'Srbi su me osudili na smrt zbog 'klanja 43 srpske djece u vrtiću u Borovu naselju'. Pred streljački vod izveli su me 8 puta...'

Do obljetnice pada Vukovara, 18.11.2014, portal Dnevno s vama dijeli "Neispričane vukovarske priče". Uoči obljetnice pada grada Vukovara, osvježavaju se slike i priče čiji su junaci postojeći, od krvi i mesa... Oni koji su preživjeli, svojim ispovijedima daju obol vremenu čiji su svjedoci. Jedna od njih, priča je Vukovarca kojeg rat zatekao na izlazu iz srednjoškolske klupe: "Sve je počelo krajem ljeta 1991. g. Ja sam tada bio klinac, imao sam tek 18 godina i osobno mi je bilo nezamislivo sve što će se u Vukovaru dogoditi. Bilo mi je nepojmljivo da su moguće tolike bolesne glave da se dogodi tako veliko razaranje i to od dojučerašnjih susjeda, prijatelja i poznanika. Ja sam još u svibnju išao u školu, družio se s tim ljudima, jeli jedni kod drugih kao i prije toga, nisam niti naslućivao što se u njihovim glavama odvija i priprema. Možda ovi stariji jesu, ne mogu reći, ali ja kao klinac nisam. Cijelo vrijeme rata nisam toliko imao vremena razmišljati o tome, jer je bilo važnije sačuvati glavu i glavu ljudi koji su oko tebe, tu je i obitelj za koju strahuješ jer nije to bio rat na livadi, pa ti je obitelj koliko toliko na sigurnom dok se ti boriš, to je rat u tvojoj ulici, u tvom kvartu, u tvom dvorištu. Iako smo 90 dana bili napadani svim i svačim i iako je sama ta činjenica za jednog 18-godišnjaka bila horor film, još uvijek je to bila koliko toliko fer borba, borba koju možeš shvatiti i prihvatiti - oni tebe ili ti njih. Ali kad su nas zarobili, e to je bilo rušenje svih mogućih shvaćanja, rušenje idealne slike ljudi i shvaćanje da horor tek počinje i da je sve viđeno i proživljeno u 90 dana opsade tek djelić patnje. Tek manji djelić patnje... Kad su nas opkolili četnici u krugu Borovo Comerca iz sekunde u sekundu slijedio je novi šok. Ubojstva su se događala uz mene i oko mene i to je bilo nešto o čemu nisam imao vremena razmišljati samo sam u sebi ponavljao "Bože, pa što je ovo". Na smrtnu kaznu streljanjem sam osuđen zbog oružane pobune protiv SFRJ (jer sam bio u ZNG-u, zbog narušavanja ustavnog poretka SFRJ (opet jer sam bio u ZNG-u), zbog neodazivanja na poziv u regularne jedinice tzv. JNA (generacija koja je trebala ići na služenje u tzv. JNA), zbog pružanja otpora jedinicama tzv. JNA (naravno jer sam bio u ZNG-u)... Bila je još hrpa nabrojanih paragrafa, točaka, pod točaka i stavaka, no ovo su najbitnije, po njima naravno. Izricanje presude izvršeno je 21.12.1991. godine na Vojno Istražnom Sudu u Beogradu. Suđenje je trajalo nešto manje od jednog sata, uz branjenika po službenoj dužnosti. Presuda nam je pročitana u više navrata, konkretno meni 8 puta i 8 puta sam išao pred streljački vod. Naravno već nakon tri puta smo znali da je to vid psihičkog zlostavljanja. Jer svaki puta bi bili u potpuno istoj proceduri izvedeni pred streljački vod, slušali zapovjedi, priprema, pozor (čekaš 'pali'). No, uvijek je postojala mogućnost da budala doista izgovori i ono "pali". Nisam ja jedini koji je bio osuđen na smrtnu kaznu streljanjem pred vojno-istražnim sudom u Beogradu. Inače, u vojno-istražnom zatvoru u Beogradu sam proveo svega 15-tak dana, ostalo vrijeme zarobljeništva (9 mjeseci) proveo sam u Staićevu, Begejcima, Sremskoj Mitrovici, Nišu, Bubanj potoku, Odžacima, pritvoru MUP-a Srbije u Novom Sadu, Erdutu, Dalju, Bačoj Palanci. Ono što su mi htjeli natovariti i zbog čega su me mučili strujom, premlaćivanjem, polijevanjem vodom vani na minusu, držanjem budnim tijekom cijele noći, izgladnjivanjem, je bilo da sam sudjelovao u pokolju 43 srpske djece u vrtiću u Borovu Naselju. Naime tu informaciju je objavila TV Beograd, a nekon izvjesnog vremena ju i demantirala, samo to nije došlo do ušiju naših ispitivača. Kasnije su mi pokušali natovariti klanje nekih rezervista i vojnika tzv. JNA, što je naravno bila laž, ali nekako su morali srpskim majkama u srbiji opravdati silne gubitke u Vukovaru, pa im je najlakše bilo natovariti to nama na grbaču, osuditi nas i izvesti pred kamere da pokažu "evo to su ti koji su klali srpske sinove i decu".   Nastavak "Neispričane vukovarske priče" možete pročitati za sedam dana...  

• Autor: S.Vučković/Dnevno.hr
• Photo: screenshot/ilustracija