Ono što je Pusić učinila protivi se interesima hrvatskoga naroda. Dajući ruku Dačiću, dala mu je čvrsto jamstvo da je nije briga za nestale, da ne mari za hrvatske žrtve, ali i da je nije briga što misli hrvatski narod. Posjet srpskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića i njegovo druženje s hrvatskim političarima, u javnosti se pažljivo i pomno prezentirao kao zatopljenje odnosa između Hrvatske i Srbije. Odnose su zagrijali mnogi. A premda se družio s plejadom hrvatskih političara, Dačića je zapravo ugostila hrvatska kolegica Vesna Pusić. Naša ministrica vanjskih poslova s Dačićem je, kako doznajemo postigla prijateljski dogovor iza zatvorenih vrata. Stisla mu je čvrsto ruku te dala vlastito jamstvo pa čak i potpis, a ono što je dogovorila za dio javnosti i daleko od očiju javnosti nije nimalo ugodno. Štoviše, suprotno je volji hrvatskoga naroda. No, briga Pusić za narod, njoj je ionako stalo samo do vlastite kože. Naime, bez javne rasprave na svoju ruku Pusić je srpskom kolegi u ime svih stanovnika Lijepe naše zajamčila da Hrvatska susjednoj Srbiji neće postavljati nikakve uvjete uoči njihova skorašnjeg početka pregovora za ulazak u EU. Dat ćemo tako, a da niti ne znamo, Srbima bezuvjetnu potporu bez da se riješe razmirice koje odnose dviju država koče desetljećima, a koji se uglavnom prelamaju preko pleća hrvatskog naroda. Ministrica je Dačiću čvrsto obećala da Srbe nećemo ucjenjivati, jer mi naprosto nismo takvi. Uz to što mu je dala jamstvo da nećemo ometati njihovu europsku putanju kazala je i da će učiniti sve kako bi Srbija čim prije postala članicom Europske unije. A sve to zapečatila je svojim potpisom. Jer to je, iz njezine perpsketive hrvatski interes. Dala mu je pri tome odriješene ruke, te vjetar u leđa jer stvarni razlog njegova posjeta uistinu i jest bio taj da otopi srca hrvatskih političara, uoči početka pregovora s Unijom. To mu očito nije bio nimalo težak zadatak, s obzirom na razdraganu šeficu vanjske politike čija je misija od prvoga dana mandata bila, a po svemu sudeći i ostala kreiranje zapadnog Balkana. Odnosno vraćanje neke nove Jugoslavije. Inače, ovakvo što ne treba previše čuditi kada se zna da je Pusić u više navrata javno progovarala o tome da će Hrvatska bezuvjetno podržati srpski europski put. Ono što je javno govorila, sada je očito bez znanja i mimo volje naroda realizirala. Podrška Srbiji na putu u EU ne bi trebala biti upitna, ako želimo graditi dobrosusjedske odnose, ali uvjete smo prema ranijim tvrdnjama brojnih stručnjaka morali postaviti. Uostalom, nije li upravo Hrvatska prošla trnovit pregovarački put uoči ulaska u Uniju? Nije li kočnica našega ulaska u Europu bila Slovenija namećući uvjete nam uvjete, koji su njima bili bitni. Hrvatska je as u rukavu imala, ali ministrica ga se olako odrekla, prodajući tako još jednom po tko zna koji put interese naroda koji je na ministarsku funkciju nije niti birao. No, što očekivati od šefice diplomacije koja za ratna razaranja kroz koja je prošla Hrvatska konstatira da su obje strane jednako krive? Upravo ta i takva osoba, u skorije vrijeme ima ambiciju postati glavnom tajnicom UN-a. Treba li nam nakon svega još argumenata, da takva prestižna funkcija na koju bi poslali Pusić, nije poželjna za Hrvatsku? Inače, uz ministricu Pusić srpski ministar sastao se i sa premijerom Zoranom Milanovićem, predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović te predsjednikom Sabora Josipom Lekom.