Stožer za obranu hrvatskog Vukovara: Konferencija za medije SOHV – izvješće

1. O vukovarskim izborima Domoljubne i demokršćanske političke opcije Vukovara su pokazale dobru volju i postigle rijetko viđen stupanj zajedništva u nastojanju da grad učine mjestom posebnog pijeteta te istaknu zajedničkog gradonačelničkog kandidata koji će konstruktivnim radom zaustaviti odlazak mladih u nepovrat te Vukovar pretvoriti u simbol novoga početka i nade za sve stanovnike, poštujući činjenice i istinu. Pozivamo stoga sve domoljube i demokršćane na podršku tom zajedništvu , -glasujte i dokažimo zajedništvo . 2. O ministru Bauku i brojanju potpisa SOHV je potpise referendumske podrške prikupljao 15 dana, a doprema potpisnih knjiga i brojanje je trajalo 6 dana. Ministar i bulumenta posao od 6 dana rade 6 mjeseci. Očigledna, sramotna manipulacija neposrednom demokracijom jasna je dokaz prljavih namjera. Vidimo što radite – kako radite takva će vam biti i nagrada. 3. SOHV podupire nastojanja sindikata u prikupljanju potpisa za referendum protiv outsorcing-a te još jednom pozivamo sve branitelje, domoljube i socijalno pravedne građane da potpišu podršku ovome referendumu. S vjerom u Boga i hrvatski narod Stožer za obranu hrvatskog Vukovara 4. O izborima u Vukovaru opširnije. Priprema se dolazak srpskih birača u Vukovar - Stožer je spreman! Pratili smo s čuđenjem se kako srpski premijer 16. svibnja 2014. najavljuje ratne mjere i prebacivanje vode na drugu stranu, te nekoliko sati poslije, 17. svibnja 2014. svjedočimo operaciji na djelu koja "nikome nije jasna": eksplodira brana u Rajevu selu, nekoliko, službeno troje, ljudi s tog područja, tvrde mještani, nestali su, a vodeni val sručio se na hrvatsku stranu. I, vidi čuda, istoga dana, 17. svibnja 2014. popodne, srbijanske vijesti slave - Šabac je spašen! Prijeđimo na drugo čudo - srpski nepostojeći glasovi koji, od izbora do izbora, presuđuju srcu Hrvatske. Na svakim izborima u Vukovaru svjedočimo fenomenu glasačkog turizma bivšeg agresora, dolazak birača iz Srbije. Samozvani četnici, koji su Hrvatsku palili, pljačkali i silovali, koji su pobjegli i žive u Srbiji, a koji su još uvijek prijavljeni u Hrvatskoj, sada dolaze uporno na sve izbore u Hrvatskoj glasovati i nadglasavati svoje žrtve kako bi se ponovno unjedrili, zavladali, pokorili u miru što u ratu ne pokoriše. Njihov pothvat nije nimalo težak, jer im je cijeli državni aparat na usluzi - od politikanata, do zakonodavaca. Smeta im samo jedna sitnica - hrvatski narod. Ali i taj problem uspijevaju svih ovih godina nadvladati - upravo uz pomoć svih sadašnjih i dosadašnjih vladajućih. Aktualni popis birača grada Vukovara precizno broji 27 683 stanovnika. Međutim, taj isti popis navodi kako je 94-ero birača više nego samih stanovnika, dakle, birača je ukupno 27 777. Kada se od broja stanovnika oduzmu maloljetne osobe, tada se razotkriva nakaradnost ovoga popisa za koji je i premijer Milanović priznao da je falsificiran. Naime, kako je 5 110 maloljetnih osoba na popisu stanovništva, jasno proizlazi da pravo glasa imaju samo 22 573 osobe - a na popisu birača ih je 27 777! Gdje su 5 204 birača? Aktualni popis datira iz 2011. Zamislite, Ministarstvo uprave tri godine po ovome pitanju ne radi - ništa! Prije dvije godine, paralelno ovoj priči, sjetit ćete se, podigla se velika prašina oko birača Hrvata BiH. Kada se je trebalo obračunati s onima koji ne žive u Hrvatskoj, a navodno dolaze u Dalmatinsku zagoru glasovati, posao je odrađen maestralno - reklo bi se, šeksovski! Locirati, identificirati - eliminirati. Najprije je pokrenut orkestrirani napad. Josip Leko i Arsen Bauk, kao vodeći SDP-ovci, bjesnili su i ocijenili "kako nerazmjer između broja stanovnika i broja birača u pitanje dovodi poštenost izbora!" Državno izborno povjerenstvo bjesnilo je na Ministarstvo uprave i tadašnjeg ministra uprave Davorina Mlakara da je zbog svega toga "u pitanje dovedena regularnost izbora!" Žurno je izmišljen zakon o prebivalištu. Ne samo da je time otklonjena