'Sunčice': Nezadovoljne smo presudom, ali još nezadovoljnije hrvatskim pravosuđem

Zamolili smo za komentar presude u Haagu, koja kaže da sustavna silovanja nisu bila dio politike genocida, Nikolinu Nakić iz udruge "Judita - glas žena" i Mariju Slišković iz "Sunčica", udruge Žena u Domovinskom ratu. Presuda Međunarodnog suda pravde u Haagu kaže kako sprska strana "nije provodila silovanja i zlostavljanja s ciljem sprječavanja rađanja u hrvatskoj populaciji, pa stoga to nije čin genocida." Odbačeni su naime hrvatski navodi o tome kako su pripadnici JNA i srpskih snaga planski silovali i činili seksualne zločine kako bi spriječili rađanje unutar specifične grupe, vezano na članak II d. s obzirom na to da Hrvatska nije iznijela zadovoljavajuću količinu dokaza, nije utvrđen "actus reus" genocida. Znači li to da je sud na neki način ponovo uveo Ius primae noctis? Podsjetimo, to pravo, "pravo prve bračne noći", poznato je iz povijesti, naročito su ga prakticirali turski osvajači, a poznato je i iz popularne kulture - iz filma "Hrabro srce", gdje je engleski kralj zaključio kako je "problem sa Škotskom što je puna Škota", pa uvede to pravo svojim vlastelinima kao dio politike smanjenja broja Škota u Škotskoj (tj. genocida). Marija Slišković iz "Sunčica", koje zastupaju silovane i zatočene žene i općenito žene koje su bile žrtve Domovinskog rata, rekla nam je o presudi: "Ne znam na koji način to uopće komentirati. Živimo u 21 stoljeću, kad je zaista svima dostupno sve što se događa, i sve je dokumentirano. Slike iz 91. su obišle cijeli svijet, međunarodni Crveni križ je posjećivao logore i znao što se događa. Mi smo iskaze silovanih žena - radi se o 15 svjedočanstava - predali hrvatskom pravnom timu i to je predočeno sudu, i to je za nas bilo jako bitno svjedočenje. U iskazima se govori čak i o jednom porođaju u sedmom mjesecu trudnoće u ćeliji zatvora u Sremskoj Mitrovici. Žena koja je silovana u Trpinji odvedena je u Sremsku Mitrovicu i u 7 mjesecu je rodila u ćeliji. Dijete na žalost nije preživjelo. To je učinjeno pod okupacijskom vlasti Srbije. To je isto u materijalu našeg tima. Ovakvom presudom međunarodna zajednica ostavlja otvorenom mogućnost otvaranja budućih sukoba na ovim prostorima. Naravno da nismo zadovoljni presudom, ali smo još nezadovoljniji hrvatskim pravosuđem koje ima pravo i obvezu procesuirati zločince. Nacionalno pravosuđe dolazi prije međunarodnog suda! Za sve što se događalo postoje svjedoci, a naše pravosuđe ne poduzima ništa protiv počinitelja, a bit će jako loše ostane li tako i ubuduće. Mi smo dale brojne iskaze državnom odvjetništvu. Postoji mogućnost i obveza saslušanja ljudi koji su bili na okupiranom prostoru, a nitko ne saslušava nikog, nitko nema obvezu reći što je radio na okupiranom prostoru, u iskazima silovanih žena se spominju brojni ljudi koji su preuzimali komandu u okupiranim mjestima, a danas su uredno zaposleni na svojim radnim mjestima a da ih nitko ih nije pitao zašto su ljudima oduzimali imovinu u zamjenu za propusnice za izlazak s okupiranog teritorija. Ti su ljudi tada bili gospodari mjesta, oni znaju tko je ubijao i tko je silovao, a nitko iz državnih institucija ih nije zvao niti u Državno odvjetništvo niti u policiju da daju iskaz, a to je obveza Hrvatske - a ne međunarodne zajednice. Prestrašno je da je sud dao poruku srpskom narodu da država Srbija nije uradila ništa loše. U njihovim obiteljima žive zločinci, sasvim mirno. Nama je sad činiti pritisak na institucije RH da profunkcioniraju. Jučer smo razgovarali sa žrtvama i rekle smo da mi idemo dalje, prikupljamo svjedočanstva i da ćemo i dalje pritiskati državne organe kako taj zločin ne bi bio nagrađen." Pitali smo jesu li očekivale ovakvu presudu? "Kod nas dolazili članovi našeg pravnog tima i zaista su zdušno slušali svjedočanstva. Ja stvarno želim vjerovati da smo mi učinile sve što je trebalo napraviti, ali međunarodna zajednica je mogla 91. spriječiti rat da je htjela, a kako nije, znale smo da je sve moguće". Rekla nam je i kako je udruga ime dobila po tada osmomjesečnoj djevojčici koja je bila zatočenica srpskog koncentracijskog logora. Sunčica je bila u stanu dok su vojnici silovali njenu majku, nakon čega su obje odvedene u logor, ali sud nije osudio niti odvođenje djece u logor, niti mučenja koja su ta djeca gledala.

Nikolina Nakić

Za komentar presude smo zamolili i Nikolinu Nakić iz udruge "Judita - glas žena". "Zanimljivo je da je baš sud u Haagu svrstao 2001. silovanje među najteže ratne zločine proglasivši ga zločinom protiv čovječnosti odmah iza genocida i ono tako postaje djelo "protiv života i čovječnosti". Prema Amnesty Internationalu, korištenje silovanja tokom ratnih perioda nije nusproizvod sukoba nego unaprijed planirana i namjerna vojna strategija. Strateški ciljevi ovih masovnih silovanja imaju dvostruku namjeru; prva je da se u civile usadi strah, sa daljom namjerom da se oni protjeraju sa svojih posjeda, a druga da se ponižavanjem i nanošenjem sramote ciljanoj populaciji smanji šansa za njen mogući povratak i početak života iznova. Ovi su efekti od strateške važnosti za počinioce koji ne djeluju kao snage dotične države jer je za njih nužno da ciljanu populaciju uklone s njene zemlje", rekla nam je ona.