Stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec za Narod.hr o Marakeškom sporazumu: ‘Neosporno je da se radi o vrlo kontroverznom dokumentu’

15.12.2019. 09:26:00

“Bez obzira na različita tumačenja značenja tog dokumenta (ili upravo zbog njih), neosporno je da se radi o vrlo kontroverznom dokumentu s nejasno definiranim obvezama zemalja pristupnica. Većina istočnoeuropskih zemalja članica EU nije pristupilo Marakeškom dokumentu, što samo dodatno potencira njegovu kontraverznost, ali i naglašava nejedinstvo EU u rješavanju problema migracijske krize. Za sada, Republika Hrvatska vrlo jasno i decidno razdvaja legalne od ilegalnih migracija, odgovorno štiti svoje granice i ima jasno definiranu azilantsku politiku. Nadajmo se da će tako i dalje ostati… Što se tiče resursa potrebnih za putovanja migranata, ona su izuzetno velika i kreću se u iznosima od nekoliko tisuća eura i više po pojedinom migrantu. Upravo ta činjenica navodi na razmišljanje o organiziranosti ilegalne migracije – drugim riječima, tko financira i oprema migrante, s kojim ciljem i kojim namjerama?“, istaknuo je za Narod.hr stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec.

Što će biti ako Hrvatska uđe u Schengen, nastavlja li se migracijska kriza te je li usvajanje Marakeškog sporazuma donijelo promjene za Narod.hr otkrio je detaljnije prof. dr. sc. Marinko Ogorec.

Narod.hr: Je li se što po pitanju migracija promijenilo nakon što su UN i EU ratificiralale Marakeški sporazum i hoće li se promijeniti?

Prije svega, potrebno je naglasiti kako je i Republika Hrvatska pristupila Marakeškom dokumentu. Bez obzira na različita tumačenja značenja tog dokumenta (ili upravo zbog njih), neosporno je da se radi o vrlo kontroverznom dokumentu s nejasno definiranim obvezama zemalja pristupnica. Većina istočnoeuropskih zemalja članica EU nije pristupilo Marakeškom dokumentu, što samo dodatno potencira njegovu kontraverznost, ali i naglašava nejedinstvo EU u rješavanju problema migracijske krize. Za sada, Republika Hrvatska vrlo jasno i decidno razdvaja legalne od ilegalnih migracija, odgovorno štiti svoje granice i ima jasno definiranu azilantsku politiku. Nadajmo se da će tako i dalje ostati.

Narod.hr: Kako je moguće da desetine pa i stotine tisuća ljudi gotovo organizirano godinama migririra? Kakvi su resursi potrebni da bi migrant s dalekog istoka, prošao put od nekoliko tisuća kilometara uključujući i putovanja nenaseljenim područjima, plaćanje krijumičarima…

Sve je počelo s velikom migracijskom krizom 2015. godine, koja nije niti prestala sve do današnjih dana, samo je promijenila svoju morfologiju. Naime, tadašnji val masovne migracije iznenadio je europske zemlje, koje za njega nisu bile pripremljene. Nakon što su se konsolidirale, migracijski proces se morao promijeniti, pa danas imamo permanentnu migraciju malih, dispergiranih skupina, koje vrše neprekidni pritisak za ilegalni prijelaz granica. Ovo je znatno opasniji pristup, jer ti migranti nastoje ostati „nevidljivi“ sve do konačnog cilja, a i tada se ne namjeravaju registrirati kako ih ne bi vratili u matične zemlje. U tom kontekstu, potrebno se otvoreno zapitati kako i od čega namjeravaju živjeti u novoj sredini? „Nevidljivi“ migranti koji nisu registrirani ne mogu niti participirati za useljenička prava, socijalnu pomoć ili mogućnost legalnog zaposlenja. Dakle, budućnost im je samo u „sivoj zoni“ kriminala, terorizma i sl.

Što se tiče resursa potrebnih za putovanja migranata, ona su izuzetno velika i kreću se u iznosima od nekoliko tisuća eura i više po pojedinom migrantu (ovisno o cijelom nizu raznih čimbenika – ishodištu migracije, trasi putovanja i sredstvima prijevoza, imovinskom stanju, uključenim krijumčarima i sl.). Upravo ta činjenica navodi na razmišljanje o organiziranosti ilegalne migracije – drugim riječima, tko financira i oprema migrante (moram naglasiti da se kod njih redovito nalazi veća svota novca, ali i najsuvremeniji uređaji komunikacije i satelitske navigacije, te vrlo sofisticirana oprema za putovanje) s kojim ciljem i kojim namjerama?

Narod.hr: Jesu li poznati ovakvi slučajevi migracija u povijesti?

