obzira na sve gubitke, vojnici 141. brigade smogli su snage da zaustave napredovanje neprijatelja i da zajedno s interventnim snagama 3. bojne 7. gbr uz pomoć dva tenka i borbenom skupinom 6.d.p. tenkovskim vodom 113. pbr., 14 i 15. kolovoza povrate izgubljene položaje.
14.08. 1995. godine u jutarnjim satima, od zapovjednika OG Srb ( u to vrijeme pukovnik) Mladena Fuzula dobio sam obavijest o teškom stanju na području Bosanskog Grahova u kojem su srpske snage izvršile protunapad na položaje 141. Brigade na šire područje Bosanskog Grahova, s ciljem zauzimanja Bosanskog Grahova i Strmice te stvaranja preduvjeta za ponovo vračanje Knina. Zanimalo ga je dali smo u mogućnosti krenuti u zauzimanje planine Bobara iznad Drvara i stvoriti preduvjete da taktička grupa 4. Gardijske brigade krene i zauzme mjesto Resanovci, gdje bi presjekli jedinu prometnu komunikaciju Drvar – Bosansko Grahovo kroz Grahovsko polje i tako odsjekli srpske snage koje su sudjelovale u protunapadu na području Bosanskog Grahova. Kako nisam imao nikakvih telefonskih veza prema Zapovjedništvu u Kninu nisam znao što se događa na tom djelu ratišta i koliko je situacija doista teška.

Prema mojim informacijama s terena od mojih podređenih zapovjednika znao sam da se srpske snage još uvijek nisu organizirale obranu prema Drvaru i kvalitetno se rasporedili po planini Bobara. Po nama nije bilo djelovanja topništvom i nikakvih pješačkih napada. Odgovorio sam da smo spremni krenuti u popodnevnim satima u zauzimanju Bobare, ali da prethodno moramo inženjerijski napraviti nasip na željezničkoj pruzi u Ličkom Dugom Polju kako bismo preko nasipa prebacili tenkove, a da je topništvo, protuoklopno topništvo spremno za kvalitetno djelovanje. 

Dao sam zapovijed da se 2. Pješačka bojna pod zapovijedanjem Ive Mikulandre – Majk sa interventnim izvidničkim skupinama (uglavnom ročnici s djelatnim zapovjednim kadrom) polako ubacuju u međuprostor i budu spremne krenuti u napad. 112. Brigada je trebala krenuti po našem lijevom boku i zauzeti područje Velikog i Malog Cvijetnića i osigurati naš bok.

Tijekom priprema za napad u zapovjedno izviđanje stigao je dio zapovjedništva 4. Gardijske brigade, na čelu sa zapovjednikom Damirom Krstičevićem, Andrijom Matijašom Paukom i drugima. 

Odgovarali su me od nauma smatrajući da nemam dovoljno obavještajnih informacija o neprijateljskim snagama na koje bi trebali izvršiti napad i da bi moglo doći do velikih gubitaka s naše strane. Međutim na opetovani upit pukovnika Mladena Fuzula da li ćemo krenuti jer da je stanje kod Bosanskog Grahova izuzetno teško, donio sam odluku za napad vjerujući u obavještajne informacije koje sam imao.

Negdje oko 16 sati krenuli smo u snažan napad za zauzimanje planine Bobara. Naše pješaštvo je vrlo brzo ostvarilo kontakt sa srpskim snagama i uspješno su ih razbijali. Neprijatelj je bio neorganiziran i iznenađen našim pokretom. Vrlo brzo se napredovalo i već oko 19 sati ovladalo se podnožjem Bobare, područje Trubar, naselja Podvučjak, Babići i Vaganj. Stvorili su se preduvjeti za uvođenje TG 4. Gardijske brigade prema Resanovcima i na lijevom boku za 112. Brigadu.

Predvečer iznenađeni našim uspjehom, stigli su ponovo u izviđanje članovi zapovjedništva 4. Gbr gdje smo dogovorili njihov prolaz kroz naš raspored i pravac napada na Resanovce.

Ujutro na sam Dan velike Gospe 15.08. 1995. Godine 113. brigada je nastavili s napredovanjem prema Bobari, 4. Gbr prema Resanovcima, a 112. Brigada u zauzimanje područja V. I M. Cvjetnića. Tijekom dana nastavile su se žestoke borbe i uspješno se ovladalo planinom Bobara gdje je 113. brigada uspostavila crtu na koti 1000, Ravna Bobara, Veliki i Mali Piket, Velika Metla i Mala Metla.

112. brigada je uspješno ovladala Velikim i Malim Cvijetnićem, a TG 4. Gbr je zauzela mjesto Resanovci i presjekla komunikaciju Drvar- Bosansko Grahovo. Tijekom akcije iz zapovjedništva u Kninu, osobno su došli došli generali Rahim Ademi i Živko Budimir pratiti i provjeriti informacije o napredovanju napadajne akcije.
     Akcija je bila gotova u večernjim satima, Donja Kamenica, Srednja Kamenica, Gornja Kamenica i Drvar bili su u podnožju i prvi put optički vidljivi hrvatskim snagama. Nasuprot je bio masiv Oštrelj i time su stvoreni preduvjeti za operaciju „Maestral“
     Ovom akcijom značajno se pomoglo hrvatskim snagama na području Bosanskog Grahova, srpske snage su odbačene daleko od mogućnosti ugroze Knina, oslobođeno je cijelo Grahovsko polje a Drvar stavljen pod topničku vatru i vojno- taktički u vrlo nepovoljan položaj. Koliko je akcija bila uspješna najbolje govori činjenica da 113. brigada nije imali poginulih, usprkos teškim borbama tek nekolicinu ranjenih pripadnika. Također mora se naglasiti da su akciju izveli uglavnom ročni vojnici na čelu s djelatnim zapovjednim kadrom.
113. U detaljnu analizu doprinosa pojedinaca i postrojbi nisam ulazio, jer bi za to trebalo uključiti veliki broj sudionika ove akcije i napraviti detaljnu raščlambu, koja bi potvrdila koliki doprinos je imala 113. brigada u ovoj bitki.
     Čestitam svima pripadnicima 113. brigade, sudionicima ove akcije koji su je izveli vrhunski, vojnički čisto i profesionalno.
114. Zapovjednik 113. brigade
     brigadir Danijel Kotlar