Srpski diktator Aleksandar Vučić o divljanju Arkanovih Delija na Maksimiru: ”Navijači Crvene zvezde su stigli iz cijele ‘Krajine’, bila je to iskrena mržnja”

14.05.2020. 09:49:00

Danas obilježavamo tridesetu godišnjicu ”događanja naroda” režirano u Beogradu koje se dogodilo na Maksimiru 13. svibnja 1990. godine. Tog dana na tribinama maksimirskog stadiona komunistička milicija nezainteresirano je promatrala divljanje Arkanovih Delija, dok je s druge strane nemilice tukla, BBB-e, navijače Dinama, pa čak i nogometaše. Na čelu navijača Crvene zvezde režim je postavio udbaškog kilera, kriminalca i kasnijeg ratnog zločinca, Željka Ražnatovića Arkana, naravno, ništa od toga nije bilo slučajno.

Recimo kako se utakmica Dinama i Zvezde tog dana na Maksimiru nije odigrala, a susret je registriran 3:0 u korist beogradskog kluba. Međutim, to je manje bitno.

Treba reći kako je na Maksimiru Arkan bio naoružan, imao je pištolj u sakou, koji mu ne bi puno pomogao da je stvarno došlo do krvoprolića, cijeli bi se glavni hrvatski grad digao na noge i pitanje kako bi izvršitelji ove predstave, koja je trebala imati krvavi epilog, proveli, kako bi se vratili odakle su i došli.

Na Maksimiru je tog dana bio i aktualni predsjednik Srbije, inače bivši učenik osuđenog ratnog zločinca, Vojislava ŠešeljaAleksandar Vučić. U ulozi navijača, ako se uopće Delije i onda i danas mogu zvati navijačima.

”Toga se dana osjećala drugačija atmosfera. Gledajte, uvijek smo mi bili spremni na tučnjavu u Zagrebu, ali ovo je bilo nešto drugačije. Nas više od dvije tisuće krenulo je vlakom, a prvi incident dogodio se već u Vinkovcima. I taj je bio gadniji nego inače… Odmah smo svi znali da se u Zagrebu spremaju neredi. Ali, ne oni između navijača Dinama i Crvene zvezde, već između Hrvata i Srba”, rekao je za Vreme svojedobno Vučić, nakon čega je u istom stilu nastavio:

”I mi i oni smo se tada osjećali moćno. Kod nas se tada podizao srpski nacionalizam, u Zagreb smo stigli u velikom broju. Nikada se neće ponoviti gostovanje na koje će otići toliko navijača Crvene zvezde. Navijači su stizali iz Gline, Petrinje, Knina, čitave Krajine, pa i dalmatinskog zaleđa. No, u to doba rastao je i hrvatski nacionalizam, pa su se i navijači Dinama osjećali slobodno i moćno. Na stadionu se osjećala iskrena mržnja, s obje strane čule su se pjesme najjezivijih sadržaja.”

Srpski diktator i bivši član fašističke stranke Vojislava Šešelja, nadalje tvrdi:

”Kad smo stigli u Zagreb, prvi put se dogodilo da nas je čekala vojska policajaca. Sproveli su nas do južne tribine. Međutim, mi koji smo bili iskusni, prepoznali smo neke navijače Dinama koji su imali zadatak da prate hoće li se netko od nas izdvojiti, pa da ga prebiju. Prepoznao sam Šejtana, Sarmu i još neke. Nisam vidio Klokana i Sandra koje sam znao kao vođe Bad Blue Boysa. Onda sam saznao da su i ostali Zvezdini navijači to primijetili, pa su ih ispred jednog kafića presreli i pretukli…

Sukob između Zvezdinih i Dinamovih navijača počeo je na manjem dijelu južne tribine, gdje je bilo više Dinamovih nego Zvezdinih navijača. Ja sam bio na donjem dijelu, ali svi smo se brzo popeli gore. Tu je došlo do manjeg obračuna (!?) u kojem su Zvezdini navijači potisnuli Dinamove na travu. Ali, Dinamovi navijači sa sjevera su već uletjeli na teren, a sa istoka je prema nama letjelo sve što su mogli pobacati. Pošto su u odnosu na nas oni stajali na visini, mi odozdo i nismo mogli bogzna kako uzvratiti. Taj sukob je trajao neko vrijeme, onda više nije bilo sjedalica kojima bismo se mogli gađati. U međuvremenu je policija ušla u obračun s Dinamovim navijačima na terenu”, kazao je Vučić.

I kako su otišli iz Zagreba?

”Na kraju nas je policija spakirala u specijalni vlak. Sve su nas ispitivali dok nisu popisali valjda svakog čovjeka u vlaku. Ali, tu stvarno nije bilo neke naše velike krivice. Skoro pa nikakve. Za svaki drugi slučaj su mogli reći da je bilo odgovornosti Zvezdinih navijača. Na primer, u Splitu kada je bilo 2:2, 1987., više smo mi, Zvezdini navijači, čuda napravili, nego Hajdukovi”, rekao je Vučić, pa je komentirao i čin Zvonimira Bobana. Naime, Dinamov nogometaš udario je komunističkog milicajca, Refika Ahmetovića, ogorčen činjenicom da milicajci tuku navijače Dinama nemilice dok istovremeno nezainteresirano promatraju divljanje Arkanovih Delija.

”On je najmanje kriv za događaje na Maksimiru. Ne mislim da ga je netko nagovorio da udari policajca. No, siguran sam da bi navijačke tučnjave bilo i da on to nije napravio. Sukobi navijača česta su pojava u nogometu, ali toga dana to je bio sukob nacija…”

Zanimljivo da i nazovi hrvatski mediji govore o dvije strane, pišu o tome kako će navijači obje momčadi pamtiti što se događalo na Maksimiru i imati uvijek svoju istinu. Kako se može govoriti o dvije strane a imati na jednoj Arkana? Tko normalan može biti na Arkanovoj strani, na strani udbaškog kilera koji je naoružan došao u Zagreb na utakmicu?

Izvor: Narod.hr

Izvorni autor: Miroslav Herceg/Foto: Twiter

Autor: