STIJENA

STIJENA

 

Na obali pokraj mora

Stoljećima stijena stoji

To je moga roda znamen

Da još diše i postoji

 

Sred nevera i oluja

Od stoljeća sedmog brate

Ovaj kamen povijest piše

I podsjeća na Hrvate

 

Urezana tu su slova

Od predaka naših davnih

Još od kneza Višeslava

I njegovih dana slavnih

 

Preko dičnog Trpimira,

Zdeslava i Domagoja,

Do ponosnog Branimira

Sina roda kraljevskoga

 

Tomislava silnog pamte

Osvajači i vladari

Pred njegovim mačem bježe

Mleci, Ugri i Bugari

 

Kruna Petra Krešimira

Hrvatsku je zakrilila

Slava Dmitra Zvonimira

Čelični je štit joj bila

 

Hrvatska je uvijek spremna

Na braniku svoga Krista

U njezinoj povijesnici

Vjera žarkim sjajem blista

 

Već od pape Agatona

S kojim Porga savez sklopi

Hrvat posta Rimu vjeran

S kršćanstvom se narod stopi

 

„Dragom sinu“ Branimiru

Papa Ivan Osmi piše

I blagoslov svoj mu daje

Jer Hrvat za Krista diše

 

Berislavić Petar hrabri

Europu je obranio

Na put stao nevjerniku

Osmanlije porazio

 

Predziđe kršćanstva cijelog

Hrvatska je tada bila

Usred bura i oluja

Za slobodu krv je lila

I Nikola Šubić Zrinski

Europu je zadužio

Junačkom je svojom smrću

Bedeme joj obranio

 

Plemić roda hrvatskoga

Pod Sigetom hrabro pao

I sa svojim junacima

U povijest se upisao

 

Slava Zrinskih, Frankopana

Opjevana u narodu

Ostala je vječni znamen

Žrtvovanja za slobodu

 

Ponajljepši dio Zemlje

Bog je dao Hrvatima

More plavo, gore, polja

To je naša Domovina

 

I ta tvrda kremen stijena

Što u more plavo gleda

Svjedokom je živim brate

Da svog doma Hrvat ne da

 

                                                                                          Zlatko Pinter, prosinac 2017.