mogućnost participiranja na izborima Hrvata BiH koji su prijavljeni u RH, nego se tim i takvim postupanjem odaslala i poruka: ne želimo vas, ne trebamo vas, niste Hrvatska. Nakon što su "očistili" Dalmatinsku zagoru, "čuvari regularnosti, poštenja i pravde" naglo su zašutjeli. Nije Stožer jedini koji je upozoravao na nepostojanje gotovo jedne petine biračkog tijela u Vukovaru, da više od pet tisuća nepostojećih birača izlazi na izbore i u potpunosti mijenja sliku Vukovara. Reakcije nema ni dan danas. Stožer posjeduje i dalje prikuplja sve dostupne podatke, te sustavno istražuje. Tako, primjerice, imaju popis nepostojećih kuća na koje je prijavljeno po 20 osoba srpske nacionalnosti, koje ne žive u Hrvatskoj. Već je objavljen i popis osuđenih ili osumnjičenih ratnih zločinaca koji su na popisu stanovništva grada Vukovara, a od mirne reintegracije, dakle, od 1998. god. ne žive u Hrvatskoj. Pobjegli su jer se protiv njih vodio, ili vodi, istražni postupak zbog osnovane sumnje da su počinili ratni zločin. Na tom je popisu, među ostalim, i Jovica (Špiro) Kresović, rođem 7. rujna 1962., a popisan na adresi Vukovar, Županijska 106. Kao komandant 'pješačkog bataljuna' sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku. 14. rujna 1991. sudjelovao je u napadu na Vukovar, a u dijelu grada koji je zauzela njegova postrojba, ubijeno je više desetaka civila koji su se zatekli u svojim kućama. Među ostalima, ubijeni su roditelji brigadira Stjepana Sučića i pukovnika Antuna Dragana, supruga Zdenka Potočića, i mnogi drugi. Tijekom agresije na Hrvatsku Jovica Kresović napredovao je do čina potpukovnika, a pred samu mirnu reintegraciju obnašao je dužnost zapovjednika brigade agresorske vojske. Od početka mirne reintegracije s obitelji je napustio Hrvatsku. Cijelo se vrijeme vodi na vukovarskoj adresi Županijska br. 106, kao i njegova cijela obitelj. Na popisu birača su i ostali ratni zločinci, te osumnjičenici za ratni zločin, kao primjerice osuđeni za ratni zločin na Ovčari Miroljub Vujović, Miroslav Đankvić, Božo Latinović zvani Boro Krajišnik, Milan Bulić, Ivan Husnik, sada Anastasijević, zvani Iko, itd. Svi oni, zajedno sa svojim obiteljima, najvjerojatnije čine onih 5 204 nepostojećih, a glasujućih birača u Vukovaru. Izlazak na izbore javna je stvar. Cjeloviti popis trebao bi se do izbora u Vukovaru naći u rukama svih promatrača na biračkim mjestima, a svi oni koji su svojoj sredini nepoznati, a prisutni na izborima, neće promaći ni budnom oku, ni objektivu Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Ako ih zakon štiti, neka javnost zna. Naime, nakon što su vlasti izmislili Zakon o prebivalištu, njime su "počistili" cijelo dalmatinsko zaleđe od njima nepodobnih Hrvata BiH (koji su, među ostalim, branili Hrvatsku). Tim su istim zakonom u Vukovaru zaštitili njima podobne, samozvane četnike, tako što su u zakon uvrstili odredbu koja kaže: "Postupci odjave po službenoj dužnosti neće se provoditi niti za osobe koje su obuhvaćale program obnove ili stambenog zbrinjavanja i nalaze se u inozemstvu, a nekretnina im još nije obnovljena, vraćena ili nisu na drugi način stambeno zbrinute u Republici Hrvatskoj."!?! Tako nam sada o budućnosti Vukovara odlučuju samozvani četnici koji ne žive u Hrvatskoj, i sve je po zakonu jer ga u svrhu "hladne agresije" kroje sadašnji i dosadašnji vladajući. Ipak, koliko se god trudili, koliko god krojili i prekrajali svoje zakone, upravo ih i oni sami krše. Prema sada već uvriježenom običaju u Vukovaru, kada vladajući već krše zakon, krše i Ustav. Naime, prema Zakonu o registru birača čl. 7, stavak 2 i 3, "Središnje tijelo državne uprave", dakle ministar i Ministarstvo uprave, "nadležno je za obradu podataka iz registra birača i u tu svrhu obavlja poslove koji se odnose na (...) poduzimanje mjera u svrhu usklađenosti i točnosti podataka." "Neizvršavanjem propisanih radnji u zakonom utvrđenim rokovima službene osobe (..) čine tešku povredu službene dužnosti." Ministarstvo uprave i njegove službene