SRBI SE NE MOGU POMIRITI S ISTINOM: “Što Hrvatska slavi u Kninu očišćenom od Srba, ako Oluja nije bila etničko čišćenje?”

08.08.2020. 12:34:00

Ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin upitao je što Hrvatska točno slavi u Kninu “očišćenom od Srba”, ako “Oluja” nije bila “etničko čišćenje”, i dodao da “nije dovoljno naći Srbina koji sudjeluje u proslavi protjerivanja njegovog naroda”, da bi ta operacija “postala legitimna i bezgrešna”.

Komentirajući izjavu hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslovaGordana Grlića Radmana da se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić “miješa u unutrašnja politička pitanja Hrvatske” i da “Oluja” nije bila etničko čišćenje, Vulin je rekao da je predstavnik Srba doveden u Knin na godišnjicu “Oluje” da bi hrvatski političari mogli da ga koriste kao argument za napade na Srbiju i dokaz da su Srbi razjedinjeni.

“Nije dovoljno spustiti cvijet na jedno od mjesta ubijanja Srba, a reći da je protjerivanje 250.000 i ubijanje 2.000 Srba u ‘Oluji’ čin milosrđa, nije dovoljno pričati o kaznama za zločine, a od (hrvatskog generala Ante) Gotovine praviti heroja, nije dovoljno napasti Vučića da bi laž postala istina”, naglasio je Vulin, a prenijelo ministarstvo, piše N1.

Podsjetimo, najsjajnija i najveća pobjeda Hrvatske vojske u povijesti nosi naziv “Oluja” – zato što je u bitci za oslobođenje Hrvatske pomela srpskog okupatora. To je najveća vojna operacija u povijesti hrvatskog naroda, a  počela 4. kolovoza 1995. godine.

Prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Hrvatska vojska i specijalne policijske jedinice krenule su 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojišnici dugoj više od 630 kilometara. Hrvatske snage u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi mogućeg napada Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine.

Udarnu snagu činile su mobilne, visoko uvježbane i motivirane gardijske brigade i jedinice specijalne policije, prema metodologiji modernog ratovanja usvojenoj još 1991. godine, nasuprot zastrajelom konvencionalnom ratovanju kojim se služila JNA i njezin kadar.

Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske (HV) oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. U sljedećim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna.

Kronologija akcije prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata

  1. kolovoza (petak) 1995.

U 5 sati ujutro započela je vojno-redarstvena operacija “Oluja”.

Na početku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno čvorište Ćelavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana oslobođeni su Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik, Graberje, Višnjica, Predore, Uštica, Tanac te prijevoj Mali Alan i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu.

Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su Dubrovnik, Biograd na moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju (potom su granatirani Karlovac, Nuštar i druga naselja u Hrvatskoj); u tim napadima stradali su civili i civilni objekti

  1. kolovoza (subota) 1995.

Oslobođeni su: Knin s okolicom, Ljubovo, Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko, Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo, Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga naselja.

  1. kolovoza (nedjelja) 1995.

Oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja. Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske (general bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (general Atif Dudaković).

  1. kolovoza (ponedjeljak) 1995.

Oslobođeni su: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović, Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja. Izjava ministra obrane RH Gojka Šuška da je operacija završena u 18 sati toga dana, potvrdila je da konačna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je još nekoliko “džepova” otpora protivnika.

  1. kolovoza (utorak) 1995.

Predaja pukovnika Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa “Srpske vojske Krajine”, u Topuskom oko 14 sati, značila je kraj operativnoga dijela operacije “Oluja”, ali i prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena. Primjerice, 8. kolovoza hrvatske snage ušle su u Srb, a 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni. Porazivši neprijatelja, Hrvatska vojska stala je na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Izvor: Narod.hr

Izvorni autor: IJ/Foto: fah

Autor: