Srb, jesu li u pravu zaklana djeca, žene i starci ili psihopatološki koljači

30.07.2016. 01:44:38

Da, strašno, ovo je pitanje na koje je odgovor "Ustanak u Srbu". Strašno je da uopće postavljamo ovakva pitanja, zar je uopće sporno tko je žrtva, a tko manijakalni ubojica? A još strašnije, nezamislivo i neshvatljivo, oni tvrde da su u pravu i da su s pravom pobili nedužne i nevine civile u dobi od dvije do 100 godina! Oče naš... Mislio sam opet pisati o poremećenim orgijama u Srbu, orgijama koje neki zovu ustankom. No o tome pokolju koji masovni psihopatski zločinci zovu ustankom sam već pisao: Oda genocidu nad Hrvatima Ustankom ti ružni ljudi nazivaju pokolje nekoliko stotina civila i doživotno protjerivanje tisuća koje nisu mogli pohvatati da ih pokolju ili ispeku na ražnju. Ustankom nazivaju presretanje vlaka i klanje civila hodočasnika hkv.hr Mislio sam pisati o činjenicama poput one da opravdavaju masovne pokolje i genocid nad Hrvatima time da je Maks Luburić naredio likvidaciju nekih Srba u nekim drugim krajevima, što jest istina, ali je isto tako istina da je zbog toga smjenjen i povučen u Zagreb, a da civili u Brotnju, Borićevcu, hodočasnici iz vlaka i svi pobijeni civili iz manjih sela nisu imali nikakve veze sa tim događajem, ali eto, objašnjavaju nama i sebi ti bolesni ljudi da je to ipak ustanak, jer su tim ustankom potpuno istrijebili Hrvate i katolike pa to onda po nekakvim poremećenim kriterijima spada u antifašizam. Gdje je Bog? Prema onome kako nam objašnjavaju fanovi ubojica možemo izvesti nekoliko zaključaka koji bi se komotno mogli i trebali izučavati na psihijatriji kao dio teme "O banalnosti zla!" Zaključak 1. Klanje i progon nedužnih i nevinih Hrvata civila uvijek je antifašizam. Zaključak 2. Klanje i pečenje svećenika na ražnju, klanje 350 hodočasnika, ako su katolici i Hrvati, neupitan je antifašizam, o tome se ne smije ni raspravljati. Zaključak 3. Klanje, silovanje i bacanje žena djece i staraca u jame je antifašizam prvog reda i o tome nema rasprave, naravno ako su u pitanju Hrvati. Zaključak 4. Srbi uviijek imaju pravo na osvetu "milijun Hrvata za jednog Srbina", Hrvati nemaju nikakva prava, a kamoli ista. Pojašnjenje, primjerice, Srbi su pobili u okolici Bjelovara nekoliko stotina Hrvata, no za Hrvate ne važi ono srpsko pravo o opravdanoj osveti, pa tako Luburićev potez spada u zločin, a onda klanje i potpuni genocid nad Hrvatima od strane braće Srba opet spada u antifašizam i opravdani ustanak, nema veze što su pobili i sravnili sva sela, što su klali novorođenčad i starce, žene, sve hrvatsko, to je antifašizam, shvaćate? Ne? Kako ne, jednostavno je? Zaključak 5. Svako klanje Hrvata, od novorođenčeta do starca od 120 godina, je antifašizam. Antifašizam je to veći što je broj poklanih civila Hrvata veći, genocid nad Hrvatima je krajnji cilj i konačno rješenje za sve Hrvate u Velikoj Srbiji. Nadam se da je sad jasno, mada je od početka tu sve čisto i jasno, osim raznim Orepićima kojima ipak nije jasno što se tu dogodilo. Malo ga je kopkalo to što tisuće pobijenih civila nije bilo naoružano, za razliku od naše mile braće Srba, te što u tom "antifafašističkom" veličanstvenom genocidu Hrvati nisu opalili niti jedan jedini metak, nisu imali ni iz čega, a nisu očigedno imali ni namjeru nauditi našoj miloj braći, ugroženim Srbima, koji su ih poklali sve do jednoga, koga god su uhvatili, tko je uspio pobjeći nije se smio vratiti do 95. A najstrašnije od svega je da djeca i unuci pobijenih ni danas ne mogu povratiti svoje pokoljem i genocidom oteto vlasništvo, neshvatljivo??? I tako je drug Orepić tražio mišljenje povjesničara, kako kruži legenda, mišljenje je i činjenice dobio, ali je drug Orepić odlučio da je genocid nad Hrvatima ipak legalan, odnosno proslava genocida, a da su oni koji oplakuju svoje mrtve i svi oni časni ljudi koji traže pravdu manje vrijedni pa je ograničio kretanje Hrvatima, te je na sve načine pokušao spriječiti da se inkomodira nasljednike i fanove brutalnih koljača i ubojica. Slava hrabrim ženama koje su ušle u srce nakazne zvijeri i šokirale nakazu, HSP-ovcima, HOS-ovcima, gosp. Kelemincu, generalu Glasnoviću i svima koji su pridonijeli i oduprli se jezivoj bludnoj nakazi pod krinkom antifašizma. "Hrvatska vam zaboraviti neće!" Ne, neću sad pričati o materijalnim i nedvojbenim činjenicama koje su jasne i nedvojbene, na ovaj tekst me ponukalo nešto drugo. Naime, čitajući komentare, kolumne, tekstove i slično vidim da se provlači nevjerica i očaj u svezi ovoga bolesnog i maloumnog krvavog pira! Kako je moguće ovako nešto? Što to ima u ljudima bolesno da veličaju klanja tisuća nenaoružanih civila? Kako je moguće da ljudi ne žele vidjeti istinu? Osobito, kako je u 21. stoljeću moguće da su ljudi toliko bolesni, maloumni, retardirani... da ne mogu shvatiti jednostavnu istinu da "Antifašizam nikada nije klanje tisuća nenaoružanih civila, genocid, nikada, ali baš nikada!" Kako ljudi ne mogu shvatiti da antifašistički ustanak ne može biti antifašistički ako se bazira na pokolju civila samo zbog njihove nacionalnosti ili vjere, koliko moraš biti glup i pokvaren da to ne shvaćaš? Nevjerica, očaj, bijes, tuga, rezignacija... sve to prati komentare Hrvata i svih ljudi dobre volje. "Gdje je Bog u svemu tome?", skriveno je pitanje za koje si ni ne znamo da ga postavljamo! Bog je tu, s nama. Samo treba čitati znakove i događaje! Ukratko, pričaju nam priče o našoj lošoj prirodi, nas Hrvata. "S Hrvatima nema suživota!" Urla izvjesna Srpkinja Draga u Srbu 2016. Urlali su isto i u Domovinskom ratu, malo su se primirili u Jugoslaviji, ali su nas tajno iseljavali i ubijali po svijetu, a doseljavali svoje. Urlali su isto i kad su klali u Srbu 41. Urlali su i prije, Urlaju to otkad su vidjeli ljepote Hrvatske i o njima počeli sanjati kao svojima. Jedini problem su Hrvati koji tu žive i koji je ne daju protjerati, a sve su pokušali! Pričaju nam priče o ww2, navodno smo mi njih desetkovali, ali te užasne činjenice o milijun više Srba između dva popisa 1931. i 1948. Prvi za Kraljevine Jugoslavije, drugi u FNRJ, neumoljivo otkrivaju da je Srba milijun više, a Hrvata milijun manje. Pa kad bi bila istina da su u ww2 onako izginuli ispada da se Srbi razmnožavaju staničnom diobom, od svakoga nastane diobom drugi! I nikoga ta čista informacija ne zanima, radije nastavljamo igru, pronaći Hrvata, označiti ga kao ustašu i ubiti. Meni je razumljivo da našoj premiloj braći ta igra nikad ne dosadi, ali mi nije jasno da ni nama nije dosadila, ni s nama nešto nije u redu! Braćo Hrvati, možda je vrijeme da otresemo psihopatskog siledžiju, što vi mislite? Da se vratim na priče, dakle priča je da su Hrvati zli i da su potamanili Srbe, činjenice, naravno, govore da su na svim tim područjima na kojima žive (ili su živjeli do 95.) Srbi, Hrvati potpuno nestali, a da su se Srbi razmnožili samo tako? A kako, ako su pobijeni? A gdje su Hrvati koji su navodno zli, zašto su svi Hrvati mrtvi ili protjerani, kako? Zašto? Udbinski dekanat ugašen je 45. jer je od 14 500 katolika Hrvata, ostalo tek šačica Hrvata, to naravno nikome nije niti bitno, niti dokaz zuluma premile braće, neka, neka. I tu dolazimo do Boga. Mi Hrvati nismo nešto posebno pametni, što jest, jest. Nismo krvoločni i ne znamo se obračunati sa ovako bolesnim i poremećenim smrtnim neprijateljem. U Domovinskom ratu došli smo u poziciju da četnici amenuju i zacementiraju genocidom etnički očišćena područja, što se nas tiče nismo imali snage da to zaustavimo. I tako bi zločinačka tvorevina