Bivši ministar branitelja (koji su pred nekoliko godina naglo „prestali“ biti hrvatski) Predrag Matić doista ima velike probleme. Prosvjednički šator zadaje mu tolike duševne boli da zbog njega počinje viđati neke samo njemu poznate aveti i vještice. Odjednom mu na monitoru mobitela ili kompjutera počinju nicati prijetnje smrću, priviđaju mu se kalašnjikovi, čak mu dopiru srpsko-mafijaške poruke da će netko da ga „overi“ i tomu slično. Tu riječ „overiti“ nitko od nas prosvjednika nikada nije niti čuo i teško nam je bilo i zapamtiti taj srbijanski mafijaški „fazon“. Zanimljivo je da je on s tim ispadima izišao odmah sljedećeg dana nakon što je „nepoznati branitelj“ polio sebe i pola šatora benzinom i prijetio paljenjem. Nakon što su ga sami prosvjednici (preciznije osobe koje im pomažu) svladali i predali ga policiji, on je potpuno potisnut u stranu i svi su ga, a osobito Matić, „zaboravili“. Ispostavilo se je da nije branitelj nego navodno duševni bolesnik. No ipak nije toliko „bolestan“ da svoj naum ne usuglasi s novinarima koji su došli pred šator čekajući ishod „akcije“. Taj scenarij se je inače ponovio već nekoliko puta do sada. Pred šator najprije dolaze kamere, zatim policija šalje pojačanje svoje ekipe, a onda netko ili neki od „glumaca“ izvedu provokativni „show“ u uzaludnoj želji izazivanja nekontrolirane reakcije prosvjednika. Matić je izvedbom svog unaprijed pripremljenog „nastupa“ neposredno nakon „benzinskog napada“ sam priznao da je duboko uključen u tu prljavštinu, ili je čak osobno organizirao cijelu predstavu. Inače Matić je sličnu krizu (ili dobro odglumljenu predstavu) izveo i na samom početku prosvjeda, kada je 100% invalide nazvao „militantnom skupinom“ i također je bulaznio da mu mi prijetimo smrću. No tada u tu odvratnost samo njemu sličnu nije upleo svoju obitelj. Štoviše, sada prijeti prosvjednicima da „će nas sve smatrati odgovornima ako se nešto dogodi njemu ili njegovoj obitelji“. Ta kleveta je izravna uvreda svakog od nas, a koliko znamo kleveta koja se tiče prijetnje smrću je kazneno djelo, osim ako ju ne izriče neubrojiva osoba. Koja je od te dvije varijante prava zna samo Matić. Uza sve to ljude koji su uslijed teških ranjavanja jedva preživjeli uz teška sakaćenja naziva – kukavicama. Koliko je to bezumno? Mi smo dakle kukavice za razliku od njega koji je po svjedočenju samih vukovarskih branitelja do polovice listopada drhtao u podrumu dječjeg vrtića kada ga je vojna policija silom izvukla iz njegove rupe, dala mu pušku i odvezla ga na bojišnicu s koje je kasnije tri puta pobjegao. Danas opet iz svog ureda odlazi sa službenim BMW-om kojeg vozi vozač, a u pratnji mu je „Škoda“ puna zaštitara. Možda mu je sad potrebna još neka takva „Škoda“ ispred njega da bi se zaštitio od invalidskih kolica, proteza i sljepačkih štapova. I takva prestrašena duša nas teške stradalnike s prvih crta i iz krvavih bitaka naziva kukavicama i eventualne prijetnje SMS porukama i E-mailovima pripisuje nama. NOVINARI, GOVOR MRŽNJE I NOVINARSKO DRUŠTVO Nakon kaznenih prijava koje su prosvjednici podnijeli protiv nekolicine medija zbog kleveta i govora mržnje, digla se je pozamašna vika na njih, kao kad osinjak poliješ vodom, pa ose zuje i ubadaju na sve strane. Između ostalog „ustali“ su i neki „slavni“ likovi iz HND-a kao što je Zdenko Duka koji se ne može načuditi zašto smo podigli kaznenu prijavu protiv stanovitih medija kada su oni objavili istiniti podatak da Glogoški spava u državnoj kući u Zaprešiću. Prije svega, mediji su „otkrili toplu vodu“, jer se odavno zna da 100% invalidi ne spavaju u šatoru, jer to njihovo opće zdravstveno stanje ne dopušta. Ali kaznena prijava nije donesena zbog te „istinite činjenice“, nego zbog raznih uvreda i napada punih mržnje od ranije. No za Duku i njegovu ekipu je odavno poznato za koga „igraju“, pa o tome nije potrebno trošiti riječi. Za pronalaženje konkretnih primjera iz prošlosti trebalo bi potrošiti puno vremena. Ali čemu gubiti vrijeme kada imamo neobuzdano psovačko djelovanje i nakon te kaznene prijave, osobito „Indexa“. Evo nekoliko najnovijih bisera, pa neka svatko sam prosudi je li to govor mržnje ili nije: Klemm zbog privatnih interesa huška bandite na „Indexovu“ sportsku novinarku... (naslov) SPORTSKA novinarka Indexa Dea Redžić primila je brojne prijetnje nasiljem nakon što je svoju divljačku sljedbu na nju nahuškao kontroverzni poduzetnik Josip Klemm… ...ju je Klemm svjesno, pred populacijom za koju zna da je sklona nasilnim ispadima... Točku na „i“ ovim uvredama dao je bivši ministar Željko Jovanović kojega nitko ništa nije pitao jer i jest potpuno nebitni lik. On je napisao na Facebooku, a „Index“ odmah porepisao: „Izjave šatoraša su priglupe“. „Jutarnji list“ je mudriji, pa izbjegava riječi za koje ih se može uhvatiti. Ipak, oni pronalaze „nepropisno parkirani automobil“. Radi se o automobilu Đure Glogoškog parkiranom ispred šatora u nizu drugih automobila koji ne zauzima niti centimetar širine pločnika više nego ostali automobili. On eventualno „smeta“ jedino nama prisvjednicima. Riječ je o čovjeku kojemu ne rade noge, a ruke mu ne omogućuju samostalan ulazak i izlazak iz automobila, nego ga netko (najčešće supruga) mora doslovno unijeti ili iznijeti iz automobila i postaviti u invalidska kolica. Kada bi imali bilo kakav normalan ljudski osjećaj, novinari „Jutarnjeg“ bi zbog ovoga propali u zemlju od srama, a s njima i njihov Duka. Dakle da rezimiramo: Za „Index“ su 100% invalidi Domovinskog rata „banditi“, „divljačka sljedba“ i „populacija sklona nasilnim ispadima“. To su uspjeli „iznjedriti“ u samo jednom danu na svom portalu. Uzgred, citirajući Jovanovića, slažu se s njim da smo „priglupi“. Klemm je uza sve to još i „kontroverzni poduzetnik“, a Glogoški „nepropisno parkira automobil“. Svi oni koji prate situaciju znaju da smo do sada u prosjeku napadani barem jednom tjedno od kojekakvih plaćenih provokatora. Pritom u pet mjeseci niti jednom nismo nasjeli niti odgovorili na izazove, dakle nismo „banditi“ nego teško stradali hrvatski branitelji, niti „divljačka sljedba“ nego savršeno disciplinirani mirni prosvjednici, nismo „skloni nasilnim ispadima“ jer do sada na doista nasilne ispade uopće nismo reagirali, nismo „priglupi“ jer smo uglavnom školovani od srednje škole do fakulteta, organizirani i kreativni, a da Klemm nije „kontroverzni poduzetnik“, nego poduzetnik koji je među rijetkima koji provodi zakon zapošljavajući hrvatske branitelje i njihovu djecu. Uza sve to svaka druga riječ „Indexa“ (i drugih) je „šatoraši“ ili „šatordžije“. OD „MAJKE USTAŠKE“ DO „PREGLASNE KRUNICE“ Nakon ovih primjera nije teško zaključiti je li to govor mržnje i divljačko vrijeđanje onih koji su svojom krvlju osigurali upravo tim pljuvačima da slobodno djeluju. Naravno, Duki i sličnima ne smeta taj psovački rječnik koji divljake navodi da još jače divljaju oko šatora, osobito u noćnim satima kada nam „j**u majku ustašku“, a „baba iz pakla“ preko puta na desetke puta zove policiju jer joj mi smetamo stvarajući preveliku buku, a činimo to zato jer preglasno molimo krunicu. U tim uvjetima neprestanih pritisaka, prijetnji, verbalnih i drugih napada prosvjednici u šatoru žive već više od pet mjeseci i ni na jedan nisu odgovorili nasiljem. Ponekad nekome malo popuste živci pa pokaže „prst“ što jest ružno, ali u takvim nenormalnim uvjetima dogodi se. S druge strane Matić i njegovi mediji i provokatori pripisuju nam gomilu negativnih osobina od kojih sami „boluju“. Čine to zbog silnog bijesa što nas ni nakon toliko vremena i provokacija ničim nisu uspjeli izazvati. Neka nam Bog pomogne da tako izdržimo još toliko mjeseci koliko budemo morali.   Mario Filipi