Srbija odbija izručiti oficire optužene za ratni zločin

Postupak protiv onih koji su krajem rujna 1991. razarali Bjelovar, praktički nije ni započeo, kako piše portal Bjelovarac.hr.

Još u listopadu 2006. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podignulo je optužnicu protiv trojice oficira JNA iz nekadašnje kasarne Božidar Adžija u Bjelovaru koje se tereti za počinjenje ratnih zločina protiv civilnog stanovništva 29. rujna 1991. u Bjelovaru. U međuvremenu je ovaj postupak prebačen na jedan od četiri hrvatska suda na kojem se vode slučajevi ratnih zločina, Županijski sud u Zagrebu, no veliko je pitanje kad će i hoće li ikada to suđenje započeti.

Kako su Bjelovarac.hr izvijestili sa Županijskog suda u Zagrebu, optužnica kojom se nekadašnji komandant 265. mehanizirane brigade JNA Boro Ranđelović (77), potpukovnik i načelnik artiljerije MBR i komandant mješovito topničko-raketnog diviziona Dane Vujnović (69) i komandant diviziona protuzračne obrane major Miloš Stevanović (65) terete za razaranje Bjelovara, još uvijek čeka potvrđivanje od strane optužnog vijeća Županijskog suda. Okrivljeni su nedostupni hrvatskom pravosuđu, Srbija ih odbija izručiti, a Stevanović je navodno u međuvremenu umro.

Prema optužnici iz listopada 2006., Ranđelović, Vujnović i Stevanović se terete da su 29. rujna 1991. od 7.30 do 18 h, tijekom oružanih sukoba između tzv. JNA i Oružanih snaga RH, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, naređivali podčinjenima borbena djelovanja po civilnim objektima i po osobama u gradu Bjelovaru i obližnjem naselju Hrgovljani. Tako je Ranđelović izdao naređenje komandantu mehaniziranog bataljuna vojarne na Vojnoviću Milanu Tomiću da se otvori paljba iz svih vrsta oružja, nakon čega je iz te vojarne ispaljen velik broj granata iz tenkova i samohodnog artiljerijskog oružja po stambenim, poslovnim i privrednim objektima u Bjelovaru i stambenim objektima u Hrgovljanima, pri čemu je smrtno stradao civil Pero Kozić.

Ranđelović je izdao naređenje i zamjeniku komandanta mehaniziranog bataljuna i komandantu u oklopnom vozilu u vojarni na Vojnoviću Miloradu Tomiću da iz tenkova ispaljuju granate po civilnim objektima u Bjelovaru i Hrgovljanima. Potom je iz sedam tenkova „Lika“ ispaljen velik broj granata po stambenim objektima u Bjelovaru i Hrgovljanima pri čemu je potpuno uništeno i teško oštećeno više stambenih objekata.

Vujnovića se pak tereti da je izdao naredbu komandantu u mješovito artiljerijskoj diviziji Draganu Branimiru, u čijem su se sastavu nalazili minobacači kalibra 120 mm o otvaranju minobacačke vatre po značajnim privrednim i poslovnim objektima i stambenim zgradama u Bjelovaru. Temeljem te naredbe, Branimir je potom posadama minobacača naredio ispaljivanje minobacačkih projektila po gradu, uslijed čega je pogođen velik broj objekata u Bjelovaru. Projektili su tako pogodili zgradu Ine, radio stanicu, zgradu pošte, zgradu poduzeća UMIB, zgradu Fonda za stambeno-komunalnu djelatnost, poslovne prostorije Kemoboje i Univerzala, poslovnicu Vjesnika, zgradu u krugu tvornice Koestlin i zgradu MUP-a. Pogođeni su i stambeni objekti u Ulici Vladimira Nazora i u Ulici Augusta Šenoe kao i park u središtu grada, pri čemu su od krhotina projektila smrtno stradale Amalija Danjek, Katica Klišanić i Ruža Pavleka, dok su dva civila zadobili teške tjelesne ozljede. Teške ozljede zadobila su i tri civila koji su se u trenutku granatiranja nalazila u zgradi Ine.

Stevanovića se tereti da je komandantu u protuzračnoj diviziji Ranku Bolti naredio otvaranje vatre iz samohodnog artiljerijskog oružja po stambenim objektima u Hrgovljanima. Bolta je potom naredio posadama samohotki odnosno jurišnih topova (haubica) da se po Hrgovljanima ispaljuju granate, uslijed čega je od velikog broja ispaljenih projektila uništen i teško oštećen velik broj stambenih objekata.