25 GODINA OD OSNUTKA Tigrovi obilježavaju svoj 25 rođendan. U vojarni Croatia u Zagrebu podignut je spomenik u spomen na 364 poginula , sudbina 8 nestalih je još uvijek nepoznata, 201 Tigar prošao je torture neprijateljskih logora, a u izravnim borbama ranjeno je 1711 pripadnika. Ustrojavanje 1. gardijske brigade “Tigrovi” započeto je 05. studenog 1990. godine u povijesnoj bazi Rakitje nadomak Zagreba, gdje je ustrojena postrojba za posebne namjene. Utemeljenje “Tigrova” kao postrojbe za posebne namjene možemo smatrati začetkom obrambenog štita hrvatskog naroda i Domovine. U tom vremenu Tigrovi su vrlo uspješno izvršavali zadaće suzbijanja brutalne neprijateljske pobune, zavode javni red i mir od Pakraca do Plitvica gdje je poginuo prvi Tigar Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata, hvataju Arkana i druge teroriste, uništavaju prvi neprijateljski (Zoltan Hadrava) tenk u Iloku, a istovremeno čuvaju vitalne objekte u gradu Zagrebu. Kroz svoj ustroj, naoružanje i praksu postrojba je usvojila bitne elemente za buduću elitnu vojnu postrojbu. Istovremeno započinje ustrojavanje i popuna 1. A brigade ZNG dragovoljcima iz domovine i dijaspore. U dramatičnom procesu stvaranja Hrvatske vojske, 1. gardijska brigada “Tigrovi” odigrala je ključnu ulogu, dajući iznimni doprinos velikoj pobjedi u Domovinskom ratu. Jačanjem neprijateljske pobune u otvoreni ratni sukob tijekom ljeta 1991. godine, 1. brigada izvršava ratne zadaće diljem Domovine gdje god su to okolnosti zahtjevale. Dijelovi postrojbe drže položaje u Novim Čakovcima gdje su prvi puta raketirani, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima, Tenji, a istovremeno dio postrojbe nalazi se u Kostajnici, Glini, Petrinji, Kraljevčanima i Peckom. Krajem ljeta 1991. Tigrovi uspješno sprječavaju spajanje banjalučkog sa bjelovarskim korpusom na novogradiškom ratištu. Blokadom vojarni u Zagrebu, Dubokom jarku, Velikoj Buni, Bjelovaru i Varaždinu 1. brigada dolazi do veće količine naoružanja, uz šest pješačkih bojni ustrojava se i oklopna bojna (MUNGOS). U jesen 1991. godine Tigrovi izvode prvu napadnu operaciju na novljanskom ratištu kada oslobađaju desetak sela u zaleđu Novske. U sudbonosnom vremenu od ljeta 1991. godine do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, Tigrovi su nanizali bezbroj briljantnih akcija koje su sasvim sigurno ubrzale odluku međunarodne zajednice za priznanjem Republike Hrvatske. Krajem travnja 1992. godine Tigrovi slamaju neprijateljsku ofenzivu na južnom bojištu, a u operaciji “Tigar” sa ostalim postrojbama južnog bojišta oslobađaju Ston, Čepikuće, Slano, Trsteno, Zaton, Osojnik, te deblokiraju grad Dubrovnik. Noću 20. na 21. listopada 1992. godine Tigrovi izvide pomorski desant na Cavtat i oslobađaju krajnji jug zemlje. Taj pothvat HV-a u kojem je 1. gardijska brigada imala ulogu glavnih snaga napada, možemo mjeriti s povjesnom slavom Hrvatskog bisera Dubrovnika. 1993. godine 1. brigada ZNG preustrojava se u 1. gardijsku brigadu. Dio brigade sudjeluje u operaciji Maslenica na Velebitu, a dio na ličkoj bojišnici u području Kapele osigurava dostignutu crtu bojišnice. U iščekivanju povjesnih operacija i konačnog oslobađanja, postrojba je iskoristila za popunu i intenzivnu obuku po profesionalnim kriterijima. U rujnu mjesecu 1994. godine postrojba je izvela vrlo zahtjevnu vježbu “Lonja-94” sa temom brigada u napadu uz nasilno forsiranje rijeke. Povjesne operacije postrojbu su zatekle u stanju visoke bojne spremnosti. U operaciji “Bljesak” postrojba je sudjelovala na dobro poznatom terenu zapadne Slavonije gdje je 1991. godine vrlo uspješno ratovala. Sukladno Splitskom sporazumu na livanjskoj bojišnici Tigrovi osvajaju planinski masiv Šator, te u operaciji “Ljeto 95” sudjeluju u oslobađanju Glamoča. U priželjkivanoj “Oluji” Tigrovi presjecaju “Krajinu” na pravcu Lička Jasenica-Saborsko-Slunj-Plitvice, dana 6. kolovoza 1995. godine izbijaju na državnu granicu sa BiH u Tržačkoj Rašteli te se spajaju sa 5. korpusom Armije BiH. Tijekom Domovinskog rata ime Tigrova gradilo je desetak tisuća pripadnika. U vojarni Croatia u Zagrebu podignut je spomenik u spomen na 364 poginula , sudbina 8 nestalih je još uvijek nepoznata, 201 Tigar prošao je torture neprijateljskih logora, a u izravnim borbama ranjeno je 1711 pripadnika.