Zaključak puka iz Srbije je, naravno, kako je Sonja Biserko zapravo Hrvatica jer je nemoguće da netko u tolikoj mjeri diskreditira svoju vlastitu otadžbinu. Srbi, međutim, griješe. Jer... Nisu upoznali Vesnu Teršelič koja nikako nije Srpkinja, a opet je učinila sve kako bi Hrvatskoj u kojoj živi podmetnula nogu.

Sonja Biserko, novi hrvatski prijatelj, postala je srpski neprijatelj broj jedan. Svjedočenjem protiv svoje domovine Srbije, Biserko je na sebe navukla bijes tamošnjih političara, inteligencije i, napose, običnog puka koji se hrabroj svjedokinji ne libi prijetiti javnim linčom i progonom iz Srbije. Razvijaju se teorije o tome da je Sonjin brat "kao ustaša ubijen od strane Srba kod Knina, a da joj je otac bivši, poznati, splitski Udbaš". Zaključak puka iz Srbije je, naravno, kako je Sonja Biserko zapravo Hrvatica jer je nemoguće da netko u tolikoj mjeri diskreditira svoju vlastitu otadžbinu. Srbi, međutim, griješe. Jer... Nisu upoznali Vesnu Teršelič koja nikako nije Srpkinja, a opet je učinila sve kako bi Hrvatskoj u kojoj živi podmetnula nogu. Iako su mnogi povukli paralelu Biserko – Teršelič, prva i osnovna razlika leži u činjenici da Sonja Biserko, sve što čini, čini iz dubokih uvjerenja i moralne potrebe da sa svijetom podijeli sva svoja saznanja o srpskom nacionalizmu koji prati već više od dva desetljeća. Ona je, to ne treba izostaviti, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, koja zbog svoje potrebe za istinom i pravičnošću nije po prvi put meta javnog linča. Druga stvar, iako ne manje važna, jest da Sonja Biserko to čini besplatno.

Njena hrvatska inačica (koja to zapravo nije), Vesna Teršelič, u sklopu svoje Documente, vrlo intezivno radi na suočavanju s prošlošću i ustanovljavanju činjenične istine o ratu. Radi to jednako srčano kao Biserko, ali kako i ne bi. U Documentu, kao i mnoge druge hrvatske udruge, slijevaju se milijuni kuna pomoću kojih se financiraju Teršeličkina "suočavanja". Osim što košta, naročito bolna su izvješća i rezultati do kojih dolazi ova plemenita udruga. Hrvati su, manje – više krivi za sve, srpske žrtve trebaju obeštećenje, a hrvatske kad se i ako stigne, hrvatski su generali zločinci, a Oluja zločinački čin i općenito, zaključuje Documenta, Hrvati su zločinci, Srbi su žrtve. Još se pamti nevjerica Vesne Teršelič zbog oslobađanja Gotovine i Markača, te njena žal zbog nekažnjavanja zločina iako je i ona sama svjesna da je sud u Haagu odluku donio na osnovu nepobitnih dokaza. Tada, jednostavno, nije smogla snage, ne pružiti ruku Gotovini koji joj je omogućio rad u slobodnoj Hrvatskoj, nego niti nasmiješiti se.

Ne smiješi se često niti Sonja Biserko. Ona je duboko svjesna tragedije vlastite zemlje koju, naravno, voli. Upravo zato učinila je ovaj odvažni korak kao moguću prvu promjenu u Srbiji koja bi, zahvaljujući upravo njenom svjedočenju, dobila priliku za neki novi početak. Biserko se, dakle, nije izložila riziku zato što voli Hrvate, a ne voli Srbe. Ona je domoljub kojeg bi Hrvatska, ukoliko ne bude poželjna u vlastitoj zemlji, trebala dočekati raširenih ruku. Zauzvrat, mi bi u Srbiju mogli poslati Vesnu Teršelič pa nek' tamo troši novac iz državnog proračuna.

• Autor: S.Vučković
• Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Izvorni članak pogledajte OVDJE