Stranci u Domovinskom ratu – iz 35 država za Hrvatsku!

Tijekom rata od 1991.godine do 1993. godine na bojištima diljem Hrvatske sudjelovao je čak 491 stranac. Prema podacima Udruge stranaca dobrovoljaca Domovinskog rata 71 strani državljanin poginuo je kao član Hrvatske vojske. Najviše ih je stiglo iz Engleske, Francuske, Njemačke, ali borili su se i državljani Nizozemske, Austrije, Mađarske, SAD-a, Australije, Kanade… U Domovinskom ratu sudjelovali su dragovoljci ukupno 35 različitih država. Kao pripadnici Hrvatske vojske borili su se ravnopravno, rame uz rame, proživjeli sve hrvatske bojišnice. Danas, 22 godine nakon završetka rata, mnogima od njih ne zna se ni ime, a konačan broj sudionika možda nikad neće biti poznat. Koliko se u Hrvatskoj borilo stranih dragovoljaca Domovinskog rata? Sveukupni broj boraca kreće se od 510 do 1000, ovisno o izvorima. Jean Michel Nicolier bio je simbol obrane Vukovara, Rodolfo Barrio Saavedra-Argetinac – sada je u Afganistanu, ključan je čovjek američkog tima za pregovore s lokalnim plemenima. Poginuli Thomas Crowley Tom bio je pripadnik IX. bojne HOS-a. Thomas Linder, koji je bio u Legiji i u njemačkim specijalnim postrojbama u Hrvatskoj je bio pripadnik Specijalnih postrojba “Zrinski”. Tu je i Johan Tilder, pripadnik HOS-a, potom 9. GBR. Tilder je bio instruktor iz nizozemske vojske, oformio je u Gospiću vod Nizozemskih dragovoljaca, potom obučavao naše vojnike u Gardijskoj brigadi. Uhvaćen u zasjedi, mučen na grozne načine i ubijen. Vrlo je zanimljiv slučaj pogibije trojice Argentinaca tijekom neuspjelog pokušaja morske diverzije na Pelješkom primorju. Jedan od boraca je i Steve Gaunt, koji se borio u Slavoniji, a tijekom jedne akcije staje na nagaznu minu i gubi stopalo. Nakon rata odlazi u rodni grad Leeds u Engleskoj, ali se opet vraća u Hrvatsku, dobio je naše držaljanstvo, oženio se i stvorio obitelj. U Hrvatsku je došao sa 34 godine, za sobom je ostavio majku i dva brata. Kako je došao na ideju da se priključi HV-u? Kad je izbio rat u Sloveiji, bio je u Italiji, a nakon povratka u Britaniju na televiziji je gledao slike iz Hrvatske, potresle su ga slike iz Dubrovnika, Vukovara… U njemu se prelomilo, kaže, kad su na BBC-ju prikazane slike masakra iz Voćina. Hrvatska je zatim javno zatražila pomoć. Taj apel je došao i do Engleske. Deseci njih su se odazvali. Steve nije bio vojnik, bavio se turizmom, ali je morao, kaže, nešto poduzeti. Nisam znao hoće li me primiti u vojsku, kaže taj simpatični “hrvatski Englez”. Kupio je čizme, uzeo kartu za 90 funta i letio do Venecije, zatim vlakom do Trsta i dalje do Zagreba. U Vinkovcima su Gaunt i skupina Engleza prošli kratku obuku, a potom su se pridružili  Samostalnoj vikovačkoj satniji. Vidio sam dosta Engleza, bili su to dobri ljudi, dvojica mojih sunarodnjaka su ranjena istoga dana, prisjeća se Gaunt, kojeg u Vinkovcima zovu „naš Steve“. Nakon što je stao na minu, stotinama metara hodao je tako bez stopala, samo mu je nožni prst visio o malo kože s noge, otkinuo ga je i stavio u džep i nastavio dalje. Dva mjeseca je bio u zagrebačkoj bolnici, biva umirovljen u činu narednika HV-a potom se vratio u Englesku, ali nešto ga je, kaže, tjeralo da se vrati.. Vratio se u Vinkovce i tu će ostati, napominje, do kraja života. Nakon oporavka uzima fotoaparat u ruke i bilježi neke od najupečatljivih fotografija prošlog rata, a za vrijeme rada na jednoj reportaži Srbi ga uhićuju zajedno s jednom novinarkom, optužuju ga za špijunažu i zatvaraju. Uz pomoć UN-a spašava glavu. Je li Hrvatska 25. godina od  priznanja, mogla učiniti više  da bi se znala istina o tom prešućenom dijelu Domovinskog rata?