Srbija haašku odluku čeka pod teretom Vukovara

02.02.2015. 12:12:52

I kad se dokažu radnje koje se traže za pravnu kvalifikaciju genocida, treba dokazati da su ta zla učinjena s genocidnom namjerom i dovesti ih u vezu s državom Sutra u 10 sati u Palači mira u Haagu predsjednik Međunarodnog suda Peter Tomka objavit će odluku u međusobnim tužbama za genocid Hrvatske (od 1999.) i Srbije (2010.). Od utemeljenja suda 1945. nijedna država nije osuđena za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Briljantni suci Kakva god bude odluka 17 sudaca (dvojica su ad hoc suci Hrvatske i Srbije), obvezatna je (nadzire Vijeće sigurnosti) i konačna jer nema žalbe. Presuda je od goleme pravne, povijesne i političke važnosti. Nas je proces, prema podacima Ministarstva pravosuđa od lipnja 2014., stajao 28,1 milijun kuna, od čega najviše za strane odvjetnike (23,7 milijuna), a ostalo na naše zastupnike, prijevode, stručne analize, putne i druge troškove. Srbija šuti o trošku. Čekaju, kažu, epilog. Srbija je sve vrijeme inzistirala na izvansudskom rješenju. Bivši predsjednik Boris Tadić žalio se kako za to nemaju partnera iako su predsjednik Ivo Josipović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić bili skloni tomu, ali uz ispunjenje nekih uvjeta. Potpredsjednik srbijanske vlade Rasim Ljajić, prema Večernjim novostima, izjavio je da presuda u Haagu neće ništa bitno promijeniti, da će Srbija imati više koristi nego štete i da će svaka strana imati svoju interpretaciju presude. I njihov pravni ekspert Tibor Varadi smatra da je najlogičnije odbijanje obje tužbe uz spomen nekih zločina. Iako, u slučaju BiH protiv Srbije, sud je, obrazlažući da masovna ubojstva ne predstavljaju zločin genocida ako nisu počinjena s posebnom genocidnom namjerom, naveo: "To su možda ratni zločini ili zločini protiv čovječnosti, ali nije u nadležnosti ovog suda da to utvrdi". Sastav suda i impresivne biografije sudaca ne daju prostora za političke teorije zavjere. Zastupljene su sve strane svijeta i pravni sustavi, uz to što moraju biti predstavnici pet zemalja stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. Suci moraju biti visoko moralne osobe sposobne za najviše sudačke dužnosti ili su pravni eksperti za međunarodno pravo. Samo su tri žene, ali od 1945. samo su još dvije sudile u MS-u. Sedmorica su 2007. presudila i spor BiH protiv Jugoslavije (SRJ). Suci Keith i Bennouna glasovali su protiv odluke da Srbija nije bila sudionik u genocidu, a suci Tomka i Skotnikov, uz ad hoc suca Kreću, protiv odluke da je prekršila obvezu sprečavanja genocida. Genocid je dokazan samo u Srebrenici, unatoč svim logorima, progonima i masakrima. Ali, Srbiji nije dokazano (su)učesništvo. Iz te odluke očita je izuzetna složenost dokazivanja odgovornosti države za genocid. Stoga su i zastupnici naše tužbe, Ivan Šimonović i Ivo Josipović, postali zagovornici njezina povlačenja. U povodu tužbe BiH riješena su sva bitna pravna pitanja. Suce to ne veže, ali za drugačiji stav trebaju jake razloge. Sud u Haagu još je 1949. u predmetu UK protiv Albanije zaključio da tužbe protiv država za veoma teške povrede prava moraju biti potkrijepljene potpuno uvjerljivim dokazima "primjerenim ozbiljnosti optužbi". Čak i kad se dokažu radnje koje se traže za genocid, to što su počinjeni zločini nad nekom grupom (nacionalnom, vjerskom...) na nekom području, ne znači da je počinjen i genocid. Sve to zlo mora biti počinjeno s posebnom genocidnom namjerom baš "da se uništi, u cjelini ili djelomično... grupa kao takva". Ni politika stvaranja "etnički homogenog" područja kroz etničko čišćenje "ne može se samo po sebi smatrati genocidom" bez te specifične namjere. Suci se strogo drže onoga što propisuje Konvencija baš zbog toga što je genocid najteža optužba. Nisu pokušali spriječiti U slučaju Srebrenice bitan je trenutak nastanka genocidne namjere pa je MKSJ utvrdio da su se tek nakon osvajanja Srebrenice vojne snage bosanskih Srba odlučile na masakr Muslimana. Srbija to nije znala pa nisu mogli biti ni izvršitelji ni sudionici iako su inače pomagali bosanskim Srbima. Nije utvrđeno da su odgovorni ni u smislu standarda "potpune ovisnosti" bosanskih Srba propitivanog u predmetu Nikaragva protiv SAD-a vezano za kontraše koje je potpomagao SAD. I na pitanje jesu li izvršitelji bili pod "efektivnom kontrolom" Srbije jer su postupali pod kontrolom njezinih organa, odgovor je bio negativan. No, mogli su znati da se genocid može dogoditi pa su trebali barem pokušati to spriječiti s obzirom na svoj utjecaj, a kako nisu, proglašeni su odgovornima samo zbog toga. U odnosu na Vukovar okolnosti su teže za Srbiju, ali pitanje je dokaza genocidne namjere.

Prvu tužbu pisao je odvjetnik Rivkin

Prvu je tužbu pisao američki odvjetnik David B. Rivkin, a od 2000. prof. dr. sc. Ivan Šimonović te prof. dr. sc. Ivo Josipović, kojeg je 2007. zamijenila kolegica prof. dr. sc. Maja Seršić, a Jakšu Muljačića zamijenila je Andreja Metelko Zgombić. Od 2010. umjesto Šimonovića angažiran je prof. dr. sc. Mirjan Damaška te Gordan Markotić umjesto bivšeg veleposlanika Frane Krnića. Od lipnja 2013. Seršić je angažirana u arbitraži sa Slovenijom pa ju je zamijenio kolega prof. dr. sc. Davorin Lapaš. Od listopada 2013. voditeljica tima je prof. dr. sc. Vesna Crnić–Grotić, profesorica međunarodnog prava u Rijeci, a u timu je i Jana Špero iz Ministarstva pravosuđa te još prof. dr. sc. James Crawford, Philippe Sands, Kier Starmer i Luka Mišetić.

Što traže Hrvatska i Srbija

Hrvatska je tražila da Srbija sudi počiniteljima genocida, da preda podatke o nestalima, vrati kulturna dobra i plati štetu. Prema našoj tužbi na 2700 stranica od 1991. do 1995. ubijene su 10.572 osobe, 7000 osoba zatočeno je u logorima, mnogi su protjerani, zlostavljani... Srbija u tužbi na 500 stranica navodi da je Hrvatska počinila genocid nad 250.000 Srba tražeći da se kazne počinitelji, kompenzira šteta, stvore uvjeti za povratak izbjeglih Srba i ukine proslava Oluje kao državnog praznika.

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.