Vijesti Najčitanije
‘SRAMOTA OD FONDA ZA STIPENDIRANJE BRANITELJA’
Nadao sam se da ću naći neki članak koji opisuje ovaj Fond i sramotnu stipendiju koju nude hrvatskim braniteljima i njihovoj djeci, ali toga u tisku i na portalima – nema. Ne sumnjam da bi bilo povike, snebivanja i zgražanja da fond daje stipendije u većem iznosu od drugih, ali ova sramota od financijske institucije studente stipendira, zamislite, s 400, a srednjoškolce s 200 kuna mjesečno piše Anton Kukuruzović.
Ne znam koliko Ministarstvo branitelja ima zakonskiih obaveza ili nekog drugog utjecaja na ovaj Fond, ali ako se ništa ne poduzima sramota ide i na tu adresu, računajući i sve prethodne političke postave u njemu.
Mojih dvoje studenata su se prethodno natjecali za državnu stipendiju Ministarstva znanosti i obrazovanja koja iznosi 1200 kuna i, iako ispunjavaju sve uvjete i imali su vrlo visok broj bodova, nisu prošli jer su od 5000 osiguranih stipendija zauzeli 5030 i neko mjesto.
OK, nismo se žalili, iako su djeca bez jednog roditelja, računam da ima u Hrvatskoj prilično studenata slabijeg imovnog stanja, i eto, barem nismo najsiromašniji, utvaram si…
Uz tu potrebnu, ali sramotnu svotu od 400 kuna, ono što je najžalosnije, to je kafkijanski birokratski odnos i poslovanje Fonda za stipendiranje branitelja i njihove djece, upravo, kao da smo još u 19.stoljeću.
E baš poput onog Kafkinog tragičnog junaka, tako smo ovih dana hodali po znojnim vonjem sa i bez parfema i drugim mirisima ispunjenim hodnicima porezne uprave, mirovinskog zavoda, državne ispostave ove i one, područnih ureda ovih i onih, studentskih referada i srednje škole.
Jedino se kod bogatih javnih bilježnika dalo disati.
Dakle, iako je imovinski cenzus jednako limitiran, za razliku od braniteljskog Fonda, Ministarstvo znanosti i obrazovanja daje 3 puta veću stipendiju, a osim u studentsku referadu, ne moraš zaći više nigdje, sve podatke temeljem OIB-a uzimaju iz sustava, a izjavu o zajedničkom kućanstvu im student daje u obrascu zahtjeva koji se podnosi elektronski na svoju odgovornost, dok za braniteljski fond traži onu za 50 kuna ovjerenu kod javnog bilježnika.
Koliko smo vremena i novca izgubili ovih dana na putovanje i hodajući, s jednom poštenom satnicom sam mogao zaraditi za barem jednu stipendiju, a djeca bi, baš sada u vrijeme ispita se mogla posvetiti učenju, a ne putovanju, tumaranju i čekanju.
Srećom pa studiraju u Osijeku i Đakovu, a živimo u Našicama, šta bi bilo da jedno studira u Puli, a drugo u Dubrovniku?!
Anton Kukuruzović