Povijest je puna raznih oblika migracija u tolikoj mjeri da se slobodno može reći kako povijest i čine masovne migracije, počevši od Biblijskog egzodusa Židova iz Egipta predvođenog Mojsijem, preko Velike seobe naroda na europske prostore koja je srušila uređene civilizacije Starog vijeka (prije svega Zapadno rimsko carstvo), masovne seobe Varjaga na jug istoče Europe po velikim ruskim rijekama (njihovi potomci i danas postoje, a mi ih poznajemo kao Rusine), pa sve do današnjih migracijskih kriza. Naravno, kao što je malo toga u povijesti slično (istih događaja nema, jer se nikada ne mogu ponoviti u istom obliku i pod istim okolnostima), tako je i vrlo malo sličnosti među povijesnim migracijama. Jedino što im je zajedničko su velike i dalekosežne promjene koje su imale na imigracijskom prostoru. Sukladno tome, za očekivati je i ozbiljne strukturalne, organizacijske, demografske kulturološke, konfesionalne, socijalne i sve ostale društvene promjene na prostorima pojačanog dolaska današnjih migranata.

Narod.hr: Postoji li način da se situacija u Grčkoj i Turskoj stabilizira?

Jedino učinkovito rješenje migracijske krize bilo bi rješavanje problema na samom izvoru – polazištu migracijskih valova. Kada bi migranti mogli riješiti svoje egzistencijalne probleme i osigurati solidnu budućnost sebi i svojoj obitelji u matičnoj zemlji iz koje potječu, vjerojatno ne bi niti bili migranti jer bi ostali u svojoj domovini. Upravo oko toga je potreban konsenzus najrazvijenijih zemalja, kojim bi se omogućilo izdvajanje dovoljno sredstava za razvoj budućnosti potencijalnih migranata u njihovoj vlastitoj zemlji. Uostalom, već sada pojedine zemlje članice Europske Unije troše znatno veća sredstva za integraciju migranata koji su im došli, nego što bi bilo potrebno za osiguranje njihove egzistencije u matičnim zemljama. Na žalost, još ne vidim nikakve političke volje lidera većine europskih zemalja oko takvog konsenzusa.

Narod.hr: Ima li Hrvatska resurse da uspješno zaustavi priljev ilegalnih migranata? Što će biti ako uđemo u Schengen?

Već sam konstatirao kako Republika Hrvatska za sada učinkovito štiti svoju granicu. Naravno, teško je očekivati apsolutnu „hermetičnost“ naših granica, jer bi za to trebali izuzetno veliki finanijski i materijalni resursi, s obzirom na dužinu i geografiju našeg graničnog prostora. No za sada možemo biti zadovoljni kako naša policija štiti pogranični prostor. Kada uđemo u Schengenski prostor, situacija će se još dodatno poboljšati prije svega jer će policija moći svoje osoblje sa sjevernih pograničnih prostora u većoj mjeri dislocirati na naše južne i istočne granice i time dodatno ojačati njihovu kontrolu. Osim toga, moći ćemo aplicirati za dodatne materijalne i financijske resurse koje bi osigurala EU.

* Marinko Ogorec pročelnik je studija Upravljanja u kriznim uvjetima na Veleučilištu Velika Gorica. Do sada je napisao 12 knjiga (upravo se priprema izlazak iz tiska zadnje knjige “Hladno oružje”), 19 znanstvenih i stručnih radova te oko 350 publicističkih radova uglavnom za listove “Hrvatski vojnik” i za slovenski časopis “Revija obramba”. Rođen je 1957. godine u Karlovcu. Završio je Vojnu akademiju kopnene vojske, magistrirao na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1997. godine. Djelatnu službu u bivšoj JNA napustio je krajem 1989. godine. Nakon toga direktor Javnog poduzeća „Karlovački tjednik“ do 1991. godine kada se uključuje kao dragovoljac u Domovinski rat. Tečaj za diplomatsko-konzularne poslove RH pohađao je i uspješno završio 1992. godine, a isto tako i prvi naraštaj Vojno-diplomatske škole 1995. godine. Po završetku Vojno-diplomatske škole radi u Uredu za vojne izaslanike i protokol MORH-a, a u vremenu od 2000. – 2004. godine obnaša dužnost vojnog izaslanika RH u Ruskoj Federaciji. Po povratku je načelnik Odjela bilaterale u Službi za međunarodnu obrambenu suradnju MORH-a i načelnik Odjela obrambenih sustava u Institutu za istraživanje i razvoj obrambenih sustava. Od 2012. godine radi kao profesor na studiju Upravljanja u kriznim uvjetima Veleučilišta u Velikoj Gorici.

Izvor: Narod.hr

Izvorni autor: Ivana Grbeša/Foto: fah

Autor: