Vijesti

SRBI U GLINI SU JOŠ 1935. AUTOMOBIL KARDINALA STEPINCA ZASULI KAMENJEM

Podijeli:
SRBI U GLINI SU JOŠ 1935. AUTOMOBIL KARDINALA STEPINCA ZASULI KAMENJEM
Uz domaćega župnika Franju Žužeka, svečanosti su nazočili i dvojica pravoslavnih popova, općinski načelnik i školska djeca. Usprkos tome, svetosavski glinski šovinisti zasuli su nadbiskupov automobil kamenjem. Taj je sramotan i neciviliziran postupak i događaj iz 1935., kao prednost kandidata za predsjednika sisačkoga kotara Sime Todorovića, spominjan u izbornoj kampanji bivših partizana 1955. godine Napisao: Josip Frković Ma koliko bili razočarani brutalnim odgovorima trenutne gradonačelnice i njene komunističke svite na ponudu biskupa mons.dr. Vlade Košića da se na praznom dijelu Trga bana Josipa Jelačića uz Kupu i pred Biskujpijskim ordinarijetom Velikoga kaptola – gdje su početkom 20. stoljeća stajale brončane statue hrvatskim domobranima iz Prvoga svjetskoga rata, potom srbijanskom kralju Petru I. i partizanskim „oslobodiocima“ iza 1945. – o trošku Sisačke biskupije podigne spomenik blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, zagrebačkom nadbiskupu i hrvatskom mučeniku, sisački vjernici žive u znaku ustreptala očekivanja vijesti o konačnom proglašenju još jednoga sveca iz redova Hrvata. Bez obzira na necivilizacijsko ponašanje civilne vrhuške gradske vlasti, nije više nikakva tajna, spomenik omiljenom poglavaru Katoličke crkve u Hrvata, domoljubu i humanitarcu u zla ratna vremena, osvanut će – možda i do kraja godine – na platou ispred monumentalne katedrale Uzvišenja sv. Križa iz 1765. Kako je nadnevak kardinalove smrti 10. veljače ove godine svečano obilježen u prvoj crkvi njegova imena u Budaševu (bilo je to na najavu pape Ivana Pavla II. skoroga proglašenja Stepinca blaženim – op.a.), još nas 8. svibnja očekuje blaženikov 120. rođendan i nadnevak Papina proglašenja blaženim u nacionalnom svetištu Marije Bistrice, 3. listopada. Bez obzira što dr. Stepinca bivši srbijanski agresori i dalje smatraju zločincem – samo zbog suradnje s tadašnjim režimom NDH – nije neskromno, bez obzira na srbijanski dio komisije, očekivati proglašenje žrtve jugoslavenskoga komunizma svecem cijele Katoličke crkve. Kako bi takva trijumfalna odluka izazvala veliki nacionalno-vjernički zanos, koje su i kakve su bile veze kardinala Stepinca sa sisačkim krajem? Euharistijski kongres 1932. godine Na to pitanje najbolje je potražiti odgovore kroničara, najvećeg i najstarijeg povjesnika katoličke crkve, gospodina Lojze Buturca. Istog našega suvremenika koji se minulih nekoliko godina suprotstavljao srpsko-srbijanskoj laži patrijarha Irineja, episkopa slavonskoga Jovana Ćulibrka, mitropolita zagrebačkoga Jovana Pavlovića, ministra socijalne i boračke zaštite vlade Srbije Aleksandra Vulina, te sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček, o postojanju „dječjeg konclogora u Sisku 1942. – 1943.“ Tijekom Drugoga svjetskog rata. Notorna je činjenica da je hrvatski vjernički puk kardinala Stepinca, za trajanja komunističke Jugoslavije, držao svecem, koji je još za kraljevine 1932. u Sisku nazočio lipanjskom pokrajinskom Euharistijskom kongresu, napisao je L. Buturac u knjizi „Stoljeća župe sv. Križa u Sisku“. Euharistijski sisački kongres zbivao se u vrijeme kad je Stepinac, dvije godine iza zaređenja, obavljao dužnost ceremonijara nadbiskupa Antuna Bauera. Kronike bilježe da je svečano dočekan na željezničkom kolodvoru, uz uglednike gradonačelnika i župnika vlč. dr. Ivana Hulenića. Dvije godine kasnije Stepinac je imenovan nadbiskupom koadjutorom zagrebačkim. Imenovanje se desilo 24. lipnja 1934., a dva mjeseca kasnije nadbiskup dolazi u Sisak na podjelu Svete potvrde uz večernju bakljadu Siščana. Sutradan, 13. listopada, zajedno s pomoćnim biskupom Franjom Salis-Seewisom dijeli nakon devetgodišnje stanke sakrament Svete potvrde za 1832 potvrđenika. Jedanaest mjeseci potom, 1935. godine, poglavar Crkve u Hrvata Svetu potvrdu dijeli vjernicima Gline i Viduševca, dok je u Bučici blagosiljao barjak Društva Srca Isusova. Glinsko kamenje na kardinalov automobil Uz domaćega župnika Franju Žužeka, svečanosti su nazočili i dvojica pravoslavnih popova, općinski načelnik i školska djeca. Usprkos tome, svetosavski glinski šovinisti zasuli su nadbiskupov automobil kamenjem. Taj je sramotan i neciviliziran postupak i događaj iz 1935., kao prednost kandidata za predsjednika sisačkoga kotara Sime Todorovića, spominjan u izbornoj kampanji bivših partizana 1955. godine. Godine 1936. Kardinal je Svetu potvrdu dijelio u Viduševcu, Glini, Maloj Solini i Gori, te u Kutini. U kolovozu je, uza zvonjavu svih katoličkih crkava i one pravoslavne sv. Spiridona, kardinal dočekan kod mosta na Petrinjčici. Sutradan je služio misu za hodočasnike iz Siska, te za vjernike Petrinje i okolnih naselja. Spomenimo i kanonske vizitacije, među kojima se prva desila 1639., u 17, stoljeću kupno pet, u 18. stoljeću 21, a u 19. stoljeću 21, i u 20. stoljeću četiri. U ovoj prilici nećemo spominjati povijesne istine o zaštiti građana srpske manjine na Banovini tijekom Drugoga svjetskoga rata, jer oni kojima je i nakon Domovinskoga rata 1995. udijeljena milost ratnih pobjednika Hrvata, te istine politikantski i bizantinski opovrgavaju u svojim političkim strankama i udrugama. Ponajviše u aktualnoj državnoj vlasti Srbije, gdje su zločini četničkih postrojba diljem propalih zajedničkih tvorevina, potpuno „zaboravljeni“. T
#Glina #srbi #kardinal Stepinac #Josip Frković

Povezani članci