osobe očito čine tešku povredu službene dužnosti, jer Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina čl. 20, stavak 7. kaže ovako: "Za određivanje broja pripadnika nacionalne manjine (...) mjerodavni su službeni rezultati popisa stanovništva. Prije svakih izbora službeni rezultati popisa stanovništva o broju pripadnika nacionalnih manjina u jedinici lokalne samouprave odnosno jedinici područne (regionalne) samouprave usklađuju se s eventualnim promjenama registriranim u posljednjem potvrđenom popisu birača te jedinice." Što se, pak, popisa stanovništva tiče, zdrav razum, ali i mnoge temeljite analize, upućuju na to kako je taj popis građanima Hrvatske suvišan, potpuno nepotreban, te puko bacanje novca - 170 milijuna kuna. Prenijet ću zapise jednog komentatora na internetu, koji već u nazivu uočava problem: "Popis građana RH" - nedostaje riječ 'svih'. Živimo u 21. stoljeću, postoje i JMBG i OIB, sve je evidentirano u uredu državne Uprave, a nama skupo naplaćuju provođenje popisa stanovništva kakav se provodio još u Austro-Ugarskoj. Budući da upisivanje u popis stanovnika nije obvezan, te da se izbjegavanje istog ne tretira kao prekršaj, i budući da je način njegova provođenja pogodan za krupne statističke pogreške - čemu i komu služi onda takav manipulativni popis? Zapravo služi samo nacionalnim manjinama koje prelaze 1,5% udjela u stanovništvu, a to je samo srpska nacionalna manjina. Ali ne profitira srpska nacionalna manjina, nego isključivo njezini politički predstavnici. Naime, prema Ustavnom zakonu o nacionalnim manjinama prelaskom praga od 1,5% zajamčena su im tri zastupnika u Hrvatskome saboru. U svome komentaru autor podsjeća na agresivu kampanju srpske nacionalne manjine za upis u popis stanovništva pod geslom "izjasni se, važno je!" Naravno da je važno, nastavlja, ali samo SDSS-u. Situacija na državnoj razini gotovo je perverzna, krajnje je diskriminatorna, pa i prema ostalim nacionalnim manjinama RH. Stanje u Vukovaru također je državna razina, jer, Vukovar je Hrvatska. A toga su vlasti jako svjesne. Nakon spomenutog zakona o prebivalištu, sve zakonske iznimke, nelogičnosti i kršenja odnose se upravo i samo na Vukovar. Koliko se vlasti trude da se unatoč legaliziranom agresorskom biračkom turizmu slučajno ne dogodi nešto nepredviđeno, pokazuje i primjer (ne)primjene spomenutog Ustavnog zakona. Srpskoj nacionalnoj manjini u Vukovaru, bez obzira na izborne rezultate, samo na osnovi 32,8% udjela u stanovništvu, Ustavni zakon jamči 8 vijećnika od ukupno 25, ali joj gradski Statut daje 9 vijećnika, za što bi prema Ustavnom zakonu trebala imati najmanje 36% udjela u stanovništvu grada Vukovara. Zadnji put kada je Stožer izjavio da je spreman, članovima hrvatske Vlade, Pilselima, Pusićima, Matićima i komapaniji naglo su se povečale zjenice. Od silnog naprezanja pocrvenile su im oči, podočnjaci otežali, a nemir u njima odagnati nije mogla ni umjetna hajka koju su pokušali stvoriti oko nejakog Šerbedžije. Boje se. Uvijek se boje oni kojima je savjest nečista. Strah od napada i odmazde prisutan je kod onih koji počiniše nedjelo, koji su ga uvijek, i opet, spremni počiniti. Širok je raspon nedjela koja preživjesmo, što u komunizmu, što u srpskoj agresiji. Kojih su razmjera nedjela kojima prkosimo u današnjici, tek korak po korak saznajemo. Njihovi razmjeri su frapantni. Vukovar je Hrvatska, to osjete, znaju i žive i naši mladi. Na susretu hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku nakon zajedničke mise predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić najprije je pohvalio mlade, te im je potom postavio dva pitanja: prvo je bilo, žele li se ponovno susresti. Jednoglasno je 35 tisuća glasova potvrdno odgovorilo. "Dobro, onda nam nema druge nego organizirati ponovni susret. A moje drugo pitanje je - gdje se želite susresti?" More mladih u Dubrovniku počelo je skandirati: "Vukovar! Vukovar! Vukovar!" Ako su već prešutjeli svi mediji, evo još jedanput: "Vukovar! Vukovar! Vukovar!" Ante Murale