Krajina, nastala genocidom, bila ozakonjena. No Bog se s tim nije složio i zatvorio je oči ubojicama pomraćivši im um u potpunosti pa odlučiše sami sebe izagnati. "Oteto prokleto!" Opet se ispostavilo da su stare mudrosti uistinu mudrosti. Bog je taj koji je sve vratio na svoje mjesto, jer Bog mrzi opačinu i blud naroda koji svoje srce preda Nečastivom. Bogu možemo zahvaliti na snazi koju nam je dao da se odupremo zvijeri i okolnostima koje su zvijeri pomračile um pa je na kraju izgubila sve. Mjera zla se morala ispuniti, da bi se odvojilo svjetlo od tame. Mnogi su i naši kroz povijest pali na tom testu, ali mi imamo snage i morala priznati grijehe naših koji padoše na ovom Božjem testu. Strašna je povijest svih naroda pa i našeg, a vrhunac pročišćenja je priznati: "Da, griješili smo i mi, mišljom, rječju, djelom i propustom". Uistinu je lijepo shvatiti i prihvatiti da nismo bezgriješni i pokajati se pred Bogom za svoje grijehe. Veličanstvena je istina da smo mi Hrvati priznali svoje grijehe, da smo prošli katarzu, za razliku od Srba koji nisu ni blizu nečemu sličnome. Izvijesni Dikobraz stalno je ponavljao da Srbi moraju proći katarzu, a onda je odjednom prešao u njihov tabor i zaboravio i što je pričao i što je pjevao? Koja je cijena ljudske duše, obraza? Današnje događaje u Srbu isto trebamo gledati kroz Božje oči. Srb je danas lampa na koju Bog skuplja Moljce koje će spaliti svjetlošću koju Moljci ne mogu ni pojmiti. Srb je simbol ljudske patnje, zar je potrebno naglašavati tko je u Srbu i okolici patio, zar je potrebno objašnjavati tko su ubojice, a tko nevine žrtve? Srb, za Boga, još uvijek ima potencijal da odvaja ljude od neljudi, svjetlo od tame, žrtvu od ubojice, istinske ljude koji su ogorčeni tim krvavim pirom i psihopatske manijake koji floskulama i sinekurama nadomještaju ljudskost. Zapamtite, na Srbu će još mnogi pasti, mnoge će Bog skarigati i poslati u tamu, tamo gdje je očaj i škrgut zubima. U Srbu se odvajaju ljudi od neljudi! Jedni žale žrtve, drugi veličaju pokolje, što je još potrebno da se shvati bit? Ponosan sam na sve vas koji ste bili tamo i pokušavali doprijeti do ovih bolesnih i izgubljenih duša, no posao vam/nama je uzaludan što se njih tiče, oni su za Boga zauvijek izgubljeni. Nama ostaje da se mirno i nenasilno borimo da razni Orepići, Plenkovići, Kitarovići, Milanovići... shvate da je pokolj u Srbu čisti nepatvoreni i najstravičniji oblik fašizma, nacizma i potpuno bolesne duše opsjednute najcrnjom tamom. Da, bilo je u Hrvatskoj istinskog antifašizma, no većinu istinskih antifašista Tito i krvoločna bulumenta okrutno su pobili ili im oduzeli sva prava i tako je antifašizam zauvijek uništen, kao što je uništen i fašizam, ostalo je samo čisto zlo. Trebamo se boriti da onima koji ne shvaćaju najbolje ljudsku prirodu i prirodu propisanih istina i ideologija, u koje spada i naša cijenjena predsjednica, objasnimo da se ne negira antifašizam kao takav ako se negira da je pokolj i genocid u Srbu antifašizam. Svijet nije crno bijel, tobožnji antifašisti su pobili daleko više ljudi i po daleko širem popisu od fašista, to su činjenice s kojima ćemo se morati naučiti živjeti. Također ćemo se morati naučiti živjeti s tim da procjenjujemo činjenice onako kakve one jesu, a ne što neka doktrina i ideologija propiše, ukoliko smo razumna bića, naravno. Kad naučimo odvajati istinu od laži i prestanemo zatvarati oči na ono što nam ne paše tad i samo tad moći ćemo izdvojiti čisti i istinski antifašizm kojem nitko ništa neće moći prigovoriti. "Zakunimo se na svetom grobu naših mučenikah, a taj je grob sva naša domovina, zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti otce naše, a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratstvo." dr. Ante Starčević

Autor: